Vrućih srpanjskih dana prošle godine tiho se, bez nekakve pompe, vratio u Hrvatsku. Nakon što mu je istekao ugovor u Mađarskoj (Puskas Akademija), iskusni napadač Jakov Puljić (32), kao slobodan igrač, potpisao je dvogodišnji ugovor s novim prvoligašem Vukovarom. Rođeni Vinkovčanin prve je nogometne korake napravio, dakako, u Cibaliji, potom je otišao u Lokomotivu, pa su uslijedili transferi u zaprešićki Inter, Rijeku, poljsku Jagielloniju te u Puskas Akademiju. I ljetos se, nakon šest inozemnih godina, vratio doma, u vinkovačko susjedstvo...
- Proveo sam u Mađarskoj četiri godine, bilo je boljih i lošijih dana. Nisam baš bio zadovoljan minutažom, k tome se i obitelj proširila, dobili smo treće dijete, pa nam se nekako najlogičnijim činilo da se vratimo u domovinu. Uostalom, od prvih inozemnih dana u Poljskoj hvatala me nostalgija i ljetos je došao trenutak za povratak, bila je to laka odluka. Sportski direktor Vukovara, Dražen Pernar, kojeg poznajem iz Vinkovaca, pokazao je želju da dođem u Vukovar i brzo smo se dogovorili – rekao nam je Puljić.
Spominjalo se da ste tih ljetnih dana bili i u kontaktima s Osijekom, no proširila se glasina da su Osječani odustali od vas jer ste – prestari!?
- A i ja sam načuo te glasine... Uglavnom, bilo je razgovora, ali ništa se konkretno nije dogodilo, sve je stalo na prvim kontaktima. Bili su zainteresirani još neki klubovi iz SHNL-a, s kojima je moj agent, Ivan Bošnjak, razgovarao, ali Vukovar je bio najkonkretniji i potpisao sam za novog prvoligaša. Naravno da je na laku odluku utjecala i blizina Vinkovaca...
Nije vas bilo šest godina u SHNL-u. Možete li usporediti onu ligu iz koje ste otišli u Poljsku s ovom današnjom, u koju ste se vratili?
- Kad sam odlazio, bila je to dobra i kvalitetna liga, bilo je niz doista dobrih igrača. Stalno sam u Poljskoj i Mađarskoj pratio SHNL i gledao sam utakmice, raduje me da su se travnjaci poboljšali, a i medijski je sve bolje popraćeno nego što je onda bilo. Međutim, općenito je infrastruktura jednako loša kao što je i bila. Liga je danas neizvjesnija i konkurentnija nego prije, ali nije kvalitetnija, onda je bilo znatno više boljih igrača u klubovima nego danas.
Usporedite nam Vukovar sa svojim bivšim klubovima?
- Ne može se Vukovar usporediti s Rijekom, Jagiellonijom i Puskas Akademijom. No, krasi nas obiteljsko ozračje i kad svi dajemo sve od sebe na terenu, onda smo svakom suparniku nezgodni, ali čim zakažu jedan ili dvojica igrača, onda smo u problemu. Nešto je slično bilo i u zaprešićkom Interu, međutim tada je bilo više dokazanih prvoligaških igrača u Interu nego što ih je sad u Vukovaru. No, ti igrači koji su dosad igrali u nižim rangovima pokazali su da mogu napraviti dobre stvari i u prvoligaškoj konkurenciji.
Jeste li očekivali da ćete imati ovako dobru sezonu – u 18 prvenstvenih utakmica postigli ste čak 11 pogodaka (tri iz kaznenih udaraca) i trenutačno ste drugi strijelac lige, Beljo ima pogodak više?
- Znam svoju kvalitetu i potajno sam se nadao dobrim igrama. Koliko god su ljudi bili skeptični, vjerujem da sam ih razuvjerio. Nije lako zabiti toliko golova u momčadi koja se bori za ostanak, nadam se samo da ću tako i nastaviti.
Kažu stručnjaci da vaših 11 pogodaka u Vukovaru vrijedi kao otprilike Beljinih 20 u Dinamu?
- Ha, ha... Naravno da je velika razlika igrati u Dinamu i Vukovaru. Dinamo stvara kudikamo više šansi i napadačima je sigurno lakše igrati i zabijati golove. A mi u Vukovaru stvorimo tri-četiri prilike na utakmici i moramo to iskoristiti, moramo u svakom trenutku biti koncentrirani, malo je prigoda za popravni ispit.
Neke su kladionice ponudile klađenje na najboljeg strijelca lige, ali nisu vas uopće uvrstile u tu ponudu, iako „pušete za vrat” Belji...
- Ma nema veze... Uvijek sam bio nekako po strani, malo kad sam bio eksponiran i s tim sam se pomirio. To je možda moj „križ”, ali nimalo mi ne smeta.
Razmišljate li uopće o naslovu najboljeg strijelca lige?
- Ne previše. Gdjekad mi to, istina, prođe kroz glavu, ali svjestan sam realnosti i ne zamaram se time. Nek’ ide kako ide, pa ćemo na kraju vidjeti kako će sve to izgledati. Najvažnije mi je da sam zdrav i da stalno igram, doista uživam u Vukovaru. Iznimno sam sretan što mogu raditi s trenerom Silvijom Čabrajom, sjajan je čovjek i veliki stručnjak, njegove su zasluge za dobre igre Vukovara vrlo velike.
