Od trenera o kojem engleska javnost prošlog ljeta nije znala baš ništa do čovjeka koji je Hull City senzacionalno odveo u Premier ligu. Sergej Jakirović u samo je jednoj sezoni postao jedna od najzanimljivijih trenerskih priča europskog nogometa.
- Prvih dana bih pomislio da se možda trebam uštipnuti kako bih bio siguran da se sve to doista dogodilo, da smo ušli u Premier ligu - kazuje nam Jakirović, kojem i dalje prilazi veliki broj ljudi kako bi mu čestitali na ostvarenom podvigu.
- Toliko sam poruka dobio, toliko mi ljudi prilazi na ulicama i gdje god dođem. Sad tek shvaćam koliko je naša utakmica bila gledana i praćena i u Hrvatskoj. Prošle godine i ja sam na televiziji gledao Sheffield United - Sunderland kako se nadmeću u toj utakmici s najvećim ulogom u svijetu, a sad sam bio dio svega toga izravno uz teren. Međutim, odmah se sjetim posla koji nas tek čeka i brzo se spustim na zemlju.
Znate li već koliko pojačanja trebate da biste imali realnu šansu ostati u ligi?
- Računamo da će ostati kostur od 12 glavnih igrača koji su iznijeli ovu sezonu, a to znači da trebamo 12 do 15 pojačanja.
Velika je to brojka, a da biste doveli kvalitetna pojačanja trebat će vam i veliki budžet za odštete. Jeste li već razgovarali s gazdom na tu temu? Ulaskom u Premier ligu izravno ste zaradili 250 milijuna, recimo da pola od toga uložite u pojačanja?
- Razgovarali smo gazda i ja, ali nije se izjašnjavao o novcu, tek trebamo ozbiljno sjesti. Međutim, neke podatke znamo. Coventry, kao osvajač Championshipa u prošloj sezoni, planira uložiti oko 40 milijuna eura u pojačanja, ali oni su već dvije godine imali skupu i jaku momčad s kojom su napadali Premier ligu. Ipswich navodno priprema oko 80 milijuna. Za nekakvu usporedbu, Sunderland je prošloga ljeta kao novak u Premier ligi u pojačanja uložio oko 120 milijuna i odmah završio sedmi, izborio Europsku ligu.
Sviđa vam se to što je Sunderland napravio?
- Sunderland je moja nit vodilja, u klubu su izvrsno prepoznali, uvjetno rečeno, jeftinije, a jako dobre igrače uglavnom u Belgiji i Francuskoj. Da dobijemo 120 milijuna za pojačanja... To je već san, ne vjerujem da ćemo toliko novca imati na raspolaganju, ali vidjet ćemo. Uglavnom, nema više nikakvih zabrana, možemo plaćati odštete. Imamo jako dobrog sportskog direktora Jareda Dublina, koji je prije bio skaut te sjajno poznaje igrače.
Čija je zadnja, vaša ili Dublinova?
- Moja je zadnja, ali sjajno surađujemo i uvijek se usuglasimo. Nema puno filozofije, Dublin i njegov tim će napraviti listu mogućih pojačanja i među njima ćemo filtrirati i birati.
Gledate li pojačanja i u SHNL-u?
- Gledam, naravno. Ima u našoj ligi igrača koji su nam zanimljivi, ali tek trebamo vidjeti kolika će im biti cijena te hoćemo li na njihovim pozicijama imati igrače koji će nam možda biti prihvatljiviji.
Prošlog ste ljeta htjeli Hoxhu iz Dinama.
- Istina je, Hoxha je bio naša meta, ali zbog zabrane nismo mogli platiti odštetu i Dinamo ga nije želio pustiti. Želio sam dovesti i Pukštasa iz Hajduka te Fruka iz Rijeke, ali ne možeš ako ne platiš odštetu... Sve su to igrači koji bi nam u Championshipu bili pojačanja.
Bi li vam bili pojačanja i u Premier ligi?
