Nakon “nule” u prvom susretu, obično se za uzvrat koristi termin: “Krećemo od početka”.
Ili ono: “Šanse su 50:50”.
Ali, nisu. U Splitu se ne polazi s iste startne osnove jer Hajduk je nesporni i golemi favorit. Premda u Slovačkoj nisu iskoristili priliku ostaviti Ružomberok na teoretskoj nadi za poljudski revanš, Bijeli su u komfornoj poziciji za prolaz do play-offa.
Optimizam stanuje na Poljudu premda je igra svjetlosnim godinama daleko. Možda zvuči apsurdno, ali je činjenica da je Hajduk u Slovačkoj pokazao da je kvalitetnija momčad. Statistički neznatno, budući da su zajedno obje momčadi uputile tek tri udarca u okvir vrata, ali Hajduk je držao utakmicu pod kontrolom. Pritom su evidentni problemi u izgradnji napadačkih akcija, ali Splićani su diktirali ritam, imali loptu u nogama, preselili igru na polovicu domaćina. Povučeni Ružomberok čekao je prigodu iz kontre, ali za razliku od utakmice na Farskim Otocima ovog je puta Hajduk manje prilika ponudio suparniku. Ne znači to da su Slovaci lošiji od Farana, preciznije bi zvučala konstatacija da se Hajduk diže u defenzivnom segmentu.
Jasno, slaba je to utjeha navijačima koji traže pobjede jer čvrsta obrana tek dodatno zaključava vlastita vrata.
Klasični Talijan
Međutim, zaboravlja se tko je na klupi Hajduka. Klasični Talijan koji igra na rezultat. Gattuso ne riskira, njegov je primarni cilj bio iz Slovačke se vratiti neporažen. Postavke igre jasne su od samog početka, težak je nogomet kojeg prezentiraju Bijeli. U četiri utakmice primili su tek jedan zgoditak, a s druge strane postigli su četiri. Na gostovanjima su upisali dvije “nule”, premda su oba protivnika bila primjetno ispod razine kvalitete Hajduka. Po igračkim imenima Torshavn i Ružomberok trebali su hajdukovci ispratiti s nekoliko zgoditaka razlike, ali na kraju, ako ispune cilj i plasiraju se u play-off, zaboravit će se umjetnički dojam.
Tu je ključ priče Hajduka iz ljeta ‘24. Rezultat je iznad svega, a protiv Ružomberoka igra se isključivo za prolaz. Onog trenutka kad izostane rezultat sva će pitanja, a koja se trenutno guraju pod tepih, izaći na površinu. Od forme i statusa Perišića, spremnosti Rakitića, izvedbi Pukštasa i Sahitija, dovođenja pojačanja u svim linijama. Pregršt pitanja bi se moglo postavljati, ali sve pada u drugi plan dok se ispunjava rezultatski cilj.
Europa glavna meta
Pritom je Europa primarni target Hajduka. Meta prema kojoj se gleda godinama, a ove sezone više nego prije. I prilika se doima većom jer ždrijeb je u dva početna kola ponudio ugodne protivnike. Momčadi za zagrijavanje Hajdukovim iskusnim igračima koji su u zalasku karijere prešli na “dizel paljenje”. Treba im vremena, a europski ždrijeb je respektirao njihovu potrebu.
Hajduk bi po svemu viđenom trebao proći ispodprosječnog Europljanina zvanog Ružomberok, suparnika koji je i na svom terenu bio u podređenoj poziciji. Shodno tome, na Poljudu bi se trebali još više zatvoriti u obrambenu kućicu. Nećemo kazati da će Hajduk proći lagano, bez problema. Današnji Hajduk još uvijek ne ulijeva povjerenje da bi u nekom predviđanju pobjede mogli zalijepiti etiketu “rutinski” i zbog toga postoji doza opreza. Ali ne i skepse. Budemo li razmišljali na taj način u ogledu s jako skromnim Ružomberokom, onda će sljedeći suparnik izgledati kao svjetska klasa. Uz to, realno je očekivati da će Hajduk podizati formu protokom vremena. Već u uzvratu protiv Slovaka mogli bismo dobiti potvrdu takve teze jer rani pogodak sigurno bi revanš usmjerio prema visokoj pobjedi. Jedna takva treba Bijelima da otpuste kočnice, počnu igrati na razini rejtinga imena koje posjeduje najjača momčad Hajduka u posljednja tri desetljeća. Još od Lige prvaka, od doba Asanovića, Vučevića i Štimca...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....