Jedna od prvih odluka Jerke Leke po dolasku na Lokomotivinu klupu jest da će Josip Pivarić biti novi kapetan momčadi. Novog kapetana uhvatili smo nakon ručka na pripremama u Medulinu, na odlasku na popodnevni odmor prije drugog treninga u danu. Ne zna ni sam koje su mu ovo pripreme u karijeri, ali još uvijek ih odrađuje bez gunđanja, s istim žarom.

- Ovo je sad vrhunac priprema, sad moramo jako raditi, moramo se “zakiseliti”. Pripreme su kratke, nema puno vremena za treninge, to je nešto što svi igrači vole, ha-ha - raspoložen je Josip Pivarić, koji je, što je najvažnije, zdrav.

Tomiću želim sreću

Ne treba se vraćati više na sve ozljede koje je prošao u karijeri, pauze i oporavke, sad je “fit” i jedan od onih od kojih Jerko Leko na proljeće najviše očekuje.

- Znate kako je kad dođe novi trener, uvijek se radi dodatno dobro, svi daju još više od sebe. To je normalno, svatko se želi pokazati i dokazati. Prošao sam u karijeri već puno takvih situacija, promjene trenera nisu za mene ništa novoga. S Goranom Tomićem sam odlično surađivao, napravio je ovdje dobre stvari, bio uspješan, želim mu sreću u daljnoj karijeri.

Eto, Leko je upravo Pivariću oko ramena zavezao traku, očekuje se da on sad bude jedan od vođa ove momčadi.

- Hvala mu na tome, lijepo je biti kapetan momčad. Leku dugo poznajem, igrali smo zajedno, mislim da će biti dobar trener, da ima predispozicije za to i vjerujem da će biti uspješan.

Koliko je neobično kad je šef netko tko je donedavno bio suigrač s “pola momčadi”, hoće li mu biti teže stvoriti autoritet?

- Nisu to neuobičajene situacije u nogometu, nije Leko ni prvi ni zadnji koji je dobio priliku trenirati bivše suigrače i kolege. On ima autoritet, neće imati s tim problema, a mislim da i nitko od nas nema problema s tim odnosom. Nema veze što se dugo poznajemo, što smo zajedno igrali, sad je on šef i svi smo zajedno tu u službi momčadi i kluba. Ja kao kapetan sam, na neki način, njegova produljena ruka na terenu, a svi imamo ulogu biti primjer mladim igračima, pomoći im da stasaju, jer puno je tu mladih, koji su tek na početku karijere. Svi smo tu da pomažemo jedni drugima i ispunjavamo trenerove zamisli, nema previše filozofije.

Lokomotivina jesen bila je turbulentna, prepuna promjena, puno igrača je otišlo, puno novih došlo, problemi s koronom...

Hoćemo li na proljeće ipak vidjeti bolje izdanje i Lokomotivu tamo gdje objektivno pripada, bliže vrhu ljestvice nego što je sad?

- Naravno da svi očekuju Lokomotivu na višim mjestima na ljestvici, naravno i da je naš cilj napraviti što je veći pomak u odnosu na jesen, međutim, to nekad ovisi i o drugim okolnostima. Prije svega o zdravstvenom kartonu, odlascima i dolascima igrača, nisu to jednostavni izazovi. Pokušat ćemo u nastavku sezone biti bolji nego u prvom dijelu, a onda iduće sezone opet napadati gornji dom HNL-a i boriti se za Europu. Ajmo reći da je to nekakav plan.

Kakve su Pivarićeve ambicije u karijeri? Obično, kad igrač u tridestima iz inozemstva dođe nazad u HNL, to se tumači u stilu “došao je završiti karijeru u laganom ritmu”. No, ono što znamo za Pivarića, što mu nitko ne može uzeti, jest da nikad nije bio od onih koji hvataju krivine, koji ne daju maksimum.

- Hvala na tome, ali doista je tako i sad. Motiviran sam, pristupan maksimalno svakom treningu, ono što mi je najvažnije jest da sam zdrav. A koje su mi ambicije, to je teško reći. Znate i sami kakav je nogomet, kako se stvari preko noći okrenu, jedan dan si dolje, drugi dan si na vrhu, sve je moguće. Tako i ja razmišljam sad samo o idućoj utakmici i treningu u Lokomotivi, a ako se još otvori neka nova prilika u karijeri, onda ću je, budem li njome zadovoljan, prihvatiti. Ne treba niti previše gledati unaprijed, na neke se stvari i ne može utjecati. Uglavnom, motiviran jesam, uživam u nogometu, radujem se novim utakmicama i izazovima.
S kapetanskom trakom Lokomotive, kao Lekina produljena ruka na terenu.