Zbog bolesti nije otišao na OI, godinu dana borio se sam sa sobom, a onda ga je djevojka povukla u maraton. Sad je rekorder

Druga nedjelja 2026. donijela je novi rekord hrvatskog plivanja. Njega je u Mariboru, na Otvorenom prvenstvu Slovenije, postavio Marin Mogić (27). Splitski plivač je u bazenu na pet kilometara isplivao vrijeme od 54 minute i 43 sekunde, čime je za 21 sekundu srušio dosadašnji rekord koji je držao upravo on. Time je ostvario normu za Europsko prvenstvo vodenih sportova koje će se u kolovozu 2026. održati u Parizu.

Mogić se plivanjem počeo baviti sa šest godina, nakon što je slomio lakat. Tako se iz rehabilitacije stvorila ljubav prema plivanju, što se 2016. pretočilo u profesionalnu karijeru. Kada smo kod ljubavi, Mogića je u svijet maratona 2024. uvukla djevojka, također plivačica, Matea Sumajstorčić, koja se prestala baviti plivanjem prije mjesec dana. Upravo ih je plivanje spojilo te su zajedno putovali po maratonima.

Po struci je kuhar i kaže da bi se nakon plivačke karijere želio baviti slasticama i ugostiteljstvom. Pliva za zagrebačku Mladost, u koju je pristigao krajem 2022. iz splitskog Jadrana, kada je odlučio da se ozbiljno želi baviti plivanjem. I nije pogriješio, rezultat iz Slovenije to i potvrđuje.

- Iskreno, meni je to maratonsko plivanje u bazenima samo trening, no nema baš mnogo natjecanja u godini gdje možeš plivati pet kilometara u komadu. S obzirom na to da sam dugoprugaš, onda je takva vrsta utrke jako dobar trening. Nije cilj bio srušiti rekord, no ja ga uvijek nekako iz prikrajka ganjam. Nisam fokusiran samo na to, no kada se ukaže prilika, zašto ne? Uostalom, imam i neku novčanu naknadu kada otplivam rekord, tako da to sve ide jedno uz drugo.

Uspjehom u Sloveniji tek je započeo gust raspored koji Mogića čeka u novoj godini.

- Imam ispred sebe poduži ciklus do kolovoza, a tada me čeka Europsko prvenstvo u Parizu i Mediteranske igre. I to je neki završni cilj za ovu sezonu, uz Europsko prvenstvo u otvorenim vodama u daljinskom plivanju. Već sada, od početka veljače, kreću natjecanja po Hrvatskoj i Srbiji. U svibnju je Mare Nostrum, jedan od najpoznatijih ciklusa natjecanja u svijetu.

Utrke su duge i naporne. Kako, kada se toliko dugo pliva, plivači uopće imaju percepciju koliko je vremena prošlo, plivaju li brzo ili sporo...?

- Bazen je zapravo jako zanimljivo mjesto. Mi plivači u njemu provodimo po četiri ili pet sati na dan vježbajući te neke automatizme i onda se ti automatizirani pokreti pretvore u neki pojam vremena. Ali zapravo nemaš pojma koliko nešto traje i jako je teško to procijeniti. Ako pričamo o utrkama, u trenutku kada pomisliš je li ovo brzo ili sporo ti je trka gotova. Tako da ti automatizirani pokreti koje radimo, stotine i stotine ponavljanja svaki dan, pretvore se u pokazatelj toga da znaš kako stvari idu.

Svakako je u plivanju fokus izuzetno bitan. Tako je na pitanje je li teža mentalna ili fizička priprema Mogić dao zanimljiv odgovor:

- Iskreno, trenutačno sam u fazi gdje imam problema s tim mentalnim dijelom na utrkama. Tako da mi to predstavlja puno veći problem nego fizička priprema. Kada se sagleda ukupna slika, plivač koji se može psihički staviti na pravo mjesto za utrku i spremiti sebe da joj pristupi onako kako treba, kao individualac, to je puno teži i zahtjevniji posao nego fizička priprema. Općenito sportašima treba čestitati kada uspiju to postići jer je jako teško. Kada dođeš na svjetsko prvenstvo, svi ti sportaši su jednako talentirani i fizički spremni, no ta mentalna snaga je posljednji korak.

Kada smo kod talenta, postoji li uopće talent u plivanju ili je sve stvar napornog rada?

- Pa postoji, prvenstveno mislim na fizičke predispozicije. Želiš imati što duže ruke, što kraće noge i dug torzo, ako ti Bog da. Naravno, želiš imati i što veće srce i pluća i to su neke stvari koje ti idu ekstremno u prilog. Još se tu može dodati ako imaš fiziološki, bogom dan dar da procesuiraš laktat brže, da ti se tijelo brže oporavlja i čisti. No na kraju dana to su sve zanemarive stvari, u konačnici će uvijek pobijediti onaj koji radi više.

Rad je glavna odlika svih vrhunskih sportaša, no dojam je da je u plivanju on na još jednoj razini više. Kako izgleda jedan plivački dan iz Mogićeva kuta?

- Trenutačno sam u ovoj fazi: buđenje u pet, brzinska kava, nešto staviti u usta. U 6.30 sam već u bazenu i tamo sam do 9. Onda, ovisno o danu, bude ili teretana ili nekakva rehabilitacija, a nakon toga idem doma. Pojedem, eventualno malo odspavam i u 15 sam opet u bazenu, do 17. Nakon toga ponovno teretana ili suhi trening, ovisi kako koji dan. I onda u 18 dođem doma i pokušavam glumiti da nisam zombi, ha, ha.

Svakako privatni život pati, pa je li mu i dalje sve to gušt ili mu nekad dođe da odustane?

- Pa dođe. To je kao i sa svim u životu. Dođeš u fazu da pošalješ sve u neku stvar i digneš ruke. No kada nešto voliš, kada ti je nešto strast toliko godina, onda je jako teško odustati. Na dane kada je teško stisneš zube i budeš discipliniran. Ako je to ono što voliš i što ti je strast i ako te gura da budeš bolji, onda je to najljepša stvar koju možeš živjeti.

Mogić je umalo nastupio na Olimpijskim igrama 2021. u Tokiju, no dva mjeseca prije dobio je miokarditis i morao je odustati. Kaže kako je tada imao godinu dana praznog hoda i borbe sa samim sobom. Nakon svega, jesu li Olimpijske igre i dalje cilj?

- Stavio sam to po strani jer sam se u prošlosti previše zamarao s tim i patio mi je privatni život. U konačnici sam stvorio nekakvu odbojnost prema utrkivanju. To je sada u pozadini moje glave. Naravno da bi to bio idealan slijed događaja, ali evo, u zadnjih deset godina, što sam imao prilike pričati s novinarima i davati intervjue, uvijek sam govorio da su Olimpijske igre cilj i išao sam glavom kroz zid. Tako da ću sada ostati malo rezerviraniji, za zdravlje svoje glave - zaključio je Mogić.