- Vjerujem da bi, sjajni su igrači. Hoxhu dobro poznajem iz Dinama, Pukštas ima fantastične predispozicije, Fruk je briljantan u završnici. Sigurno će svi oni biti dio naših analiza i rasprava, ali rano je za bilo kakve zaključke. Trebamo vidjeti koliko ćemo imati novca na raspolaganju i koga ćemo sve biti u poziciji dovesti.
Kad sam prvi put rekao igračima "moramo dati sve od sebe", oni su me redom u čudu gledali. "Šefe, mi uvijek dajemo sve od sebe, zar postoji način da bude drugačije?" I to je doista istina
Mislite da igrači iz SHNL-a mogu odmah igrati u Premier ligi?
- Ovi koje sam nabrojao sigurno mogu. Inače, zašto sumnjati u kvalitetu igrača koji dominiraju našom ligom? Oni koji imaju pravu ambiciju uvijek pronađu svoj put.
Moramo vas pitati kako danas gledate na Stojkovića, jer on je bio prvi igrač kojeg ste kao trener doveli u Dinamo.
- Nazvao sam ga odmah nakon što sam potpisao ugovor za Dinamo i rekao mu da ga već sutra očekujem na treningu. Vidio sam u Lokomotivi da je sjajan igrač i da mu je mjesto u Dinamu. Da, i Stojković je igrač kojeg bih rado vidio u Hullu.
A što je s vašim ugovorom?
- U ponedjeljak sam imao razgovor s gazdom i rekao je da mi priprema novi ugovor. Aktualni imam još godinu dana, s tim da klub ima opciju produžiti ga za još godinu. Vidjet ćemo, ali normalno je da dobijem novi ugovor, ipak smo sada klub u Premier ligi.
Kladionice već sugeriraju da ćete biti prvi favorit za ispadanje iz lige.
- Bilo je tako i prošlog ljeta, pa smo umjesto ispadanja ušli u PL. Odmah nakon što smo se plasirali rekao sam da je za mene ovo tek početak. Svi mi stalno govore "Moraš tu prvu sezonu preživjeti". Tako su govorili i prošle sezone kada su ušli Burnley, Leeds i Sunderland. I svi su mislili da će ispasti sva tri kluba. Međutim, ispao je samo Burnley, koji je prije toga "pregazio" Championship s više od 100 osvojenih bodova, a Leeds i Sunderland su blistali u tom elitnom društvu. I mi ćemo preživjeti. Strah ne poznajem, vidim samo veliki izazov, kako za mene, tako i za kompletan klub. Ima klubova kojima ćemo sigurno moći parirati.
Nego, je li taj engleski nogometni svijet doista toliko drugačiji od našeg?
- Puno je drugačiji. Najprije, oni imaju jako puno novca. Onda dolazi na red njihov nogometni ambijent, kao i mentalitet. U Engleskoj nema previše euforije, ali nema ni depresije, jer svaka tri dana igraš utakmicu i nemaš kad razmišljati o onome što je prošlo. I njihova nogometna kultura je nešto doista posebno.
Mislite na navijače?
- Mislim na sve. Kad sam prvi put rekao igračima "moramo dati sve od sebe", oni su me redom u čudu gledali. "Šefe, mi uvijek dajemo sve od sebe, zar postoji način da bude drugačije?" I to je doista istina. Nije ih briga jesu li prvi, sedmi ili 20., uvijek daju sve od sebe. I nema teorije da bilo tko dobije makar milimetar popusta zato što njemu treba, a nama ne. A navijači? Stadioni su krcati, a navijači zvižde samo kada to doista zaslužiš. Nama su dva puta zviždali i oba puta smo baš bili loši.
Idemo autobusom na put, a nigdje policije. Dolazimo u hotel, policije i dalje nema. Na dan utakmice krećemo na stadion, opet nigdje policije
Posebno je Jakirović želio naglasiti sljedeće:
- Idemo autobusom na put, a nigdje policije. Dolazimo u hotel, policije i dalje nema. Na dan utakmice krećemo na stadion, opet nigdje policije. Kod nas je malo drugačije...
Da malo... Što u najkraćim crtama reći o infrastrukturi?
