Dani Rodriguez otklonio je svaku rezultatsku neizvjesnost kada je kao džoker s klupe u prvom dodiru s loptom matirao raspoloženog vratara Franka Kolića, ali ne bih se kladio da je sretan produžio na tuširanje. Razlog? U svojim prvim danima na klupi prvaka Jerko Leko predstavlja se kao zagovornik protekcionističke politike: on je fan hrvatskih talenata, slaže momčad kao da u svakom trenutku na terenu mora na terenu imati barem osmoricu naših.
Stojković kao Bellingham
U nedjelju su protiv Istre 1961 starteri bili Niko Galešić (prije Scotta McKenne), Lukas Kačavenda (ispred Mihe Zajca), a po novom i Fran Topić kao bolje plasiran u hijerarhiji nego mladi talent iz Barcelone. U teoriji ovo može izgledati malo rigidno, ali u praksi daje rezultate jer Dinamo je prodisao i upisao treću uzastopnu pobjedu nakon Sunderlanda i Varaždina. Kažu da nogomet govori univerzalnim jezikom, kvalitetni igrači lako na terenu namirišu jedan drugoga, ali Leko je očito sretniji dok mu momčad na početku mandata bodove skuplja bez pomoći prevoditelja.
Ako se s polja lingvistike pomaknemo bliže nogometnoj taktici i individualnoj formi, Leko opet ima argumente u rukama. Vjeruje da će najopipljiviji profit izvući iz skupine hrvatskih reprezentativaca i onih koji već izvjesno vrijeme kucaju na vrata nacionalne momčadi. Protiv Istre 1961 autorski potpis ispod golova stavili su Luka Stojković i Fran Topić. Ovaj prvi svakom sljedećom predstavom publici osvježava pamćenje da posjeduje rijedak potencijal. On drukčije vidi utakmicu, njegov potez u isto vrijeme može biti i suptilan i učinkovit kao prilikom vodećeg pogotka kada je bez oklijevanja s ruba kaznenog prostora matirao golmana. Dan ranije isti takav gol zabio je Jude Bellingham dok je režirao Realov preokret protiv Celte. Stojković je do kraja utakmice isporučio i asistenciju za Rodriguezov pogodak. Na koncu je spustio zastor kao igrač utakmice, ali i najveći dužnik na terenu jer propustio je još nekoliko velikih prilika i mogućnost da upiše hat-trick.
Topić bi mogao biti dobitnik sezone
Dion Drena Beljo također nije bio pri osobitom golgeterskom apetitu, pa se kroz utakmicu prilagođavao i uživljavao u ulogu asistenta, ali je imao sreću da je u međuvremenu ‘ubojicu‘ u sebi prepoznao Topić, dvostruki strijelac za U-21 reprezentaciju protiv Njemačke, a sada i protiv Istre. Topiću treba minuta i finog taktičkog uštimavanja, jer nije ni klasični napadač niti tipično krilo, nego ‘raumdeuter‘ koji kroz suradnju sa suigračima plete mrežu na ulazu u šesnaesterac i izvlači se na udarac. Topić bi u ovakvim izdanjima mogao prerasti u dobitnika sezone.
Istra 1961 zaslužuje komplimente za pozitivan stav. Ako znate da je Maksimir po tradiciji stratište ove momčadi, ovdje redovito gubi, trener Cabello može biti zadovoljan jer nastavlja školovati rijetko talentiranu generaciju tinejdžera igrajući napadački nogomet. Njegova je momčad, za razliku od Lekine, u nedjelju bila nacrtana kao ‘kula babilonska‘, ali su kao i na drugoj strani najbolji dojam ostavili domaći talenti Škafar-Žužić i Kumar.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....