Raspada se carstvo moćnika s jahtom od 147 metara? Prijatelji već u zatvoru zbog ‘povijesnog financijskog zločina‘

Superjahta Topaz vlasnika Manchester Cityja šeika Mansoura, osam katova visoko i 147 metara dugačko plovilo s čak dva helidroma, u vrijeme kada je prije petnaestak godina porinuta bila tek jedna od četiri takve u svijetu. Na njoj je svojedobno uz brazilsku obalu Leonardo DiCaprio priređivao luksuzne zabave za vrijeme trajanja Svjetskog prvenstva 2014.

Stvari su tog ljeta 2012. kada je prvi puta zakoračio na svoju superjahtu išle dobro za Mansoura, zamjenika premijera Abu Dhabija. Nekoliko tjedana ranije njegov City je prvi put osvojio Premier ligu, međutim... Financiranje izgradnje Topaza šeika Mansoura povezalo je kasnije sa skandalom teškim čak 4,5 milijarde dolara, kojeg je američki sudac nazvao "jednim od najvećih financijskih zločina u svjetskoj povijesti".

U trenutku kada bi se nogometno carstvo kojeg je šeik Mansour stvorio na Etihadu moglo srušiti, The New York Times objavio je detalje skandala 1MDB u kojem je vlasnik Manchester Cityja prošao nekažnjeno. Za razliku od bivšeg malezijskog premijera Najiba Razaka i dvojice najbližih šeikovih suradnika, Aabara Mohameda Al Husseinyja i Khadema Al Qubaisija, koji su završili iza rešetaka i osuđeni na 10 do 15 godina zatvora. Oni su, zajedno s Mansourom, bili među onima koje su američki istražitelji imenovali "suzavjerenicima" u onome što je Ministarstvo pravosuđa (DOJ) nazvalo "najvećim slučajem kleptokracije do sada". Mozak čitave operacije, malezijski financijer Jho Low, i dalje je u bijegu, a navodno se krije u Kini. Međutim, protiv Mansoura nikada nije podignuta optužnica iako su na suđenju svjedoci opetovano navodili njegovo ime, a na suđenju u SAD-u jedan od kasnije osuđenih bankara koji su bili uključeni u shemu prijevare izjavio je kako "šeik ne ustaje iz kreveta za manje od 100 milijuna dolara".

Da skratimo dugu priču, šeik Mansour bin Zayed Al Nahyan je kao predsjednik državnog fonda Abu Dhabija, IPIC, jamčio za sporne obveznice netom osnovanog malezijskog fonda koji će kasnije poslužiti za izvlačenje novca. Međunarodni istražitelji pratili su tok novca diljem svijeta, a jedan račun iz te financijske sheme vodi upravo do šeika Mansoura. I to, ni manje ni više, nego uplata tvrtki Oceanus Maritime Limited zaduženoj za izgradnju Topaza. S jasno označenim računom "Topaz", više od 140 milijuna eura (160 milijuna dolara) bilo bi namijenjeno izgradnji Mansourove superjahte.

"Mansour nikada nije javno komentirao ovo pitanje. Nikada nije imenovan osumnjičenikom niti ga je Ministarstvo pravosuđa optužilo za bilo kakav zločin. U dopisu pripremljenom za izricanje presude, Ministarstvo pravosuđa označilo je Mansoura kao "suzavjerenika", tvrdeći da je kralj bio na vrhu hijerarhije mita (što se) odražavalo u stvarnim isplatama", piše The New York Times. U međuvremenu, Al Qubaisi i Al Husseiny optuženi i zatvoreni, a kazneni sud Abu Dhabija proglasio je obojicu osuđenima za "iskorištavanje položaja i nezakonito prisvajanje sredstava". Al Qubaisi je osuđen na 15 godina zatvora, a Al Husseiny na 10 godina. Fond IPIC kojem je šeik Mansour bio na čelu je ugašen.

Prije nekoliko godina Al Qubaisi je dao intervju iz zatvora za The Wall Street Journal, tvrdeći da su ga vlasti Abu Dhabija koristile kao "žrtvenog jarca".

"Sklopio sam ovaj posao, ali sam ga sklopio u ime vlade Abu Dhabija. A sada sve svaljuju na mene."

Danas, nakon skandala s 1MDB-a, vladajuća obitelj Abu Dhabija nakon presude protiv Manchester Cityja ponovno je u središtu pozornosti.

"Za Mansoura i njegove savjetnike posljedice su ipak bile seizmičke. Izgubio je IPIC, ključni dio svog mandata. Zatim je 2023. Mohamed bin Zayed Al Nahyan imenovao svog sina šeika Khalida svojim prijestolonasljednikom što je bio još jedan udarac Mansouru. To je ostavilo Manchester City kao Mansourovu najistaknutiju imovinu, a svaka značajnija kazna od strane Premier lige bila bi još jedan veliki rizik za njegov ugled. To bi moglo objasniti zašto se protiv najnovije presude vodi tako žestoka borba, i pravno i politički", zaključuje se u tekstu The New York Timesa.