Navigation toggle
 BORIS KOVACEV/CROPIX Cropix
OKREĆE NOVI LIST

Odlazak ‘desetke‘ s Maksimira! Od prekobrojnog na tribinama postao je igrač zbog kojeg se gleda nogomet

Dinamov veznjak protiv Šerifa odradio posljednju utakmicu i otišao u Rennes
Piše: Davorin OlivariObjavljeno: 26. kolovoz 2021. 14:01
Prati Sportske novosti na Googleu

Otišla je Dinama “desetka”! Jučer je “LM 10” protiv Šerifa odigrao svoju stotu i posljednju utakmicu za Modre. Već danas izjutra krenuo je prema svojoj novoj destinaciji u karijeru, u Ligue 1, u Rennes. Hoće li nedostajati Dinamu? Takvo pitanje je uopće bedasto postaviti, on je bio iznimno važan, jedan od krucijalnih igrača, plemeniti veznjak koji je momčadi donosio onaj posebni šarm, maštovitost, kreaciju. Bio je jedan on najboljih igrača HNL-a, a konačno, našao se već nekoliko puta na pretpozivu Zlatka Dalića. Netko će možda primijetiti da ne odlazi u klub koji se tretira velikim, ali Rennes je od onih klubova koji posebnu pozornost poklanjaju mladima, fino su posloženi i po stilu igre trebali bi odgovarati Majeru. Igrat će u mnogo kvalitetnijoj ligi, protiv mnogo kvalitetnijih suparnika, to će biti ogromna prilika za daljnji razvoj i nadogradnju njegove igre.

Veliki iskorak

U Rennesu bi svojim izvedbama konačno trebao izboriti i onaj pravi reprezentativni poziv. Odlazak u Rennes za Majera bi trebao biti veliki iskorak, odličan scenarij za dodatno oplemenjivanje svega onoga što je do sada napravio. Modri će na njemu zaraditi finu cifru, 12 milijuna eura plus još 3 bonusa. Imao je Majer priliku otići u Ligue 1 još ove zime, za njega je živo bio zainteresiran Olympique iz Marseillea, ponuda je bila praktički identična kao ova Rennesa, ali tada je ipak ostao u plavom dresu.

Počeo je igrati s pet godina, u Šukerovoj nogometnoj akademiji. Zatim je zaigrao u klubu Posavina, a nakon toga, kratko je otišao u Kustošiju, da bi ubrzo prešao u Dinamo u kojem je bio do dvanaeste godine. Pričao nam je svojevremeno da je od dvanaeste do šesnaeste godine bio dobar nogometaš, ali ne - najbolji. Kao da je malo zaostajao za svojom generacijom koja je osvojila prestižni Nike Cup. Bila je to ona generacija mladih nogometaša rođenih 1997. i 1998. godine, bili su tu Brekalo, Sosa, Moro, Šemper...

image
FOTO OLIMPIK Nurphoto Via Afp

Ima jedna zanimljiva priča iz mladih dana Lovre Majera. Naime, na jednoj utakmici trebao je kao klinac izaći na teren s Nikom Kranjčarom, bivšim hrvatskim reprezentativcem, vrhunskim “španerom” s kojim su kasnije uspoređivali Majera. Međutim, s Nikom je na teren izašao Borna Sosa. Lovro je bio jako razočaran, ali je već na sljedećoj utakmici na teren izašao s - Lukom Modrićem. Otišao je kasnije iz Dinama u Dubravu, kratko u Trnje, da bi na koncu završio u Lokomotivi. Iz Lokomotive se u plavi dom vratio u ljeto 2018. godine. Još se živo sjećamo tog trenutka. Predstavio ga je tadašnji predsjednik Uprave Dinama Igor Kodžoman, a u predvečerje povratka u Dinamo, dva puta je uzastopno proglašen najboljim igračem do 21 godine te uvršten među 100 najboljih mladih svjetskih nogometaša za 2017. godinu po izboru renomiranog magazina FourFourTwo.
- Ovo je posebna prigoda, potpisali smo petogodišnji ugovor s Lovrom Majerom. Hrvatska javnost najviše je bila zainteresirana za budućnost Majera i na svu sreću uspjeli smo finalizirati ovaj transfer. Lovro u Dinamu ima odličnu perspektivu u sportskom i natjecateljskom smislu - kazao je tada Kodžoman.

Sjećamo se i veselog Majerovog lica nakon potpisa ugovora, te njegovih rečenica...
- Ovo je jedan dio ostvarenja mog sna. Proveo sam šest godina kao klinac u Dinamu, izabrao sam teži put, to mi je pomoglo da sam danas opet ovdje.

