Navigation toggle

Ilija Nestorovski na intervju je došao u društvu suigrača Antonija Jakira

 GORAN ČIčIN-MAšANSKER
IKONA HNL-A ZA SN

‘Na terenu sam ‘manijak‘, svađao sam se i sa suigračima! Rezultati reprezentacije su nam preloši, gore ne može‘

‘Igrao sam sa svjetskim i europskim prvacima, utakmica mi je odmor nakon Čabrajinih treninga, devetogodišnji sin me zeza kad ne odigram dobro ili ne zabijem neku šansu...‘
Piše: Goran Čičin-MašanskerObjavljeno: 18. studeni 2026. 21:45
Prati Sportske novosti na Googleu

U reprezentativnoj stanci razgovarali smo s Ilijom Nestorovskim, 36-godišnjim makedonskim centarforom koji je jedan od najboljih napadača u SHNL-u. U aktualnoj sezoni za Slaven Belupo je postigao 11 pogodaka u 13 nastupa, a ukupno je za Farmaceute isporučio 26 golova u 66 utakmica.

Kada ste prije dvije godine stigli u Koprivnicu, jeste li očekivali da ćete se toliko dobro uklopiti u sredinu i postati jedan od važnijih igrača Slavena?

- Jesam, nadao sam se i vjerovao sam u sebe, uvijek govorim da vjerujem u sebe. Znao sam da ću biti bitan igrač za Slaven, ali, iskreno, nisam mislio da ću se tako dugo zadržati, ovo mi je treća godina. Mislio sam da je to samo jedna godina i da ću onda možda prestati igrati nogomet, ali evo, lijepo mi je tu. Svi su me lijepo prihvatili i to mi je jedna od najbitnijih stvari, zbog toga sam ostao tako dugo tu, jer svi me cijene, svi su me dobro prihvatili, osjećam se kao kod kuće.

Koji su još razlozi da se tako osjećate u Koprivnici?

- Nema previše pritiska, to mi u ovom trenutku odgovara. Najbitnije je što imam i određenu slobodu, mogu često odlaziti svojoj obitelji koja živi u Italiji...

image

Čuveni Ilijin ples na stolu u svlačionici

SCREENSHOT Facebook/slaven Belupo

Slaven je pokazao da može biti ravnopravan i s najvećima, no što još nedostaje da se napravi pravi iskorak prema Europi?

- Ma Slavenu ne nedostaje hrabrosti, nego kontinuitet od dvije-tri godine, da se složi ekipa. Ali kao što svi znamo, Slaven je klub koji živi od prodaje igrača, te mlade treba prodati kad postignu neku cijenu, mladi se forsiraju. I to je dobro, mi stariji smo tu da pomognemo tim mladim dečkima da se osjećaju lijepo, da igraju dobro, pa onda na kraju krajeva i da klub zaradi te da može normalno funkcionirati. Da Slaven ima velik proračun, onda ne bi trebao prodati ni Jagušića, ni Šutu, ni ostale igrače, onda bismo ostali na okupu i bila bi druga priča. Bili bismo puno bolji, uigraniji. Ovako svake godine dolazi pet-šest novih igrača i tako je teško uhvatiti kontinuitet.

Bilo bi puno lakše da igram u nekoj momčadi koja cijelo vrijeme napada, da sam stalno u suparničkih 20 metara, da se ne moram puno trošiti prema natrag

Koliko je za vas kao napadača važno da imate povjerenje trenera?

- Ne samo za napadača, za svakog igrača je najbitnije imati povjerenje trenera, ekipe, kluba i suigrača. Jer onda kad vidiš da svi vjeruju u tebe, onda ti sam kreneš vjerovati u to što radiš i na kraju se onda sve isplati.

Mislite li da u Slavenu imate slobodu i odgovornost kakvu bi napadač vašeg iskustva trebao imati?

