Prvi je korak, eto, napravljen. Pobjedom 3:2 u gradskom derbiju s Lokomotivom, Dinamovi su nogometaši zakoračili iz očite krize u koju su upali, osvojili su sva tri boda, opet zasjeli na vrh ljestvice, iako imaju utakmicu manje (odgođeni derbi s Rijekom). Trener Mario Kovačević dobio je potrebni mir za normalan rad u trotjednoj prvenstvenoj stanci i sad mora dobro pripremiti momčad za dolazeći splitski derbi s Hajdukom (10. listopada).

Iako su Plavi, dakle, iznova osjetili slast pobjede, nisu svi maksimirski problemi samo tako riješeni. Štoviše, i dvoboj s Lokosima ponudio je „prazan hod”, bilo je loših trenutaka, ali u nedjelju je bilo najvažnije – pobijediti! Bilo kako, „na mišiće”, samo da se opet udahne izgubljeno samopouzdanje nakon Stavangera, Osijeka, Bukurešta... Jer, novi bi posrtaj i gubitak bod(ov)a još kako zatresao Maksimir, iako je trener Mario Kovačević uoči utakmice pokušao odagnati bilo kakve priče o nervozi i dodatnom pritisku.

Više dobrog nego lošeg u igri Dinama

No, predobro znamo kako Maksimir funkcionira, "kiks” protiv Lokosa mogao je biti okidač za neke odluke nakon kojih neke stvari u klubu više ne bi bile iste. To se, srećom po Plave, ipak nije dogodilo, Lokomotiva je uredno apsolvirana, iako su navijači opet drhtali čekajući kraj. Ali, nije za takav nervozni i neizvjesni rasplet kriv samo Dinamo, štoviše...

Uglavnom, ovaj put je bilo znatno više dobrih, nego negativnih stvari. Dinamo je, naime, dobro ušao u utakmicu, opipljiva je bila želja Plavih za uspjehom, pritiskali su goste i tražili su pogodak. U dva su navrata vodili s dva pogotka razlike, činilo se da im treba samo još mali korak kako bi definitivno odlučili pobjednika, ali Lokosi su se dvaput uporno vraćali i do kraja prijetili.

Kovačević je ovaj put riskirao i – profitirao! Uveo je, naime, čak petoricu novih igrača u odnosu na bukureštanski dvoboj, obrana je bila posve drukčija (samo je Galešić bio iz sastava protiv Hapoela, ali tada je igrao desnog braniča, a u nedjelju stopera). Golemo je iznenađenje bilo uvrštenje Tabinasa na desni obrambeni bok, međutim Filipinac je valjda odigrao utakmicu karijere i opravdao je povjerenje. Novi je stoperski par, riječki tandem Galešić – Radeljić, „zakuhao” prvi pogodak, pa iako je bilo nesigurnosti u pojedinim trenucima, nisu previše dopustili Lokosima.

Tabinas je odigrao jednu od svojih najboljih utakmica na mjestu Valinčića

GORAN MEHKEK Cropix

Vezni je red (Mišić, Stojković, Kačavenda) bio rastrčan, agresivan i kreativan, tražili su pogodak, ali su i disciplinirano odrađivali obrambene zadaće. Na lijevom se krilu pojavio Ivanušec i u nekoliko je navrata opasno zaprijetio podsjetivši na svoje najbolje dane. Odigrao je, k tome, sjajnu dugu loptu Stojkoviću uoči trećeg gola. Lisica je također bio aktivan, sudjelovao je u akciji kod prvoga gola. A Beljo je nastavio „trpati”, s još dva pogotka potvrdio je sjajnu golgetersku formu.

Očit pomak kao poruka treneru

Dakle, s petoricom novih igrača napravljen je očiti pomak u igri u odnosu na nedavno razdoblje. I što to zapravo govori? To je svakako po(r)uka Kovačeviću da mora biti hrabriji, da ne „robuje” nekakvoj nasilnoj standardizaciji. Standardizacija momčadi načelno je poželjna, ali nema Kovačević u svlačionici desetoricu klasnih igrača i „ostatak” za popuniti klupu, nego je njih 20-ak „tu negdje”. Izuzmemo li kapetana Mišića, lucidnog Stojkovića i ubojitog Belju, većinom su to kvalitativno podjednaki igrači i trener im mora više vjerovati i davati im više prilika.

Dion Drena Beljo nastavio je tamo gdje je stao

GORAN MEHKEK Cropix

Pokazalo se i protiv Lokosa da „svježa krv” donosi „glad” i novu energiju, neophodnu za ostvarenje dobrih rezultata. Istina, netko će nekad zaigrati bolje, netko lošije, ali sigurno će svi dati od sebe kad im se ukaže šansa. A istodobno će oni koji su dosad bili (nezasluženo) „zacementirani” u startnoj postavi i u nedjelju su odmarali, malo dublje razmisliti o svojim igrama (ali i o pristupu), shvatit će da je nezamjenjivih „pun Mirogoj”, te da će se morati dobro namučiti kako bi se opet vratili u sastav.

Najveći dobitak i putokaz

I ta potvrda zdrave konkurencije zapravo je, uz imperativne bodove, najveći dobitak gradskog derbija i trebao bi to biti smjerokaz Kovačeviću u daljnjem radu. Istina je da je zbog „šefovskog” tvrdoglavog inzistiranja na baš tom i tom sustavu igre (4-3-3) primoran raditi u određenim gabaritima, ali to ne znači da se mora posve podrediti tim napucima.

Već je drugu sezonu na Dinamovoj klupi i vrijeme je da pokaže i još neke osobne karakteristike koje dosad nismo upoznali. Kao što je, recimo, skinuo odijelo u kojem se, očito je to bilo, od prvoga dana nelagodno osjećao, pa je Lokose „odradio” u trenirci. I ta promjena, naizgled mala, možda nešto govori o nekim promjenama u Kovačevićevu razmišljanju, možda baš nakon nedjelje bude više svoj, možda će više vjerovati nekim svojim idejama i imati više hrabrosti sprovesti te ideje u djelo. Protiv Lokosa se isplatilo...

Luka Ivanušec

GORAN MEHKEK Cropix

Dinamo je, dakle, odigrao dobrih sat vremena, a onda je, nakon isključenja Mišića, „potonuo”. Iako je ostao s igračem manje, ipak se nije smjelo dogoditi da tako gadno padne u „crnu rupu”, te da drhteći čeka kraj. Jer, dobrom su igrom Plavi zavrijedili da ranije mirno okončaju ovu utakmicu i napune se samopouzdanjem.