Odmah je dobio “desetku”...
- Ljudi gledaju na to kao pritisak, ali s moje strane, to je još jedan veći potisak, da još jače radim. Uvijek je lijepo nositi desetku u Dinamu! Bilo je ostalih ponuda, ali gledao sam u budućnost. Pričao sam s našim reprezentativcima Modrićem i Kovačićem. Smatram da mi je Dinamo za sljedeći korak najbolja odluka, da napravim novi iskorak i jednog dana igram u top klubu i budem standardni hrvatski reprezentativac - pričao je tada Lovro.

Bio blizu Sampdorije

Mislio je tada na ponudu Sampdorije, taj transfer je praktički već bio pred realizacijom.
- Nemam problema govoriti o tome. Već sam bio u Genovi, oni su bili strašno zagrizli. Cijela priča je bila dobra, ali htio sam ostati u Zagrebu. Rođen sam ovdje... Ponudila mi se ovdje dobra opcija, uvjeti i mislim da je san svakog dečka zaigrati za Dinamo. Istina, možda bih u Italiji financijski prošao bolje, ali rekao sam, pusti novce, pusti sve... - kazivao je Majer u podcastu Sportskih novosti prije nekog vremena.

image
RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

U svojoj prvoj sezoni u Maksimiru nije se previše naigrao. Upisao je tek 10 nastupa u svim natjecanjima te sezone, provevši na terenu ukupno manje od 700 minuta. Vodio je borbe s raznim ozljedama koje su mu usporavale ulazak u prvu momčad, ali postojale su i druge bitne okolnosti. Dobar dio razloga za tako skroman početak bio je i Dani Olmo, jer on je igrao na poziciji koja bi najviše odgovarala Majeru. Nadalje, iz Lokomotive je stigao kao čovjek oko kojeg se vrtjela igra i netko tko je mogao ‘štekati’ u obrani. U Lokosima se to moglo oprostiti, u Dinamu ne. Nije mu se bilo lako riješiti tih navika, povremeno su se javljali problemi kada ne bi na vrijeme pomogao obrani ili kada bi mu pobjegao njegov igrač. Trebalo je malo vremena da u potpunosti sazre i poboljša igru u svim nogometnim segmentima. Uspio je.

U vremenu kad je u Dinamu trener bio Nenad Bjelica, Lovro je imao problema. Jednostavno, Bjelica ga nije previše “doživljavao”. U sezoni 2018./19. nije za Modre odigrao niti jednu europsku utakmicu! A sezonu kasnije ulazio je u igru na samo četiri utakmice, šest minuta na gostovanju kod Saburtala u Maksimiru, dvadeset minuta protiv Ferencvarosa također u Dinamovom domu, trinaest minuta u Budimpešti, te devet minuta protiv Manchester Cityja u Zagrebu. Ali najviše ga je pogodilo kad je u sezoni 2018./19. od Bjelice bio poslan na tribinu u šesnaestini finala Europske lige protiv Viktorije iz Plzena. U već spomenutom podcastu SN-a referirao se na Bjelicu.

- Treneru Bjelici ne zamjeram apsolutno ništa! Mislim da je odličan trener, to je pokazao s rezultatima u Dinamu, te s rezultatima koje ima sad. Smatrao sam samo da više zaslužujem, da više vrijedim. Ne samo to, kazat ću još nešto. Držim da bi Dinamo postigao još bolje rezultate u nekim utakmicama da sam dobio veću priliku! Ali ne, stvarno mu, to je skroz iskreno, ne zamjeram ništa. Dosta sam naučio iz svega toga, tako je očito trebalo biti, očito nije moglo biti drukčije.

Vratio se u život

U život ga je vratio Zoran Mamić kad je preuzeo trenersku palicu od Bjelice. U sezoni 2020./21., najuspješnijoj europskoj sezoni Modrih u kojoj se stiglo do četvrtfinala Europske lige, uz Arijana Ademija i Mislava Oršića, odigrao je najviše europskih utakmica za Dinamo - petnaest. Jednostavno je igrački eksplodirao, igrao je svoj najbolji nogomet u životu. Ne samo u Dinamu, već i u U-21 reprezentaciji. Nema više Lovre u Dinamu, jako će nedostajati. Nije mali broj stručnjaka, novinara i navijača koji smatraju da nekadašnje klasične “desetke”, nogometni umjetnici ili kako su ih nazvali Talijani - fantazisti, u današnjem modernom nogometu postaju sve rjeđi te da polako izumiru. Majer je bio baš taj. Evo što je baš on rekao na tu temu.
- Nikad neće proći njihovo vrijeme. Danas oni imaju nešto drugačiju ulogu, od njih se traže neke stvari koje ranije nisu morali raditi na terenu, ali to su igrači zbog kojih se gleda nogomet. I pritom uopće ne mislim na sebe.
I ako nije mislio na sebe, on je zaista u Dinamu bio igrač zbog kojeg se gledao nogomet.

08. studeni 2026 13:57