U ljetnom prijelaznom roku klubovi Prve HNL utržili su od transfera okvirno 50,1 milijuna eura. U istom vremenu investirali su u dovođenje igrača osam milijuna. Što nam to sugerira u kontekstu snage HNL konkurencije za sezonu 2021./22.? Je li ispravno promicati tezu kako je Prva HNL sve jača i atraktivnija ili je taj dojam osnažen zbog manje izlaznih transfera? Je li manje transfera odraz pada kvalitete igrača ili posljedica pandemije na kretanja na europskom tržištu?

Veći utržak

Krenimo od toga da je ovog ljeta utržak od transfera zapravo veći od prethodne dvije sezone (50,1 - 34,2- 25,1), odnosno manji od 2018. (58,2) i 2016. godine (60,1). Koliko je pandemija utjecala na brojke? I to je relativno, jer HNL je izvezao prije pandemije igrače za 25,1 milijun, ali je u ljeti 2020. i eksplozije COVID-a inkasirano više, 34,2 milijuna eura.
Pogledamo li stvari unatrag pet sezona doći ćemo do brojke od 213,8 milijuna eura ulaza, što je prosječno 42,76 po sezoni. U istom razdoblju potrošilo se na odštete 36,1 ili prosječno 7,2 milijuna eura. Taj prosjek je sličan ovoljetnoj bilanci od 50,1 milijuna utrška, odnosno 8 milijuna eura potrošnje. Ali...

Konstanta prihoda

Za razumijevanje trendova u HNL-u je ključno naglasiti da postoji jedan veliki igrač, Dinamo, i ostali. Dinamo je kupovao prošlih godina za 18,9 milijuna eura (više nego svi ostali 17,2), dok je utržio 116,3 milijuna eura (više nego svi ostali, 97,5). Jasno je dakle da je Dinamo planet za sebe i ničime se ne uklapa u prosječne tijekove prijelaznih rokova u HNL-u. Kao takav nije pokazatelj trendova lige, nego je kriterij sam sebi.

Uzimajući to u obzir onda nam je lakše raščlaniti ovoljetnu tržišnu priču. Od 50,1 milijuna, u Dinamovu blagajnu je otišlo 34,7 milijuna, dok je ostalih devet HNL klubova utržilo ukupno 15,4 milijuna eura. Dakle, Dinamo je uzeo 69 posto od cijelog prihoda. Zbog složenosti plaćanja transfera (posudbe, otkupi, rate i slično) brojke su relativne po godini, ali ne mijenja činjenicu da je Dinamo s jedne, a svi ostali klubovi HNL-a s druge strane tržišne priče.

Kako onda “ostatak” trguje? Prije svega među onima koji plaćaju odšteta nalaze se Osijek, Rijeka i Hajduk, tu i tamo Lokomotiva, a drugi “slučajno” sa simboličkim iznosom. To je jedna od konstanti HNL-a. Druga je zanimljiva, a ukazuje da je u proteklih pet sezona “ostatak” HNL-a prodavao redom za 20, 19, 25, 15, 20 milijuna. Prosječno dakle 19,8 milijuna eura. Ovog ljeta se prodalo za 15,4 milijuna eura. Više manje može se kazati da je ostatak HNL-a u konstanti sličnih prihoda...
To su financijski parametri prema dostupnim podacima. Sadržajno što ukazuje HNL tržište? To je činjenica da su odnosi kvalitete kadra i posljedičnih rezultata u trajnijim razredima. Imamo ligu Dinamo, pa ligu Osijek, Rijeka, Hajduk, pa razred s više ili manje izraženim međusobnim odstupanjima koji čine ostalih 6 klubova. Refleksije (i) ovog prijelaznog roka neće promijeniti te relacije, a moguće su samo manje promjene (ne)uspješnosti unutar svakog razreda.

Ono što se vidljivo mijenja to je struktura HNL rostera. Od sezone 2018./19. kada je okvir prosjeka godina rostera bio od 21,5 do 23,7 godina, kontinuirano je podizanje tog prosjeka dostigao ovo ljeto omjer je porastao na 23,3 - 27. HNL je sada na 24,5 godina prosjeka i to je potvrda da u ligi ima sve manje mjesta za mlađe igrače. Posebno su “postarili” prosjeci Osijeka (sa 23,9 na 27), Dinama (22,8 - 26,1), Slaven Belupa (23,4 - 25), Hajduka (22,3 - 24,4)... Zbog golemih rostera može biti odstupanja u odnosu na prve izbore i viškove igrača, ali trend je jasan. Prva HNL je selekcioniranjem starijih igrača u odnosu na prije, dovođenjem više stranaca i nešto manjim intenzitetom prodaje, od razvojne prerasla u izrazito natjecateljsku ligu. To je osnažilo dojam o podignutoj kvaliteti natjecanja, povećanju neizvjesnosti, iako nam rezultati, poretci i opći odnosi zapravo ostaju u više manjim istim relacijama. Kao i po pitanju transfera, gdje Dinamo ima svoju liniju funkcioniranja, a svi ostali drugu, ali u globalu su te relacije prilično sličnih brojki.

Mladima manje prostora

S prijašnjim trendovima (mlađe momčadi, val mladih igrača, nešto manje stranaca...) HNL je imao cikluse podizanja visine transfernih brojki ali i promocije više igrača koji su postajali reprezentativne vrijednosti. Kakve će relacije i brojke donositi ovaj novi(ji) trend, u kojem se manje prostora daje mlađima, nastavlja se prodavati što god se može (u pravilu mlađe), sve to unutar pojačanih natjecateljskih naboja, uz kontinuirano povećavanje količine “prolaznika” kroz rostere (u drugoj i trećoj ligi je čudesna fluktuacija) i Prve HNL, pokazat će nam se kroz još 2-3 sezone...