Bomber a sorpresa. Iznenadni "bombarder". Uoči nove nogometne kampanje u Italiji, na "Čizmi" je čitavu napadačku konkurenciju na ljetnim pripremama predvodio Sandro Kulenović, kojega su talijanski mediji zbog toga počastili titulom iz uvodne rečenice. Naime, dojučerašnji član Dinamove svlačionice za Torino je isporučio sedam pogodaka u zagrijavanju za sezonu, čime je iza sebe ostavio Paula Dybalu, koji je zabio šest golova, isto kao i Mattia Zaccagni, Talijan koji se u osmoj minuti sudačke nadoknade pretvorio u "krvnika vatrenih" na europskoj smotri u Njemačkoj 2024.
Nakon što se krajem siječnja preselio u Torino na posudbu - koji je imao obvezu otkupa njegova ugovora ako zadrži status prvoligaša, a sezonu je završio na 12. mjestu u Serie A - 26-godišnji napadač iz Zagreba je prvoga dana srpnja i službeno postao novi igrač Torina, koji je za njegove usluge isplatio "modrima" tri milijuna eura. Na otvaranju posudbe i mandata debitirao je s prvijencem protiv Intera u veljači, a na Veliku Gospu (21.15 sati) zakoračit će u prvu, pravu sezonu u talijanskom nogometu, koju će otvoriti u Kupu protiv Carraresea, člana Serie B.
Nakon raspucane forme na pripremama i uoči izazova u ligi "petice", Kulenović se za Sportske novosti javio iz Torina, u kojemu je otkrio najsvježije dojmove, a nezaobilazna tema je, naravno, bio i Dinamo...
- "Resetirao" sam se mentalno i fizički, zdrav sam i optimističan. Pripreme su trajale mjesec dana, to je drugačiji stil priprema od našega, fizički je zahtjevnije. U početku mi je bila potrebna prilagodba, došao sam u Torino na polovici sezone, ali to vrijeme je iza mene, uzbuđen sam i jako motiviran uoči nove sezone - govori "Kule" na otvaranju razgovora.
Koja mu je najveća razlika u Italiji od onoga na što je navikao u hrvatskom nogometu?
- Cijeli trenažni proces je drugačiji. Puno je više analiza, naglaska na taktiku, a razlika je u intenzitetu i trajanju treninga. Dok sam bio u Dinamu, pa čak i u Rijeci, bili smo naviknuti na dvije utakmice tjedno zbog europskih natjecanja, a ovdje sada imamo jednu utakmicu tjedno i treninzi su onda jaki kao i na pripremama.
U Torinu je, pak, bio na prijelazu između 17. i 18. godine, kada je igrao u omladinskom pogonu Juventusa. Koliko mu je to pomoglo prije ovoga povratka u Torino?
- Sigurno je lakše. Govorim talijanski jezik, nemam jezičnu barijeru, lako se sporazumijevam sa svima, a grad je fenomenalan i ima puno izbora. Vrijeme je lijepo, tako da mogu reći samo sve najbolje. Ovdje više ljudi navija za Torino nego za Juventus, koji ima više navijača izvan Torina. No, u gradu je ovdje više obilježja Torina, to je kultni i povijesni klub, navijači su jako srčani.
U svlačionici ga je dočekao i Nikola Vlašić, "desetka" Torina i jedan od kapetana momčadi. Koliko mu je pomogao?
- Poznajemo se iz mladosti, igrali smo zajedno u reprezentaciji do 21 godine. Puno mi je pomagao u početku, u prilagodbi, i kada god nešto nisam znao, pitao sam njega. Ima još dečki u svlačionici s kojima se razumijemo, to su Ardian Ismajli, koji je igrao u Hajduku, i Ivan Ilić iz Srbije, tako da se možemo razgovarati i onda je uvijek lakše.
U napadu mu, pak, konkurenciju čine Giovanni Simeone i Duván Zapata, imena koja nisu nepoznata u Hrvatskoj.
- Tako je, tu je i Ché Adams, koji je šest godina igrao u Premier ligi. Sretan sam jer dijelim svlačionicu s takvim imenima, konkurencija te čini boljim i klub poput Torina mora imati jaku konkurenciju.
Na dva sata vožnje su Milano i Como, viđa li se s bivšim suigračima iz Dinama - Martinom Baturinom i Petrom Sučićem?
- Vidjeli smo se na terenu, a s Baturinom sam više u kontaktu, maltene na dnevnoj bazi. Jako smo dobri prijatelji, nedavno smo se u Italiju zajedno vraćali avionom i imamo odličan odnos.
Jeste li onda Baturini što napisali nakon majstorije na Emiratesu protiv Arsenala prije tri dana?
