Jedan dinamovac želi zauvijek zaboraviti derbi, ali on je u cijeloj priči najmanji problem

Da je mogao birati, Scott McKenna vjerojatno bi najradije izbrisao subotnje poslijepodne iz svoje biografije. Sigurno ne zato što je odigrao katastrofalno, jer nije, niti zato što je bio najlošiji igrač Dinama, bilo je bitno gorih, već, nažalost po njega, zato što je u dvije situacije, obje s prilično ozbiljnim posljedicama, odigrao ulogu koju nijedan branič ne želi. U prvoj je nakon ubačaja koljenom svladao vlastitog vratara, u drugoj u najboljoj namjeri skrenuo udarac, čime je sudjelovao u Hajdukovu pogotku. Ta dva detalja Škota Scotta na kraju čine najvećim tragičarom derbija u kojem, paradoksalno, nije bio ni približno jedini, a možda ni najveći Dinamov problem.

Jer zaista bi bilo posve krivo od njega napraviti i glavnog krivca. Iskusni branič, zapravo, u obje je situacije pokušavao napraviti ono zbog čega je i doveden u Maksimir - spriječiti pogodak. Kod prvoga je reagirao nespretno, nakon Hrgovićeva ubačaja lopta se od njegova koljena odbila u mrežu, a kod drugoga pokušao je blokirati udarac, samo što je i taj pokušaj završio na najgori mogući način. Nije, dakle, riječ o dva poklona suparniku, o neobjašnjivim dodavanjima ili izgubljenim loptama na vlastitoj polovici, nego o obrambenim reakcijama koje su pošle ukrivo. A posljedice su bile brutalne. Pogotovo kod prvoga pogotka.

Hajduk - Dinamo

TOM DUBRAVEC Cropix

Dinamo je poveo Beljinim golom, dobio psihološku prednost i priliku da nakon svega što mu se događalo posljednjih tjedana utakmicu barem nakratko okrene u svoju korist, međutim, nije prošlo ni nekoliko minuta, a sve se vratilo na početak. A - naglašeno - nije nevažno da se ponovno dogodilo ono što Dinamo prati već neko vrijeme: zabije, povede, a onda umjesto mirnoće i kontrole vrlo brzo upadne u nove probleme. McKenna je u toj priči, dakle, imao svoju nesretnu ulogu, ali teško da je odgovoran i za sve ostalo što se događalo. Dinamo je, bezdvojbeno, imao problema s organizacijom igre, s povezivanjem linija, s bokovima, a pogotovo s činjenicom da nakon izjednačenja ne uspijeva nametnuti ritam i stabilnost.

Iskusan, čvrst, reprezentativac Škotske, stoper s ozbiljnim nogometnim životopisom, doveden je da Dinamovoj obrani podari sigurnost, autoritet i kontinuitet, čime nije riječ o klincu kojemu će se ovakvi trenuci opravdavati neiskustvom ili tremom pred punim Poljudom. Od njega se s pravom očekuje više, posebno u utakmicama koje određuju raspoloženje, samopouzdanje i smjer cijele momčadi. No, jednako tako, bilo bi površno zaključiti da je Dinamo izgubio zbog McKenne, jer bi to značilo previdjeti sve ono što je prethodilo derbiju, tri tjedna tijekom kojih je Mario Kovačević imao priliku presložiti momčad, ali i činjenicu da Dinamo ni nakon pauze nije izgledao bitno bolje.

Škot je, u prijevodu, svojim reakcijama pomogao Hajduku, ali nije on taj koji je birao momčad, postavljao sustav i tražio odgovore na probleme koji se ponavljaju. Nije, konačno, frajer koji mora podnijeti račune. Ne, ne treba ga amnestirati, jer dva sudjelovanja u dva primljena gola nisu sitnica, ali ne treba ga ni pretvarati u personifikaciju Dinamove problematike. McKenna je u tome najmanji problem...