Barcelona je u Pariz doputovala s impresivnim učinkom od 11 pobjeda u isto toliko utakmica ove sezone. Devet u španjolskom prvenstvu i dvije u Ligi prvaka. U tih 11 utakmica zabila je nevjerojatnih 48 golova (4,36 po utakmici), uz još barem 30-ak promašenih zicera. Momčad Hansija Flicka djelovala je nezaustavljivo, lakoćom je nametala svoj ritam igre s kojim je doslovno mljela suparnike.
Međutim, PSG je pokazao da Katalonci ni izbliza nisu nepobjedivi, otkrivši niz Barcinih slabosti, prije svega obrambenih, koje Flick mora riješiti želi li ispuniti prvi cilj sezone - osvajanje Lige prvaka. Konačnih 4:2 za PSG zapravo jednim velikim dijelom ne otkrivaju brojne rupe viđene u Barceloninoj igri, jer mogli su Parižani zabiti još toliko golova da Flickovu momčad nisu spašavale fenomenalne obrane Joana Garcije.
PSG je bio opasniji, konkretniji i agresivniji. Parižani su uputili 22 udarca, od kojih čak 15 u okvir vrata. Vratar Joan García primio je četiri pogotka, ali je s deset obrana, od kojih su četiri bile vrhunske, spriječio daleko teži poraz.
Posebno je zanimljivo bilo vidjeti kako je PSG dolazio do prilika. Barcelona pod Flickom nikada ne odstupa od igre s vrlo visoko postavljenom obrambenom linijom, ostavljajući mnogo prostora iza svojih braniča. Takav pristup omogućuje joj pritisak na protivničkoj polovici, ali istodobno predstavlja ozbiljan rizik protiv brzih i tehnički kvalitetnih suparnika.
Međutim, PSG nije pobijedio samo zahvaljujući sjajnim loptama iza Barcelonine obrane. Luis Enriqueova momčad pokazala je koliko Barca kad je se kvalitetno pritisne može imati problema u iznošenju lopte. PSG je natjerao Barcelonine igrače na barem 10-ak velikih pogrešaka u otvaranju igre, što je razbijalo gostujući ritam napada, a domaćinima omogućavalo da brzo vrate loptu u posjed i to odmah u opasnoj zoni, otvarajući im put do velikih šansi.
Prije prvog pogotka João Neves tako je osvojio loptu nakon što je Yamal pod pritiskom krivo dodao loptu, a Désiré Doué je odmah nakon toga zabio. I kod trećeg domaćeg gola Barcelona nije uspjela očistiti opasnost nakon prve obrambene reakcije, lopta je stigla do Vitinhe, koji je iskoristio prostor i pogodio. Dakle, Parižani su uništavali Barcu njezinim oružjem.
Čak ni ozljede Ousmanea Dembéléa i Khviche Kvaratskhelije nisu promijenile odnos snaga na terenu, sustav Luisa Enriquea nastavio je funkcionirati na isti način. Tako se u velikoj utakmici iznova potvrdila jedna od najvećih kvaliteta Parižana: ne ovise o pojedincu, nego o jasno postavljenom načinu igre.
José Mourinho sigurno je pažljivo pogledao utakmicu u Parizu, jer već u nedjelju Barca je domaćin Real Madridu (21.00) u novom El Clasicu koji će se igrati na Nou Campu. Sigurno je Realov trener dobio puno korisnih informacija o slabostima najvećeg rivala, ali jedno je prepoznati Barcelonine probleme, a sasvim drugo iskoristiti ih na terenu.
Što je iz Barcelonina poraza u Parizu mogao naučiti Real Madrid?
Zna se da Mourinho mora pronaći način kako napadati prostor iza Barceloninih braniča. Kylian Mbappé za takvu je igru gotovo idealan napadač. Njegova brzina, osjećaj za prostor i sposobnost pravodobnog utrčavanja mogu srušiti i najbolje organizirane obrane na svijetu. Yann Diomande ili Jude Bellingham imaju slične brzinske kapacitete i sposobni su odmah kazniti višak ostavljenog prostora. U Madridu s pravom žale što zbog suspenzije neće biti Viniciusa, ali da on igra Diomande bi morao biti na klupi, a mladić iz Obale Bjelokosti igra bitno odgovornije nego često problematični Brazilac.
Međutim, postoji nešto što Real teško može preuzeti iz PSG-ove igre. Mourinhova momčad nije sposobna visoko napasti Barcelonu. Takav način igre zahtijeva izuzetnu fizičku spremnost, disciplinu, kompaktnost i uigranost svih linija. Real Madrid ni izbliza nije sposoban kontinuirano pritiskati protivnika takvim intenzitetom. Mourinho je skloniji kontroliranijem pristupu. Svjestan je da bi visoko postavljanje obrane protiv Yamala i ostalih Barceloninih napadača bilo previše riskantno.
Zato nije realno očekivati da će Real pokušati kopirati PSG. Vjerojatnije je da će pokušati zatvoriti sredinu terena, smanjiti prostor između svojih linija i čekati prilike za brze protunapade. Problem je što Barceloni takva igra odgovara, jer su njezini igrači briljantni u držanju lopte kad nisu pritisnuti na pravi način.
Ostaje - dakako - i pitanje kako će poraz u Parizu utjecati na Barcelonu. Nakon 11 uzastopnih pobjeda Katalonci su prvi put ove sezone bolno osjetili koliko njihov način igre može biti ranjiv protiv vrhunskog suparnika. Slične probleme imali su i u prethodnim sezonama Lige prvaka, kada su ih Inter i Atlético Madrid kažnjavali zbog obrambenih propusta, premda ni Inter ni Atletico nisu Barcelonu pritiskali visoko. I te su utakmice dobar obrazac za Mourinha.
S druge strane, poraz od PSG-a mogao bi Barceloni doći u pravom trenutku. Pet dana prije Clásica dobila je ozbiljno upozorenje, što nikad nije loše nakon što nanižeš 11 pobjeda, zabiješ 48 golova i pomisliš da si nedodirljiv.
Barcelona zato i dalje ima razloga za optimizam. Jedan poraz ne može izbrisati sve dobro što je napravila na početku sezone, baš kao što jedna pobjeda Real Madrida ne bi automatski riješila njegove probleme. Međutim, PSG je pokazao da se Flickova momčad može pobijediti, kao i nadigrati. Mourinho sada zna gdje treba tražiti njezine slabosti. No, za uspjeh u Clásicu Real će morati odigrati gotovo savršenu utakmicu.
Jer jedno je imati recept za Barcelonu, a sasvim drugo imati momčad koja ga može provesti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....