Ukupni je dojam nakon posljednjeg zvižduka Ante Čuline bio da je korektno odsudio regionalni derbi. Držao je distancu od igrača, dobro trčao, uz poneku dvojbenu procjenu prekršaja više-manje bio je ujednačenog kriterija.
Kod nekih moguće spornih situacija, kao što je bila ona kad je Marko Pjaca “bodičekom” išao na Hujbera u kaznenom prostoru, ostavili smo “džoker snimke”.
Dok je kod procjene Mitrovićeve nehotične ruke logična procjena uz VAR asistenciju da to nije kazneni udarac, Pjacin start u najmanju ruku je zasluživao VAR poziv sucu da provjeri tu situaciju. Naime, vidljivo je da Pjaca s leđa ide gurati Hujbera koji je došao do lopte i moguće opasne situacije za gol suparnika. VAR je bio Ante Čuljak.
Logično je pitati zašto, kao u brojnim drugim sličnim situacijama na HNL terenima, sudac nije pozvan da sam opet potvrdi ili opozove svoju spornu odluku?
Nije u ovom slučaju presudno pitanje je li ovo jedanaesterac ili nije, nego je ključno zašto ne postoji ujednačen kriterij procjena, odnosno, protokola. Istra je sama osjetila u mnoštvo navrata i različite kriterije (ne)dosuđenih jedanaesteraca, pa u više navrata “kontra stav suca u odnosu na VAR” i doima se logičnim da su ovom prilikom nezadovoljni što se prema njima upražnjava jedan drugi kriterij.
Točno je da je bila dosta povika u posljednje vrijeme na sporna (suvišna) uključenja VAR-a, a i Komisija sudaca navodila je takve situacije. Je li to možda razlog što onda neki VAR suci “prikoče za svaki slučaj”? Ili olabave u nekom drugom slučaju?
Dakako, uvijek smo na području kroničnog tereta hrvatskog suđenja, a to je uvjerljiv dojam kako nema ujednačenih kriterija, odnosno, da u HNL-u i dalje opstaje rastezljivo tumačenje pravila i hrani sumnju u ravnopravnost aktera.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....