- Napisao sam mu da se ruga, ha, ha. Možda je slabije krenuo u prošlu sezonu, trebala mu je prilagodba jer je liga teška, ali onda je pokazao sav svoj talent, a kvaliteta koju on ima takva je da sada može biti jedan od pet najboljih igrača u Serie A.
Spominju li ga Talijani sada konkretnije? Što kažu za njega?
- Ma naravno. Počeli su obraćati pažnju na njega, sada su svi komentirali njegov gol protiv Arsenala. Došao je na mapu i svi ga gledaju kao izvanserijskog igrača i svjesni su njegove kvalitete.
U prvom kolu prvenstva, 23. kolovoza, pak, čeka ga okršaj s Milanom i Lukom Modrićem. Već su se susreli u prethodnoj sezoni na San Siru, a naš sugovornik naročito pamti taj susret...
- Imamo prije toga utakmicu u Kupu na koju smo fokusirani i koja nam je važna. O Luki je sve već rečeno, najveći je igrač u povijesti naše reprezentacije, i prije i poslije te utakmice na San Siru smo porazgovarali, što je bila velika stvar za mene jer sam ga još kao "klinac" gledao na televiziji. Razmijenili smo i dresove, a taj dres je na posebnom mjestu u Zagrebu, naravno.
Kada nas je već odgovorom vratio u Zagreb, što kaže na Dinamo?
- Pratim svaku utakmicu koju mogu, ako nemam trening ili svoju utakmicu. Kraj sezone za mene nije bio ništa neočekivano, bio sam dio te svlačionice i vjerujem da će se sada Liga prvaka vratiti u Maksimir. Zadatak nije lak, sa Skandinavcima je uvijek bilo teško, ali vjerujem u prolaz.
S kim se najviše čuje iz maksimirske svlačionice?
- Ha, najviše utakmica u karijeri sam odigrao s Nevistićem i jako smo dobri prijatelji, imamo preko 100 zajedničkih utakmica. Javio sam mu se poslije utakmice sa Žalgirisom, kada je stao na gol nakon dugo vremena i dobro je to odradio. Čujem se i s Kačavendom, s još igrača...
Vratar je, pak, u trenutku postao udarna tema uoči bitke za Ligu prvaka, a na vratima će stajati Ivan Nevistić. Kako Kulenović to komentira?
- Apsolutno vjerujem u njega. Bili smo zajedno u Dinamu, Rijeci i Lokomotivi i apsolutno sam svjestan njegovih kvaliteta. Sjetite se samo 2024. i osvajanja duple krune, koliko je tada bio važan kotačić u tome svemu i koliko je imao krucijalnih obrana da bismo mi to ostvarili. Sjetite se i utakmice protiv Qarabaga u play-offu za Ligu prvaka te godine, gdje nas je držao iznad vode i spašavao dok je još bilo 0:0 u Maksimiru prije moga ulaska. Na 0:0 je obranio tri ili četiri "mrtve" šanse i uveo nas je u Ligu prvaka tim obranama, to se prebrzo zaboravlja. Sjajan je golman i ako mu se da povjerenje, on će to opravdati, to je već i pokazivao. Ne sumnjam u njega.
Tko je za njega glavni igrač ovoga Dinama?
- Stojković i Beljo dominirali su u prošloj sezoni, i po statistici i po igrama, ali ono što ljudi možda ne vide, najvažniji kotačić Dinama je Josip Mišić. Već mu se godinama traži zamjena. Sjećam se pretprošle sezone, u kojoj nismo osvojili naslov, koliko smo patili bez njega na terenu i koliko je bilo teško, ali Dinamo ima još puno vrhunskih igrača, mladih i potentnih.
Kako mu je pao rastanak s Dinamom?
- Došlo je pravo vrijeme za to, bio sam spreman jer smatram da sam se ostvario u Dinamu. Igrao sam Ligu prvaka, sva europska natjecanja, osvajao naslove i ispunio dio sebe, da sam bio važan kotačić Dinama i zabijao važne golove, nisam bio samo prolazan. Talijansku ligu sam uvijek volio i preferirao, a kada je došao poziv Torina, Dinamo mi je izašao u susret i to je bila moja želja. Kada je završila sezona, predsjednik Boban me pozvao da dođem po svoju medalju jer sam zabio 10 golova u prošloj sezoni za Dinamo i to mi je jako lijepo sjelo. Ostali smo u dobrim odnosima i to nije bilo zbogom Dinamu, nego samo doviđenja, mislim da još nisam rekao svoju završnu riječ u Dinamu, ali nikada ne znate što nosi budućnost - zaključio je Sandro Kulenović, koji je za maksimirski klub odigrao 127 utakmica i zabio 43 gola, a iduće tri godine ugovorom je vezan za Torino i Serie A.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....