Drugi službeni jezik na Kajzerici definitivno je - albanski! I ove je sezone, naime, Lokomotiva nastavila praksu posljednjih godina i oslanja se na nogometaše iz Albanije, trenutačno su sedmorica u svlačionici trenera Gorana Tomića. To su “starosjedioci” Cokaj, Mersinaj i Tuci, te novopridošli u ovom prijelaznom roku, Kallaku, Ibishi, Malikji i Tahiraj. Otišli su ljetos iz Lokomotive Kosovar Kastrati i Albanac Uzuni, na njima su Lokosi uprihodili nešto manje od četiri milijuna eura, a podsjetimo da je u dovođenju gotovo svih ovih igrača (osim Ibishija i Tahiraja) svoje nemale zasluge imao bivši Dinamov nogometaš, Besnik Prenga.
Nakon što je bio trener u omladinskom pogonu Lokomotive, Prenga je posljednjih godina glavni skaut kluba za Kosovo i Albaniju. I sve što je dodirnuo, pretvorio je u kvalitetu!
Svaki od igrača koje je “snimio” i ponudio klubu, zasad je opravdao očekivanja, zapravo i više od toga...
- U dovođenju tih igrača sudjelovali smo direktor Lokomotivine omladinske škole Jurica Čabraja i ja, tek nakon što smo obojica zaključili da bi neki igrač mogao biti za Lokose, tek smo onda klupskome vodstvu prenijeli naše dojmove i preporuke - kaže Prenga, koji na Kosovu i u Albaniji ima velik broj prijatelja i to mu svakako olakšava posao.
Brzi i odgovorni Malikji
Tako je, primjerice, na Kajzericu došao Malikji, kojem je istekao ugovor u Kukesiju. Odmah je ta informacija stigla do Prenge i ovaj je desni branič u četvrtak potpisao za Lokomotivu...
- Vjerujem da smo napravili dobar posao. Gledao sam Malikjija na nekoliko utakmica, brz je i odgovoran igrač, svakako će ojačati konkurenciju. Nastavit ćemo pratiti taj albanski “bazen”, dosadašnje dovođenje igrača iz tog područja pokazalo se isplativim - kaže Prenga.
Malikji je došao bez odštete, kao slobodan igrač, a svakako treba istaknuti da su albanski igrači i klubovi u pregovorima s Lokomotivom dosad bili prilično korektni. Klubovi su bili svjesni da je teško prodati igrača za velik novac iz njihove lige, pa ih je stoga više zanimao postotak od budućeg transfera nego “živa lova”, a takva je inačica posla i Lokosima više odgovarala.
A ni igrači nisu imali megalomanske zahtjeve, bili su svjesni da će im Lokomotiva zapravo biti poligon za istinsko dokazivanje i prava odskočna daska za odlazak u bogatije klubove u kojima će naplatiti svoju nadarenost. I svakako nije nevažno da po dolasku u Zagreb s tim igračima nikad nije bilo nikakvih problema, vrlo brzo su se prilagodili novim (boljim!), životnim uvjetima...
- To su iznimno profesionalni dečki, apsolutno su posvećeni nogometu, sve su podredili sportskom uspjehu. Ako sam u nečemu pogodio, onda sam pogodio u njihovom karakteru, ljudske su im osobine na najvišoj razini - govori Prenga.
Ne daju šansu mladima
Mogu li se očekivati novi dolasci mladića iz tih zemalja na Kajzericu?
- Nadam se da ćemo uskoro dovesti još jednog albanskog igrača. Albanci su, inače, iznimno nadareni za nogomet, njihova je juniorska liga sjajna. Međutim, problemi kod njih nastaju kad nadareni mladac treba prijeći u seniorski nogomet, jer klubovi baš i ne daju šansu mladim igračima, pa se velik broj talenata izgubi u toj prvoj godini nakon izlaska iz juniora. A to je najvažnije razdoblje za razvoj igrača. I na tom je planu Lokomotiva najjača, idealan je klub za nadarene igrače, što se pokazuje zadnjih desetak godina.
Treba svakako istaknuti da albanski mediji pozorno prate Lokomotivu, nerijetko su rezultati Lokosa udarna vijest na tamošnjim sportskim portalima. Logično, jer zacijelo ni jedan europski klub nema toliko Albanaca u svlačionici. Pa čak ni švicarska reprezentacija...
Oko 30.000 kn mjesečno
Za kosovske je i albanske igrače Prva HNL u svakom slučaju stepenica više u njihovu razvoju. A zbog sličnog mentaliteta vrlo se brzo prilagode, ne treba dugo čekati da pokažu što mogu, pa su svakako zahvalniji za dovođenje od nogometaša iz nekih drugih zemalja. K tome, klubovi poput Lokomotive teško mogu pronaći adekvatno pojačanje u nekom sebi sličnom prvoligaškom klubu kod nas, a u Drugoj HNL jednostavno nema pojačanja za prvoligaške klubove, ne sjećamo se kad je neki drugoligaški igrač zabljesnuo u Prvoj HNL.
Lokomotiva je, eto, pronašla svoju formulu egzistencije. Oslonac na vlastitu omladinsku školu, te dovođenje mladih i nadarenih nogometaša, plus nekoliko iskusnih “senatora” - to je bio lanjski recept za uspjeh. No, nakon što je prijelazni rok opustošio svlačionicu, ali i napunio blagajnu, Lokosi su opet na početku i trener Goran Tomić prionuo je stvaranju nove momčadi.
Zarađeni novac na Kajzerici nisu željeli utrošiti na nekog sumnjivog “kapitalca” zvučnoga imena, koji bi “razbio” dosadašnji model plaćanja igrača (prosjek je oko 30.000 kuna mjesečno i, što je najvažnije, nema kašnjenja isplate!), a ne bi donio nikakvo jamstvo napretka i praktički bi samo unio nemir u svlačionicu. Vodstvo Lokomotive opredijelilo se za dugoročnu strategiju sigurnog prvoligaškog življenja, uz iščekivanje povremenoga rezultatskoga bljeska poput lanjskog. Ali, za to se treba poklopiti dosta okolnosti, do tada je “zlatna sredina” Lokomotivina realnost...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....