Pobjeda na Rujevici krajem veljače, zatim pobjeda protiv istog suparnika na Poljudu, derbi s Dinamom na splitskom stadionu i demoliranje Gorice sedam dana kasnije. Četiri su to utakmice koje predstavljaju ogledni primjerak igre Hajduka kakvog navijači žele gledati u budućnosti. Napadačkog Hajduka pobjednika.

Metamorfoza u svibnju

Veliku transformaciju Bijeli su doživjeli s dva trenerova poteza. Prvi je promjena sustava, iz 3-4-2-1 u 4-2-3-1. Drugi je uvođenje Biuka u startnu postavu. Zato smo u samo 12 dana svibnja u tri navrata gledali Hajduk na nivou imagea kojeg je klub stvarao u prošlosti. Moćnog Hajduka koji “melje” suparnike. Ali, prije svega ključna je promjena stigla angažmanom Livaje.

Na Rujevici smo u zadnjem vikendu veljače prvi put vidjeli drukčiji Hajduk. Momčad koja stvara šanse, momčad koja igra kvalitetan nogomet u sudaru s protivnikom iz uskog vrha nacionalne lige. Do tada je Hajduk uglavnom imao podređenu ulogu u ogledima s Dinamom, Osijekom, Goricom i Rijekom. Čak i kada su početkom veljače Bijeli slavili na Rujevici pogotkom Caktaša u zadnjoj minuti, bili su inferiorni suparnik defenzivnog garda. Dolazak Livaje bio je naznaka da se mijenja izgled momčadi, a svibanj je donio potpunu metamorfozu.

Hajduk je protiv Rijeke na Praznik rada osvjetlao obraz navijačima. Prvi put ove sezone postigli su Bijeli tri pogotka, kreirali mnoštvo šansi i pokazali da mogu biti dominantni u ogledima s jakim protivnicima. Potvrdili su to i četiri dana kasnije u susretu s Dinamom na Poljudu. S istim Dinamom protiv kojeg su lagano pali 10 dana ranije na Maksimiru. U oba dvoboja Tramezzani je izašao s formacijom 4-2-3-1, sustavom kojeg smo i prije tih dvoboja okarakterizirali kao najbolju moguću opciju s obzirom na kadar kojeg Talijan posjeduje. Jer na dispoziciji je imao dva klasična krila velikih mogućnosti, Biuka i Kačaniklića, te Livaju koji najviše pruža kada igra na poziciji povučenog “špica”.

U takvom se izdanju Hajduk predstavio i protiv Gorice, momčadi koja je Bijele pred dva mjeseca izbacila iz Kupa, a uz to je bilježila i dvije pobjede u međusobnim ogledima kroz prvenstvo. Promjenom sustava i drukčijim izborom igrača, sastavio je Tramezzani goropadnu momčad koja stvara toliko opasnosti pred vratima, da je i jedno poluvrijeme dovoljno za visoku i uvjerljivu pobjedu. Hajduk je u dvoboju s Goricom izgledao kao momčad iz najboljih dana. Moćan kao ekipa iz šampionskih sezona. Gorica je imala tu nesreću da je na Poljud stigla u trenutku kada je Hajduk podigao formu, u trenutku kada je momčad gladna pobjeda.

Predsjedniku je jasnije

Jasno je kakav Hajduk navijači žele gledati u kontinuitetu, ali isto tako razvidno je da će predsjednik Jakobušić i sportski direktor Nikoličius imati puno posla kako bi najvažnije igrače aktualne ekipe zadržali i za sljedeću sezonu. Prije svih Livaju kojem ističe ugovor, te Kalinića kojem završava posudba. S druge strane, Vušković, a možda i Jurić ovog ljeta u prvom su redu mercata. Prodaja je nužnost egzistencije, ali ne i rasprodaja. Ono što je pritom bitno naglasiti jest spoznaja da je sportskom direktoru bitno olakšan posao u stvaranju momčadi. Na Jakobušiću je zadaća pronalaženja sredstava za očuvanje kadra, ali i predsjedniku je slika jasnija.

Spoznao je u koga treba uložiti, na kome se bazirati, a bez koga se može. Bitno je da je Hajduk potvrdio temelje momčadi budućnosti koja zna igrati kvalitetan nogomet zbog kojeg će se uskoro puniti poljudske tribine. Na domaćim, a možda i europskim utakmicama. Uz igru prikazanu u četiri spomenuta susreta optimizam ma realne osnove.