Nekad bi nakon ovakvog poraza ili nakon dva u četiri utakmice u Maksimiru letjele glave, palili bi se raznorazni alarmi, pozivalo na mobilizaciju.

Dakako, Zoran Mamić je čvrsto u sedlu, ne želi se potencirati priča o nekim radikalnim odlukama, iako je nakon Šibenika, ako dosad nije bilo, svima jasno da je Dinamova sezona u opasnosti, da to više nije niti blizu nekakav “plitak potok”.

Nema opravdanja

Dok se poraz u srazu s Rijekom još i može nekako opravdati (Dinamo je puno promašio, Nevistić sjajno branio, a Rijeka ima odličnu kontru), miminalna pobjeda u Velikoj Gorici pohvaliti karakterom, a trijumf u derbiju u kojemu je Hajduk imao bolje prilike i gađao vratnice može se staviti pod egidu “derbi je ipak derbi i pobjedi se ne gleda u zube”, poraz od Šibenika nema nikakvog opravdanja.

To je veliki kiks, najveći ove sezone, a u kontekstu svih ovih partija na startu drugog dijela sezone, dodatno simptomatičan. Gdje je, dakle, nestao onaj Dinamo s kraja jeseni, koji je tako suvereno marširao Europskom ligom, koji je i u HNL-u bio sve uvjerljiviji? Kako ista momčad i isti igrači mogu tako pasti u formi i rezultatima, kako momčad koja je jedva primila jedan gol u europskoj skupini primi čak osam golova u četiri utakmice HNL-a?

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Plitko bi objašnjenje bilo kako je “ono” jesenas bila slučajnost, a ovo sad pravo lice Dinama. Kao i obrnuto, ni u jednom ni u drugom slučaju nema previše slučajnosti, obje su slike Dinama - stvarnost. Dakle, u vrijeme dok je brodio Europom i rastao u HNL-u, Zoran Mamić radio je odličan trenerski posao jer je većina glavnih igrača bila u pravoj formi. Što je, dakako, i njegova zasluga.

Izgledali fantastično

Veličanstveni Livaković, uvijek odlični Ademi, raspucani Gavranović, probuđeni Majer, Petković koji se diže u formi, Gvardiol u velikom uzletu, Lauritsen i Theophile sigurni i mirni... U najvažnijim utakmicama gotovo svi ti igrači bili su na visini zadatka, Dinamo je izgledao fantastično. Ali, na neki način ti su rezultati i igre i zavarali Modre. Evo kako...

Dinamo je zbog svega toga, definitivno, podcijenio HNL. Vidjevši da Osijek od dolaska Bjelice raste, da Osijek ima podršku javnosti i jaku ambiciju, u Maksimiru su više počeli razmišljati o onome što slijedi iduće sezone. Jer, ove igraju dobro, pobjeđuju u HNL-u i Europi, imaju širok igrački kadar, Osijek i nitko drugi ne može im još parirati. Ove sezone bit će prvaci, ali treba se pripremiti za ono što slijedi od ljeta. Pa su i u potragu za pojačanjima (Nevistić, Štefulj, Špikić) krenuli s idejom da dođu na kraju sezone.

Pomogli Osijeku

Dinamo samo da nije kiksao protiv Šibenika i da nije izgubio od Rijeke, imao bi sad već nekoliko bodova ispred Osijeka i domaću utakmicu protiv Bjeličine momčadi, s pobjedom u kojoj bi odmaknuo još dalje. No, svojim je podcjenjivanjem HNL-a ove sezone, razmišljanjem kako naslov prvaka još nije ugrožen, Dinamo pomogao Osijeku da se vrati u borbu za naslov.
Od dolaska Bjelice u Gradski vrt, odnosno od Dinamove pobjede 4:1 u Maksimiru, Osijek je uzeo 38, a Dinamo samo 30 bodova! Vjerojatno ni sami Osječani nisu mislili nakon lošeg početka da bi već ove sezone mogli biti tako blizu Dinamo i u ravnopravnoj borbi za naslov.

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

I, dogodilo se da ti igrači, koji su jesenas bili u sjajnoj formi, na proljeće, generalno, nisu na istoj razini. A pokazalo se, ono što smo već više puta pisali, Dinamo ima igrački širok roster, ali nema dovoljno igrača koji su na toj istoj visokoj razini. Jakić, Kastrati i Tolić, ukupno gledajući, nisu se pokazali kao pojačanja i potpuno su podbacili, Franjić može odigrati korektno, no zasad nije pokazao da je igrač više klase, Ivanušec koji sigurno može biti dodana vrijednost, trenutno je ozlijeđen i nikako da uhvati kontinuitet.

Stignu se pojačati

Hajrović, koji je povratkom u momčad počeo pokazivati trzaje, nije poslije više ni dobio priliku, a Atiemwen zablista pa ga opet nema na sceni... Utakmica protiv Šibenika doslovno pokaže o čemu se radi kad na terenu nema baš sve najjače snage, poput Ademija i Petkovića, a ako netko od njih još i nije u idealnoj formi, onda Mamić i Dinamo imaju velikih problema, onda Dinamo izgleda nemoćno.

Dinamo je u raskoraku, u svojevrsnoj krizi, ali još uvijek na vrhu ljestvice s velikim izgledima da na kraju bude prvak. Valjda su u Maksimiru shvatili poruku iz ove četiri utakmice, valjda je Šibenik bio dovoljan za triježnjenje i pokazao da se ne treba još spremati za iduću sezonu, već prvo treba ovu uspješno odraditi do kraja. Ako se za Europu i ne stignu, za HNL se u Maksimiru još uvijek mogu pojačati, proširiti kadar, a Zoran Mamić osim tog dijela posla sportskog direktora, treba odraditi i trenerski dio, vratiti što prije igrače u jesensku formu. Pa, nisu zaboravili igrati!