Jest, reći će neki, ali sve je to stiglo protiv inferiornih suparnika. I to stoji. Međutim, teško je pronaći trenera nekog hrvatskog kluba koji je u prve četiri utakmice na klupi, pod kvalifikacijskim utegom Europe, upisao - četiri pobjede. Matjaž Kek jest.
Rijeka na Rujevici protiv finskog predstavnika, koji će se teško izboriti i za tamošnju ligu za prvaka, nije bila savršena, teško čak i vrlo dobra. Ali pobijedila je na onaj klasični, “kekovski” način. Slovenac se, uostalom, vratio stvarati. Daleko je ovo od šampionske momčadi koju je ostavio iza sebe, no stari lisac nije tip koji mora “umirati od ljepote” da bi zadovoljio publiku. Kadar se još definira, ima ozljeda, postoje i deficiti koje treba rješavati. No prije svega, Kek je ovdje kao sidro stabilnosti. Tek nakon toga može se očekivati podizanje jedara i ambiciozniji plov hrvatskim i europskim nogometnim morima.
Rijeka protiv Ilvesa, dakle, nije bila savršena. Čeka je težak uzvrat, ali to je proces kojemu je vrijeme - ključna valuta. Kek, klasično, zasad operira s 13-14 igrača, što je njegov prepoznatljiv potpis. No istodobno gradi igru koja, za razliku od posljednje dvije godine, više ne ovisi o Toniju Fruku. A činjenica da Fruk, bez ozljede i bez utakmice za vikend, izlazi na poluvremenu – govori dovoljno. Ili?
Slovenac je, upozorit će riječki izvori, od trojice Sanchezovih zimskih pojačanja (Morčiladze, Legbo, Barco) dvojicu već otpisao, dok je Barco iz veze preselio u obranu. Pritom je rehabilitirao Niku Jankovića - ili je Janković rehabilitirao sam sebe, ovaj eurogol koji je riješio utakmicu služi kao dokazni materijal - a u upravljanju talentom Samuelea Vignata, igrača s očitim kvalitetama i ponekom mušicom, pokazuje svoju metodu: na jednoj utakmici držao ga je na zagrijavanju gotovo svih 90 minuta, da na kraju - ne uđe. Sinoć jest. Lekcija je, očito, usvojena.
Istodobno, nakon ove utakmice, u kojoj je mladi igrač odigrao možda i najnesigurnije, Kek je na “sidro” postavio Branka Pavića, 19-godišnjaka dovedenog iz Dinama bez odštete uz 20 posto od budućeg transfera ili reotkupa u dvije godine za 1,6 milijuna eura. Upravo bi on, uz nekoliko iskusnijih igrača (Ante Majstorović, Amer Gojak, Tiago Dantas), ponekog novog klinca i očekivana pojačanja (krilo?), trebao činiti temelj nove Rijeke.
Stil je poznat. No za puni opseg njegova rukopisa potrebno je ono što se ne može kupiti - vrijeme. Kek i Rijeka ga zasad kupuju pragmatično, krčeći put mačetom kroz prašumu. Ipak, uz sve izvjesniji odlazak Fruka, kadar koji još balansira između potencijala i ambicije, iscrpljujući ritam i ozljede, jasno je da Keku treba pomoć. Tu pomoć mora osigurati sportski sektor, ali i Uprava na čelu s Damirom Miškovićem. Jer Kek nije došao biti ukras - došao je biti konkurentan. U Europi i u SHNL-u.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....