- Imamo tri terena za trening samo za prvu momčad, što je i više nego dovoljno. Imamo i teretanu, kuhinju, saune... Akademija ima kamp na drugoj lokaciji. Međutim, nemamo dobar teren, na proljeće je baš bio loš i svi su se žalili na njega. To je zato što teren dijelimo s ragbi momčadi i sad gazda radi na odvajanju. Eto, nije ni u Engleskoj katkad baš sve savršeno.
Što vam je tamo kao treneru bilo najteže? Koliko se posao tamo razlikuje od onoga koji ste radili kao trener Dinama ili Rijeke?
- Tamo nemaš vremena trenirati ono što želiš igrati ili uigravati. Svaka tri dana je utakmica i sve se svodi na videoanalizu i pripremu. Ajmo reći da kroz video-sastanke pokušavaš dočarati kako želimo igrati. Na terenu smo radili kroz ljeto i tijekom prve tri reprezentativne stanke. Tu imaš vremena, normalan mikrociklus i možeš puno toga napraviti. Kad uđeš u ritam utakmica svaka tri dana, onda je samo gledanje videa i razgovor.
A odnos s igračima, je li to drugačije nego kod nas?
- Svi su igrači na svijetu isti. Svi su zadovoljni kad igraju i nezadovoljni kad ne igraju. Imao sam nekoliko sastanaka gdje sam im rekao da sve shvaćam i sve kužim. Ali sam ih odmah upozorio da će baš svi dobiti šansu, jer u Championshipu nema teorije da nećeš dočekati priliku. Rekao sam im da su mi doslovno svi oni jednako važni i da ne možemo iznijeti sezonu ako neće svi imati minutažu.
Igrači nemaju mira ni sekunde s loptom, odmah ih netko napada. Nema šetanja po terenu, stalno si u punom sprintu i nema švercanja. S Dinamom smo parirali u Europi, ali bi u HNL-u te brojke bile znatno slabije
I kako su dečki reagirali?
- Pozitivno! Jedan je moj igrač izjavio da je prvi put vidio kako je svih 26 igrača u svlačionici bilo zadovoljno, da su se iskreno veselili jedni drugima. To je najviše što sam kao trener uspio napraviti. Napravio sam momčad koja je disala zajedno, a to je najvažnije u timskim sportovima. Bez toga nema šanse da nešto napraviš. I bez dobre atmosfere u klubu. Čak sam izjavio da nam je zabrana plaćanja odšteta za pojačanja pomogla u smislu stvaranja zajedništva i kemije među igračima. Bili smo osuđeni jedni na druge.
A famozni intenzitet utakmica?
- Svi koji bi iz Hrvatske došli gledati našu utakmicu uživo, ostali bi zapanjeni: "Što je ovo? Je li ovo moguće?" Igrači nemaju mira ni sekunde s loptom, odmah ih netko napada. Nema šetanja po terenu, stalno si u punom sprintu. Stalno se trči. Visokointenzivno trčanje tamo je normalna stvar, puno je sprinta i nema švercanja, GPS je egzaktan, premda meni ne treba GPS da vidim koliko smo istrčali. Gledaš utakmicu i vidiš.
Kako je bilo u Dinamu?
- Bilo je manje visokointenzivnog trčanja i sprinta, ali kad smo igrali europske utakmice, parirali smo, trčali bismo kao momčad i 123 kilometra, imali i puno sprinteva. Samo bi onda tri dana kasnije u Varaždinu te brojke bile bitno slabije.
Kako bi onda Dinamo igrao u Championshipu?
- Morao bi se adaptirati. U početku bi bilo jako teško i bolno, ali adaptirali bi se, jer nije to nešto što se ne može. U našoj ligi ipak dosta utakmica igraš na slabijem intenzitetu jer se tako igra, a ovdje tog švercanja nema. U subotu trčiš 120 kilometara kao momčad, a u srijedu moraš ići i preko toga, jer te protivnik na to natjera. Pa tri dana kasnije opet. I na kraju otpada onaj tko ne prihvati takva pravila igre... Dinamu bi trebalo vremena, ali ima tamo dosta igrača koji bi mogli izdržati taj ritam, samo bi im trebalo malo vremena, a treba ga svima novima koji dođu u Englesku.
