Dečki, zapalite posljednju pljugu pa fajrunt, navirio se ljetos Zvonimir Boban na vrata pušačke sobe ispod južne maksimirske tribine. Tih famoznih desetak kvadrata u krilu klupskog ekonoma postalo je u mandatu Nenada Bjelice nešto poput užeg kabineta vlade, tamo su u oblaku duhanskog dima senatori donosili ključne odluke za momčad, tamo se kalio serijski šampion koji se na vrhuncu moći obračunao s polustoljetnim prokletstvom Dinamovog europskog proljeća.
"To je soba velikana. Zahvaljujući toj sobi Dinamo je u posljednjih osam godina postao to što jest", rekao je ovih dana Bjelica gostujući u podcastu Karijera u retrovizoru.
Najbogatiji ugovor u klubu
Arijan Ademi i Stefan Ristovski u tišini su ljetos ispraznili ormariće, Bruno Petković se odjavio uz malo prigodnog medijskog vatrometa, isporučivši novom predsjedniku na rastanku dijagnozu bipolarnog poremećaja, a Josip Mišić je zaustavljen na izlazu - ti ne ideš nigdje. Deset mjeseci kasnije javnosti postaje jasnije ono što je Bobanu bilo jasno na ulazu u klub. Momčad je bila zrela za remont, samo što nisu baš svi senatori jednako dobro ili loše ostarjeli. Svima im je zajedničko bilo da su zamakli sjeverno od tridesete, ali dok su Ademi i Ristovski počeli naočigled venuti, a Petkovića su izmučile ozljede i više je vremena provodio na stolu za masažu nego na treningu, dotle je Mišić ostao dobri stari Mišić, uvijek u barem solidnoj formi, vazda spreman za 50 utakmica u sezoni. I što je najvažnije, jednako gladan trofeja kao i prije devet godina kada je s Rijekom pod vodstvom Matjaža Keka osvojio duplu krunu.
Isprativši iz svlačionice plejadu zaslužnih suigrača Josip Mišić je u srpnju zadužio kapetansku vrpcu i s njom u paketu najbogatiji ugovor u klubu. Vinkovčanin u Dinamu zarađuje 750 tisuća eura godišnje, što uz stimulativne klauzule za trofeje može dosegnuti gotovo milijun eura. U ovim godinama Mišić ne bi mogao računati na bitno veći ugovor u inozemstvu, ali u ovom slučaju novac nije jedino mjerilo važnosti i uspjeha. Mišić se s Dinamom srodio, ovdje je cijenjen i važan. Drugi je njegov sugrađanin, Dion Drena Beljo, ovih dana najatraktivnija maksimirska priča, golgetr kakvog plavi nisu imali od vremena Eduarda Da Silve, ali to ne mijenja dojam prema kojem je renovirani Dinamo izgrađen ojko starog Mišića.
Bobanova oklada na Mišića bila je logična, ali daleko od toga da je ulazila u ladicu ‘zicera‘. Kao tihi lider, vezni igrač koji ne pati od ekspresivnosti i redovito traži najjednostavniji put do rezultata, Mišić se na početku ove pustolovine nije najbolje snalazio u ulozi roditelja cijeloj novoj Z-generaciji talenata. Dinamo je s novim trenerom Mariom Kovačevićem na početku sezone rezultatski i stilski vrludao, a 31-godišnji kapetan je to lutanje doživljavao kao jednu vrstu tihe optužbe. Kada je Dinamo početkom studenog prošle godine iščupao pobjedu u derbiju protiv Rijeke, Mišić je zakuhao od nervoze i krenuo suparnicima dijeliti pedagoške mjere.
Suprotni tabor
"Mišić je mogao dobiti crveni karton. Previše je to nervoze: razumio bih da je riječ o mladim igračima, ali za iskusnog nogometaša ovdje nema isprike. Ako je riječ o krizi u momčadi, to se mora rješavati na drukčiji način", tih je dana Ilija Lončarević iz Mišićeva fan cluba pretrčao u suprotni tabor.
A taj suprotni tabor, kada su dinamovci u pitanju, nije beznačajan. Postoji sekcija navijača plavih koja nije oduševljena Mišićevim nogometom. Predbacit će mu da u napadu igra predvidljivo i gol postiže samo kada se zabuni, dok u obrani prečesto poseže za grubostima. Ima u Mišićevu nogometu zaista utakmica kada se kocka s crvenim kartonima i gledatelju se učini da bi netko mlađi, poletniji i lepršaviji efikasnije odradio posao ‘šestice‘, ali zapravo je puno više onih dana kada Mišić vlada terenom držeći utakmicu za ovratnik. Istina je da se Mišić kroz karijeru prilagođavao i mijenjao respektirajući različite trenerske zahtjeve. Za godinu i pol boravka u Solunu, on je nanizao cijelu seriju MVP nagrada pa sezonu zaključio kao PAOK-ov igrač godine. U navijačkim i novinarskim krugovima zaslužio je nadimak ‘Mr Vertical‘ jer je dubinskim loptama sjekao suparničke obrane kao skalpelom.
Da je malo mlađi...
U PAOK-u je Mišić za jednu sezonu zabio šest golova, a u Dinamu je kroz šest sezona jedva dobacio do sedam pogodaka. Kada se početkom travnja napokon upisao u strijelce u 7-0 pobjedi protiv Osijeka, kapetan je izazvao ovacije jer je prekinuo post dug 1238 dana. Mišić je kvačicom obilježio kućicu koja je predugo ostajala nepopunjena, ali gol manje ili više neće promijeniti percepciju o igraču kojeg želite imati u svojoj momčadi. Mišić s Dinamom juri prema svojem petom naslovu i trećem Rabuzinovu suncu.
Da je koju godinu mlađi jurio bi i prema Svjetskom prvenstvu, ali Dalićev je roster čak i nakon oproštaja Marcela Brozovića ostao krcat klasnim veznim igračima, što znači da će svoj fokus Dinamov kapetan do daljnjeg izoštravati na klupskim ciljevima, po prilici kao nekad Roy Keane u Manchester Unitedu. Sljedeći izazov? Još jedan plasman u skupinu Lige prvaka....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....