Evo zašto je Dambrauskas unatoč remiju ispunio svoj zadatak i ponovno pokazao gdje je njegov Hajduk najjači

Valdas Dambrauskas više nije Hajdukov "Mister 100%". Nakon pet pobjeda u nizu zaustavljen (3:3) je u Kranjčevićevoj ulici. Ispriječila mu se Lokomotiva, ista ona koju je Hajduk prije deset dana u Kup utakmici pobijedio razmontirao i pobijedio 6:3.

Teško je, međutim, nešto posebno prigovoriti Dambrauskasu. Zadaća trenera je igru svoje momčadi postaviti tako da joj osigura što je moguće više prilika, te da suparnika spriječi u stvaranju šansi. Hajduk je u subotu stvorio šest zicera, Lokomotiva niti jedan. Dambrauskas je trenerski stoga svoje napravio, a svejedno je susret završio remijem. Prije svega zbog dva neobranjiva autogola Eleza i Katića. Splićanima još teže pada činjenica da su oba napravljena skoro pa u rutinskim situacijama, bez posebno jakog pritiska Lokomotivinih igrača. Hajduk nije slavio i zbog sjajnih obrana Krševana Santinija, koji je imao tri fantastične intervencije. Imao je i sudac Pejin svoj trenutak u 89. minuti kad nije svirao 11-erac za Hajduk, ali taj smo detalj već naširoko obrazlagali u ranijim tekstovima.

Određene polemike ipak je izazvala udarna postava koju je Dambrauskas poslao na travnjak. Mnogi su treneri stava da je najbolja momčad ona koja pobjeđuje, a Litavac je protiv Lokomotive na klupi ostavio Biuka i Ljubičića, dva mladića koji su imali itekako važan obol u seriji od pet pobjeda. Ljubičić je u taj niz utkao tri gola i asistenciju, a Biuk dvije asistencije. Uz odličan ukupni dojam po pitanju energije, trke, sudjelovanja u fazi obrane... Kako Hajduk nije imao utakmicu u tjednu, nije bilo razloga ostaviti ih na klupi kako bi odmorili, jer umorni sigurno nisu.

GORAN MEHKEK/CROPIX

Možemo načelno razumjeti vraćanje Emira Sahitija u udarnu postavu, jer albanski krilni napadač tri je ulaska s klupe obilježio s dva gola i jednom asistencijom. Također uz odličnu energiju. Sahiti je i protiv Lokomotive ušao sjajno, upisao je vrhunsku asistenciju za gol Livaje, ponovno bio opasan i rastrčan, ali je već prije 40. minute počeo kopnjeti s energijom. Doznali smo i zbog čega. Srčani Sahiti ozlijedio se u četvrtak na treningu, ali je bez pogovora uoči utakmice primio blokadu kako bi pomogao suigračima. Nažalost, blokada nije uspjela držati ni 40 minuta, pa je Sahiti već u poluvremenu ostao u svlačionici. I taj detalj otvara jasno pitanje. Zašto riskirati s ozlijeđenim igračem, ako imaš zdrave Biuka i Ljubičića, koji su k tome u odličnoj formi? Nije li mudrije bilo ostaviti Sahitija na klupi, pa da uđe u igru u drugom poluvremenu ako situacija na terenu to bude zahtijevala? Posebno ako znaš da je kao adut s klupe donio veliki impuls svaki put kad bi ušao.

Jan Mlakar bio je drugo novo ime u udarnoj postavi. Kako je zabio dva gola možemo samo konstatirati da je opravdao povjerenje. Slovenac je drugi put u sezoni zabio dva gola na jednoj utakmici. Prvi put to se zbilo u 1. kolu, baš u Kranjčevićevoj, protiv Lokomotive. Završilo je 2:2. Sada je pak bilo 3:3. I nepravedno bi bilo reći da je obrana (ponovno) podbacila. Lokomotiva nije stvorila šansu...

Subotnji remi ipak ne bi trebao poremetiti Hajduk i očito sjajnu atmosferu momčadi, kao i oko nje. Hajduk je izgubio dva boda najviše zbog spleta nesretnih okolnosti. Događa se, to je nogomet. Ono što se ne događa slučajno su Hajdukove šanse i golovi. U šest utakmica pod Dambrauskasom momčad je zabila fantastičnih 20 golova. Uz još barem 10-tak zapucanih zicera. To je Hajdukova snaga. I razlog za optimizam uoči posljednjeg ovojesenskog okršaja koji slijedi u subotu, protiv Osijeka na Poljudu.

Hajduk ima sve što treba da s pobjedom zaključi jesen nevjerojatnih obrata, padova i uspona. Kada u svlačionici imaš 10 novih igrača, a onda si još prisiljen promijeniti i trenera, oscilacije su normalna stvar. Međutim, posljednjih mjesec dana čvrsto ukazuju da je proces stabilizacije pri kraju i da ovu momčad čekaju jako dobri dani. Usprkos tih ipak razočaravajućih 3:3 protiv Lokomotive...