Promijenili ste velik broj trenera u karijeri, gdje biste svrstali Čabraju?
- U sami vrh! Trenirali su me Ivajlo Petev, Miroslav Bojko, Samir Toplak, Goran Tomić, Matjaž Kek..., prošao sam u karijeri niz trenera, ali Čabraja je u samom vrhu, izvlači iz mene ono najbolje.
Koja vam je draža pozicija – u vrhu napada ili povučena „špica”, na tom mjestu igrate u posljednje vrijeme?
- Više ni sam ne znam, ha, ha... U mlađim kategorijama i prvim seniorskim danima bio sam „polušpica”, a u Rijeci me trener Matjaž Kek pogurnuo na prvu „špicu”, na tom sam mjestu igrao i u Poljskoj i u Mađarskoj. Dobro se osjećam na obje pozicije i važno je kvalitetno se nadopunjavati sa suigračima.
Borba za ostanak u ligi je neizvjesna, čini se da je u toj utrci Vukovar hendikepiran, budući da ima najlošije uvjete od svih ugroženih momčadi. Nemate pravi domaći teren, igrate domaće utakmice u Osijeku, k tome imate i problem s terenima za trening...
- Nije ugodno, ali stvorili smo pravo obiteljsko ozračje i sve smo to pogurnuli sa strane. I dok nas prati rezultat, ništa nam nije teško, sve nas to što nas hendikepira u odnosu na druge samo dodatno motivira. A naši mlađi dečki u budućnosti će, naprave li dobre transfere, znati više cijeniti bolje uvjete u koje dođu od ovih u kojima sad radimo. Momčadski je duh naša najveća snaga, nemamo neki veliki pritisak jer smo od samoga početka bili otpisani, ali pošteno se borimo i nadam se da će biti neizvjesno i zanimljivo do samoga kraja prvenstva. Nema predaje...
U subotu je na rasporedu slavonski derbi začelja na Opus Areni, gostujete kod Osijeka kojem bježite tri boda. Pobjedom biste u posljednju prvenstvenu trećinu ušli s opipljivom prednošću u odnosu na favorizirane Osječane, koji su definitivno najveće razočaranje sezone?
- Osijek je doista u teško objašnjivoj situaciji, sigurno Osječanima nije lako. Otišao je trener Željko Sopić, vidjet ćemo kako će promjena trenera utjecati na momčad. Ali, to su njihovi problemi, a mi moramo gledati samo sebe. Vjerujem da imamo dovoljno samopouzdanja uoči subotnjeg okršaja, ali istaknuo bih da, unatoč velikoj važnosti utakmice, ništa neće biti odlučeno. Na rasporedu će nakon subote biti još 12 kola i doista moramo ići utakmicu po utakmicu. Znam da to zvuči kao floskula, ali doista je tako. Jer, što bi nam značila možebitna pobjeda u Osijeku budemo li u završnici sezone ostajali bez bodova. Moramo, dakle, zadržati konstantu dobrih igara i rezultata, moramo nastaviti skupljati bodove, pa ćemo na kraju vidjeti dokle će nas to dovesti.
Hoćete li biti posebno motivirani u subotu, zbog onih glasina da ste bili prestari za Osijek?
- Uvijek sam dovoljno motiviran, na svakoj utakmici želim svima pokazati da još mogu igrati na visokoj razini.
Kakve su vam ambicije, priželjkujete li još jedan inozemni transfer?
- Ne razmišljam sad o tome. A dođe li konkretna ponuda, dobro ću razmisliti i sve „izvagati”, obitelj će u svemu imati važnu ulogu, procijenit ćemo odgovaraju li nam uvjeti...
Koje biste igračko razdoblje izdvojili kao najbolje u karijeri?
- Baš sam uživao u Rijeci, možda su mi to bili najljepši dani karijere. Nezaboravni su, dakako, i počeci u Vinkovcima, prvi seniorski koraci u Cibaliji... Iz svake sredine u kojoj sam bio mogu izvući dobre trenutke. Možda mi karijera nije bila tako bogata, međutim sjećanja su mi lijepa i kad pogledam iza sebe, dobro sam birao klubove u kojima sam igrao. Zadovoljan sam karijerom, možda je moglo malo bolje, ali sigurno je moglo biti i lošije, stoga ne žalim ni za čime. Nije lako krenuti iz Vinkovaca i graditi uspješnu karijeru.
Za Vinkovce, u kojima ste rođeni i u kojima ste i nogometno „prohodali”, vežu vas posebne emocije. Kako gledate na Cibalijinu višegodišnju muku?
- Nadam se da će ove sezone izboriti povratak u prvoligaško društvo. Tomislav Čuljak dobar je trener i vjerujem da će pronaći način kako da s dečkima osvoji prvo mjesto u Drugoj ligi i vrati Cibaliju tamo gdje i pripada. Vinkovci i Cibalia svakako zaslužuju prvoligaške utakmice, želim im svu sreću – kaže Puljić, čiji je tast iskusni trener Davor Mladina (66), koji je sad na klupi zagrebačkog drugoligaša Dubrave...
- Nikad me nije trenirao, a i „ne petlja” se previše u moje igre, ha, ha... Kad se vidimo, razgovaramo o nogometu, ali više su to općeniti razgovori. Svatko ima svoj nogometni put, a najvažnije je da se dobro slažemo – veli Puljić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....