- Pa jest, imam slobodu, osjećam se voljeno od svih, osjećam da svi vjeruju u mene, od prvog do zadnjeg u klubu i u gradu, tako da je to za mene jedna velika čast, ali i veliki teret da se na svakom treningu i na svakoj utakmici moram dokazivati i opravdati to povjerenje.

image

Direktor Slavena Belupa Vedran Bači i Ilija Nestorovski

NK SLAVEN BELUPO

Promijenilo se u Slavenu nekoliko trenera u vašem mandatu. S kim vam je bilo najugodnije surađivati?

- A dobro, sa svima je lijepo surađivati, svatko ima svoj neki način treninga. Ipak, moja prva sezona u kojoj smo stigli do finala Kupa i borili se za Europu do zadnjega kola, to je stvarno bila jedna prelijepa priča s trenerom Marijom Kovačevićem. Kad smo on i ja došli u klub, bili smo zadnji s jednim bodom, a onda ostali za bod kratki za Europu i nesretno izgubili to finale. I s Marijom Gregurinom je bilo lijepih stvari, sad s trenerom Čabrajom su neke druge stvari u prvom planu.

Koliko je teško biti napadač u momčadi koja se često mora i prilagođavati suparnicima?

- A dobro, ovaj moderni nogomet uvijek zahtijeva trčanje. Za mene bilo bi puno lakše da igram u nekoj momčadi koja cijelo vrijeme napada, da sam stalno u suparničkih 20 metara, da se ne moram puno trošiti prema natrag, ali to je tako. Nekad je slađe kad igraš za neku slabiju ekipu pa onda dobiješ jačeg, ali, kažem, trošimo se, treniramo. Za mene je utakmica odmor s obzirom na to kako treniramo kod trenera Čabraje. Mi baš odmaramo na utakmici...

U Zaprešiću nas je pratilo 120 ljudi, a u Palermu na jedan trening dođe 120 ljudi, pa nas čekaju poslije treninga... Postao sam kapetan nakon godine dana tamo

Sezona 2015./16. s 25 pogodaka u Interu iz Zaprešića i dalje je najbolja u vašoj karijeri.

- Pa jest, po brojkama jest. Nikada prije ni poslije nisam zabio 25 golova, osim u juniorima i kadetima, ali to se ne računa. Bio sam tada najbolji strijelac HNL-a, nakon prvenstva sam ostvario transfer u Palermo, u Serie A, tako da su se dosta lijepe stvari poklopile te godine.

Koliko vas je Palermo promijenio, što najviše pamtite sa Sicilije?

- Pa, promijenio me kao igrača, ali i kao čovjeka. Na neke stvari gledam drugačije u nogometu. U Zaprešiću nas je pratilo 120 ljudi, a u Palermu na jedan trening dođe 120 ljudi, pa nas čekaju poslije treninga... Postao sam kapetan nakon godine dana tamo, to je stvarno prelijepa priča za jednog stranca. Znamo što znači Palermo, kakvi su sve igrači igrali u tom klubu, stoga je kapetanska vrpca stvarno velika čast i privilegij. Bilo je prelijepih trenutaka u tri sezone koje sam proveo tamo.

image

Čuveni Ilijin ples na stolu u svlačionici

SCREENSHOT Facebook/slaven Belupo

U talijanskom prvenstvu sa suprotne strane imali ste vrhunske stopere, koga je bilo najteže proći, nadmudriti?

- Tada je to bila Juventusova obrana u kojoj su igrali Bonucci, Barzagli i Chiellini kao stoperi, desno Dani Alves i lijevo, mislim, Lichtsteiner. A na golu Buffon. To je bila jedna od najboljih obrana na svijetu, ne samo u Italiji, stvarno je bilo teško probiti. A kao igrača uvijek sam izdvojio Rüdigera iz Rome. Ostavio je baš dobar dojam vrhunskog stopera, što se kasnije i pokazalo, dan-danas igra u Realu na visokoj razini.

Jeste li imali priliku otići u neki veći europski klub?

