Zaboravite na neprijateljski nastrojene navijače i bučnu atmosferu, na bolivijskom stadionu Hernando Siles najveći protivnik gostima je sam zrak. Smješten u La Pazu na vrtoglavih 3637 metara nadmorske visine, ovaj sportski objekt predstavlja prirodnu utvrdu koju mnoge svjetske velesile nikada nisu uspjele osvojiti.
Na ovoj nadmorskoj visini razrijeđen zrak drastično smanjuje količinu kisika koja dopire do mišića. Igrači koji nisu navikli na planinske uvjete već nakon desetak minuta borbe osjećaju strahovit umor, a simptomi poput glavobolje, mučnine i vrtoglavice redovita su pojava. Svaki sprint djeluje kao trčanje s olovnim utezima, dok oporavak između dvaju napada traje vječnost.
S druge strane, domaći reprezentativci Bolivije odrasli su na toj visini. Njihova tijela prirodno su prilagođena takvom okruženju, što im daje ogromnu fizičku prednost pred suparnicima čije se zvijezde doslovno bore za svaki dah.
Zbog ozbiljnih zdravstvenih rizika, FIFA je 2007. godine nakratko zabranila odigravanje službenih utakmica na tako velikim visinama. Ipak, nakon žestokih protesta iz Bolivije i susjednih planinskih zemalja, koji su tvrdili da ih se time diskriminira, zabrana je povučena.
Gostujuće reprezentacije danas koriste razne strategije kako bi preživjele La Paz. Neki stožeri odlučuju sletjeti u grad svega par sati prije početka susreta kako bi "prevarili" reakciju organizma, dok drugi dolaze tjednima ranije na pripreme. Unatoč svemu, čarobni recept ne postoji; prilagodba je dug proces i rijetko tko prođe bez posljedica.
Sa svojih 41.000 mjesta, Hernando Siles nosi nadimak "najopasnijeg stadiona", no ne zbog huligana ili lošeg osiguranja, već zbog surovih prirodnih zakonitosti. Na ovom terenu taktika i kvaliteta padaju u drugi plan — utakmica uvijek počinje borbom protiv visine, a tek onda protiv Bolivije.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....