Kako bi kod nas mogli stvarati taj engleski mentalitet pristupa utakmicama?
- Mislim da se to kod njih stvara od malih nogu, čim počneš trenirati. Jednostavno, takvo im je shvaćanje nogometa. Kao što i navijače odgajaju od malih nogu na vjernost klubovima i činjenicu da ne možeš uvijek biti u vrhu.
Nema karantena, ali baš nikada. Što igrači rade prije i poslije utakmice ne zanima ni mene ni bilo koga u klubu. Ako nisi pravi na terenu, onda si u problemu
Kakav je režim treninga igrača, imate li karantene?
- Nema karantena, ali baš nikada. Znači, ja se nađem sa stožerom u 12 sati na ručku, a utakmica bude u 15 sati. Igrači do 13.30 moraju biti na stadionu, dolazi svatko svojim autom kada igramo doma. Što rade prije i poslije, to ne zanima ni mene ni bilo koga u klubu. Ako nisi pravi na terenu, na treningu ili utakmici, onda si u problemu.
S Dinamom ste osvojili duplu krunu, jeste li i tada dobili sličan broj poruka i čestitki?
- Ovo je nemjerljivo. Puno više ljudi mi se javilo, a posebno prišlo na ulici ili u kafiću, restoranu... Ma, nikad u životu nisam ni izbliza dobio toliko poruka. Puno je ljudi bilo iskreno sretno zbog Hullova i mojeg uspjeha i baš mi je drago zbog toga. Nepoznati ljudi prilaze mi na cesti, to se nikad prije nije događalo.
Kako to tumačite?
- Kad si Dinamov trener, normalno je i očekivano da budeš prvak. S Hullom to nitko u klubu nije ni sanjao, a kamoli očekivao.
Jeste li u Hrvatskoj do sada ipak malo bili podcijenjeni kao trener?
- Ne znam, teško mi je to reći. Mogu dati neke primjere. U Kayserisporu sam bio kratko, samo 17 utakmica, ali nešto smo napravili, spasili klub od ispadanja i osvanuli su grafiti i transparenti s mojim imenom, osjećao sam koliko sam im važan, koliko me cijene. To su velike stvari. Kad si u Dinamu, broje se samo porazi. Vodio sam 60 utakmica, izgubio 10, što je jako malo, a opet kao nisam valjao. Kod nas ljudi često gledaju samo minuse. Napravio sam odličan posao i s Goricom, Zrinjskim, Rijekom... Svugdje je iza mene ostajala bolja momčad od one koju bih zatekao kad sam dolazio. Nažalost, slabo se to kod nas cijeni...
Neki su porazi u Dinamu bili jako bolni?
- Neki su i meni bili nerazumljivi, a ne pričam o Bayernu i devet primljenih golova. Doma protiv PAOK-a odigramo vrhunsku utakmicu i onda na gostovanju ne postojimo. Ne znam što se dogodilo, ništa mi nije bilo jasno. Tako je bilo i protiv Sparte. Opet, sve te to nadograđuje kao trenera.
Za vašeg mandata u Dinamu bilo je dosta evidentno da niste imali punu podršku čelnika kluba. Možemo i ovako: tko zna gdje bi vam bio kraj da vas je netko čuvao kao što je Boban jesenas čuvao Kovačevića!
- I danas bih bio u Dinamu da sam imao takvu podršku, u to sam siguran. Imao sam iskrenu i punu podršku od Vlatke Peras i njezinih suradnika, ali ne i od Zajeca i novih ljudi koji su na proljeće ušli u klub. Nikad nisam shvatio razlog.
Kako se to manifestiralo?
- Osjećao sam cijelo vrijeme da se čeka neki moj krivi korak. Mi smo mala zemlja i neke stvari se brzo doznaju. Doznaju ih i igrači, a u takvim okolnostima je teško napraviti istinski zdravu atmosferu u klubu. I na jedan način bilo je žalosno što je to tako.
U Hullu je vaš vlasnik Acun Ilıcalı, inače poslovni čovjek iz Turske, iskreno stajao iza vas?