- Bilo je nekih priča, ali nećemo sad ulaziti u to. U prvoj sezoni sam zabio 11 golova u Serie A, bio sam u pregovorima, trebao sam završiti u puno boljoj ekipi, ali na kraju se nije dogodilo. Ostao sam u Palermu, dogovorili smo se tada da ostanem i stvarno ne žalim ni zbog čega.

Nema, znači, nikakve neostvarene želje?

- Nema. Sve što se dogodilo, trebalo je tako biti i baš sam sretan karijerom. Mogla je biti puno bolja, mogla je biti puno lošija...

Što vam je u Italiji najviše nedostajalo s ovih naših prostora?

- A realno, nije mi ništa nedostajalo jer sam imao osam Balkanaca u ekipi u Palermu, tako da je Balkan bio sa mnom. Svi smo bili kao obitelj, družili smo se, išli zajedno na ručkove i večere...

Navijači Palerma su priča za sebe?

Uvijek sam razgovarao sa sucima. Govorim im svoje mišljenje, neki puta bude da su oni pogriješili, pa neki put ja pogriješim i ispričam se. Imam s njima odličan odnos

- Da, posebni su. Na jugu Italije navijači su ‘bolesni‘. Oni žive za nogomet, nogomet im je u krvi, kao da su njime zaraženi. Žive za nogomet i stvarno, dan-danas kad dođem u Palermo i dok sam bio igrač, ono kad izađeš, kad te pogledaju, svi se hoće fotografirati, svi te gledaju kao Boga, kao svetinju jer ti igraš za njihov voljeni klub. To je neki drugi mentalitet koji u Hrvatskoj, ni na Balkanu, ne postoji.

image

Nestorovski u razgovoru sa sucem Antoniom Melnjakom

RONALD GORSIC Cropix

Može li se uopće uspoređivati suđenje u Italiji i u Hrvatskoj?

- Moram reći ovako: kao što je Serie A kvalitetnija liga od HNL-a, tako su sigurno kvalitetniji suci u Italiji nego u Hrvatskoj. Neću ulaziti u to jer nisam neki kontrolor suđenja, ali jasno je da je tamo i suđenje na višoj razini.

Često vas na utakmicama vidimo u razgovoru sa sucima. Što im to objašnjavate?

- Pa dobro, ja sam živ, u utakmici sam 100 posto i kao najiskusniji igrač osjećam se potrebu obratiti se. Makar, i dok sam bio mlađi, uvijek sam razgovarao sa sucima. Govorim im svoje mišljenje, neki puta bude da su oni pogriješili, pa neki put ja pogriješim i ispričam se. Suci to dobro prihvaćaju, imam s njima odličan odnos.

Za reprezentaciju Sjeverne Makedonije posljednji put ste igrali 2023. godine. Je li to završena priča?

- Znam da zadnje tri godine igram standardno dobro u stvarno jakoj ligi, ali u reprezentaciji imaju neke nove planove, žele je pomlađivati i tu nažalost nema mjesta za mene. Trenutačno su rezultati preloši, nadam se da će uskoro napraviti neki pozitivan iskorak jer lošije od ovoga ne može biti.

Kako se u Makedoniji gleda na hrvatski nogomet i na hrvatsku nogometnu ligu?

- Dobro, prati se dosta HNL u Makedoniji, gleda se s respektom, jer znamo da je Hrvatska u zadnjih nekoliko godina svjetska velesila u nogometu, bili su drugi i treći. Stoga Hrvatska stvarno zaslužuje respekt od svih država, pa tako i iz Makedonije.

image

Nestorovski slavi pogodak za Sjevernu Makedoniju

ROBERT ATANASOVSKI Afp

Postoje li sličnosti u hrvatskom i makedonskom mentalitetu?

- To je manje-više sve balkanski mentalitet. Svi smo pozitivni, svi smo nabrijani, kao ljudi otvoreniji...

Ilija na terenu i Ilija izvan terena. Koliko se razlikuju njih dvojica?

- Prevelika je razlika! Ilija na terenu je potpuno drugačija osoba od Ilije izvan terena, haha! Izvan terena sam miran, smiren, obiteljski čovjek, koji se želi podružiti sa suigračima, popiti kavu, popričati, zezati se, zabavljati... A na terenu sam manijak, u nogometnom smislu naravno. Tada sam na 200 posto, moramo svi ta dva sata odraditi na maksimumu. Dosta puta sam se zbog toga znao posvađati sa suigračima, ali ne zato da ja budem bolji, nego iz namjere da oni budu bolji. Bio sam vani, vidio kako to izgleda na visokoj razini, pokušavao sam promijeniti ovdašnji mentalitet, da ne shvaćaju olako te treninge. Kako treniraš, tako i igraš. Na početku sam bio možda i previše impulzivan, ali kako prolazi vrijeme, momci su shvatili što im pričam i da je to za njihovo dobro.

Koliko morate dodatno raditi i biti posvećeni nogometu da biste na visokoj razini trajali i u 37. godini?

- Trebaš raditi, biti profesionalac, trebaš paziti na sebe. Tih 24 sata na dan nije samo na terenu, nego i izvan terena, što jedeš, kada jedeš, kako se odmaraš... To su neke najbitnije stvari. U nogometu bez toga ne možeš funkcionirati, bez pravilne i zdrave prehrane, bez odmora, bez prevencije prije treninga, nakon treninga, to se ne može. Normalno je da i naš kapetan Tomislav Božić i ja zbog svega toga dosta radimo i dodatno.

image

Nestorovski je jedan od najboljih napadača u SHNL-u

ZELJKO HAJDINJAK Cropix

Kako se najbolje opuštate od nogometa i stresa koji donosi?

- S djecom, kada dođem na dva-tri dana kući, to mi je pravo punjenje baterija i gotovo uopće ne razmišljam o nogometu. Samo što me moj devetogodišnji sin ponekad zna zezati kad ne odigram dobro ili ne zabijem neku šansu, pa mi objašnjava kako je to trebalo biti. Kad sam tu u Koprivnici, s prijateljima volim otići na kavicu. Meni utakmice nisu stres, to je za mene užitak, kao jedan veliki praznik, i jedva čekam svaku sljedeću.

Analizirate li nakon utakmica svaki detalj ili brzo zaboravite ono što je bilo?

- Svatko može odigrati dobro ili loše i svatko je svjestan kako je odigrao. Volim napraviti neku svoju analizu, pogledati u miru još jednom utakmicu, najbolje odmah iste večeri, da vidim što sam mogao bolje. Ali ne zadržavam se previše na tome, to je prošlost, okrećem se odmah novoj utakmici. Isto vrijedi i ako odigram dobru utakmicu, jer u nogometu ne možeš živjeti od prošlosti, svaka utakmica je novo dokazivanje.

Tko vam je bio najveća podrška tijekom karijere, dok nije baš sve išlo po planu?

- Obitelj. Žena, djeca, tata, mama i sestra. Oni su oduvijek bili sa mnom i uz mene, oduvijek su me bodrili jer, kao što znate, nisam imao baš neki bajni put. Nisam od 18. godine igrao na najvećoj razini, imao sam dosta padova u karijeri i uvijek su oni bili uz mene da me bodre i da mi daju pozitivnu energiju. Na kraju sam uspio i to je također zasluga svih njih.

Što vam je nogomet oduzeo, a što vam je dao?

Najbolji igrači s kojima sam igrao su Pandev, Rodrigo de Paul, Gerard Deulofeu...

- Nogomet samo može ti dati, ne može ti ništa oduzeti. Jer kad igraš nogomet, svi te cijene, prate, gledaju, uvijek si u izlogu i možeš samo puno dobiti.

Da možete vratiti vrijeme, biste li neke odluke u karijeri donosili drugačije?