- Gazda i ja kliknuli smo već prvi put kad smo pričali. Odmah smo znali što želimo i kako to želimo u Hullu napraviti. Gazda nikad ne propituje moje odluke.
Vi ste se upoznali još u Turskoj, kad ste trenirali Kayserispor?
- Upoznali smo se nakon naše utakmice protiv Galatasaraya. Tražio je da dođem na razgovor, da me upozna. I odmah me pitao: "Je li moguće da nitko nije rekao nijednu lošu riječ o tebi? Zvao sam puno ljudi." Zvao je i Damira Miškovića, koji me nahvalio, što mi je bilo posebno drago.
Mišković vas baš nije hvalio onih dana kad ste Rijeku naglo zamijenili Dinamom...
- U javnosti je u tom uzburkanom trenutku rekao svašta, izravno me napao, premda istina o mom odlasku iz Rijeke nije baš bila takva, priča je bila malo drugačija i puno duža. No, i to je prošlo, s Miškovićem se redovito čujem na mjesečnoj bazi.
Koji biste Dinamo radije trenirali: onaj iz svog vremena ili ovaj aktualni?
- Uvijek onaj iz mog vremena, premda danas u Dinamu itekako ima igrača koji bi lagano igrali u onom mom Dinamu.
Mi bismo kao obitelj bili najsretniji da je Leon ostao u Dinamu. Međutim, nismo vidjeli dobar plan razvoja. Jedno smo pričali, drugo se događalo. A bilo je prostora da dobije priliku
Već ste se izjasnili o Stojkoviću, a znamo da ste htjeli još neke igrače koji su vam ipak pobjegli.
- Želio sam kao trener Dinama dovesti i Belju, ali on je izabrao Njemačku, bojao se da će pokraj Petkovića i Kulenovića malo igrati. Želio sam i Šotičeka, žao mi je što nisam uspio dovesti Marca Pašalića, koji je jako želio doći. Fruka sam doveo u Rijeku, a htio sam ga još kao igrača Dubrave dovesti u Zrinjski, ali je on tada izabrao Goricu. Frigana sam pokušao dovesti u Hull...
Moramo malo i o sinu Leonu. Zašto je otišao iz Dinama?
- Da se razumijemo, mi bismo kao obitelj bili najsretniji da je Leon ostao u Dinamu. Leon je Dinamovo dijete, Dinamov mentalitet. I tko zna što će se dogoditi u budućnosti. Međutim, zimus smo tako odlučili, jer nismo vidjeli dobar plan razvoja. Ne može se dogoditi da igrač u šest mjeseci ne dobije ni minute u seniorskoj momčadi, a na ljeto mu je rečeno da više neće igrati za juniore i da će dobiti priliku. Nažalost, jedno smo pričali, drugo se događalo. A bilo je prostora da dobije priliku. I tako smo procijenili da sreću treba potražiti na novoj adresi.
Kako mu je u Interu?
- Odlično, na proljeće je odigrao puno utakmica za U20 momčad. Na jesen će igrati za U23, a dalje ćemo vidjeti. Inter je bio prvi i vrlo konkretan, ostali klubovi dugo nisu vjerovali da je uopće moguće da Dinamo proda Leona i zato su se kasno javili.
U Dinamu već duže vrijeme igrači iz škole teško dolaze do prilike.
- Dinamova se akademija i u Engleskoj cijeni, u to sam se uvjerio radeći u Hullu. Napokon, ona je po važnim parametrima među pet u Europi. I to nije nastalo preko noći, to se gradilo godinama. Naravno da nitko ne može bez stranaca, ne može ni Dinamo, ali prostor za svoje mlade igrače koji izlaze iz dokazane akademije jednostavno se mora otvoriti. Ne znam kako Dinamo razmišlja i kako planira zatvarati budžet, ali teško je to napraviti bez novca od prodaje domaćih mladih igrača.
Toliko od trenera koji je prije 15 godina krenuo kao trener u omladinskom pogonu Sesveta. Gdje je god radio napravio je rezultat, često i kontra svih prognoza. Tako je bio i u Hull Cityju. Zato ćemo ga s guštom pratiti i u Premier ligi, kladionice ga ponovno vide kao autsajdera...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....