- Sigurno bih neke stvari napravio drugačije, ali ne žalim ni za čim, sve se dogodilo s razlogom... Doduše, pogriješio sam par puta u karijeri, u pitanju je bilo moje ponašanje, eto, to bih sada promijenio da mogu...

image

Ilija Nestorovski na terenu daje i zadnji atom snage

NK SLAVEN BELUPO

Smatrate li da se u hrvatskom nogometu dovoljno cijene iskusni igrači ili se možda previše forsiraju mladi?

- Mladi sad imaju puno lakši put da postanu nogometaši. Dok sam ja bio mlad, preteško je bilo ući u prvu momčad, nitko nije obraćao pažnju na mlade, tražili su se samo rezultati. Klubovi sada žive od toga da prodaju mlade igrače, a stariji su tu da pomognu u tome. Međutim, kad vide da ti više ne ide, uglavnom te samo odbace. Ali tako je to u životu, općenito je u svemu tako.

Slaven Belupo nije dio te priče. Ivan Krstanović i Davor Vugrinec su apsolutne legende koje su svoje pozne igračke godine provele u Koprivnici, kao i vi?

- Moram pohvaliti klub koji stvarno brine oko nas starijih igrača. Jer, kad dođe kriza, onda mi povučemo, a i mladima je puno lakše kad imaju iskusnije uz sebe, da ih uvedu u taj nogometni put. Taj spoj iskustva i mladosti, kakav mi imamo u ekipi, stvarno je dobar.

Jesu li napadači najsebičniji nogometaši?

- Ovisi od igrača do igrača. Recimo, ja živim za gol, ali kako prolazi vrijeme, ponekad mi je čak draže asistirati nego zabiti. No, normalno je da su napadači sebični, jer žive od golova.

Zabili ste neke spektakularne golove u Slavenu, koji vam je najdraži?

- Ovaj protiv Rijeke je bio jedan od ljepših. Kroz karijeru sam uglavnom zabijao iz šesnaesterca, ali u Slavenu već imam dosta baš lijepih golova.

image

Slavlje nakon pogotka u Velikoj Gorici

RONALD GORSIC Cropix

Tko je najbolji igrač s kojim ste imali prilike igrati?

- Makedonac Goran Pandev i, s druge strane, Rodrigo de Paul. On je igrao u stvarno dobrim klubovima, osvojio je i svjetski naslov s Argentinom. Dobar je bio i Gerard Deulofeu, koji je igrao u Milanu i Barceloni... Nogometnim znanjem najviše me iznenadio Pandev, odmah sam vidio da je on druga dimenzija, da razmišlja drugačije od svih ostalih. I nije slučajno igrao na tako visokoj razini toliko godina, nije slučajno osvojio trostruku krunu s Interom dok ih je vodio Mourinho.

Koliko još namjeravate igrati?

- Već sam i prije rekao, možda pola godine, godinu dana, možda i sljedeću sezonu, to bi onda bila zadnja, ali tu sam u nedoumici, vidjet ćemo. Zasad me zdravlje dobro prati, dobro igram, zadovoljan sam i gledat ću iz utakmice u utakmicu, jer nikad ne znaš što se može dogoditi.

Razmišljate li o tome što ćete nakon završetka karijere?

- Nedavno sam položio za UEFA A trenersku licencu, tako da polako ulazim u te vode. Sad planiram isto položiti u Italiji, upisati se na tečaj za sportskog direktora. Želim imati sve te diplome što se tiče nogometa, pa onda ćemo vidjeti što ću raditi, u čemu ću se najbolje snalaziti. Nogomet mi je sve, realno. Godinama živim za nogomet, pratim ga, i bilo bi čudno da ne ostanem vezan uz njega – zaključio je Ilija Nestorovski.

image

Ilija Nestorovski na intervju je došao u društvu suigrača Antonija Jakira

GORAN ČIčIN-MAšANSKER
Standings provided by SofaScore LiveScore
18. studeni 2026 22:22