Ryoya Morishita je zabio u 54. minuti, ali pola sata kasnije za goste je pogodio Bobby Thomas. Blackburn - Coventry 1:1, priča je gotova. Coventry City će 17. travnja 2026. godine pamtiti kao datum kada se drugi put u povijesti plasirao u najviši engleski razred. Tajming savršen, petak navečer, luda fešta koja će trajati cijeli vikend u gradu slavnog ska benda The Specialsa. Poseban je i uspjeh momčadi koju je do Premier lige doveo igrač koji je učio i od Josea Mourinha, Special Onea, Frank Lampard.
Nekad su bili apsolutna konstanta Premier lige, no izvanotočki nogometni svijet već ih je pomalo zaboravio. Coventry je 2001. pomalo šokantno napustio elitni engleski razred nakon 34 godine djelovanja u istom i u sljedeća dva i pol desetljeća proživio svašta. Dvadeset i pet godina nakon što je, s više aspekata legendarni, Škot Gordon Strachan izgubio tlo pod nogama s momčadi čiji su glavni igrači bili Velšanin Craig Bellamy i Marokanac Mustapha Hadji, Nebeskoplavi iz grofovije West Midlands u središnjoj Engleskoj vraćaju se u odabrano društvo.
Vratio ih je tamo čovjek koji je aktivno kao igrač sudjelovao u njihovoj degradaciji u toj kobnoj sezoni 2000./01. Lampard je već bio istaknuti 22-godišnjak, engleski reprezentativac, koji je u rujnu 2000. golom za 3:0 potvrdio pobjedu svog West Hama na Highfield Roadu, s kojeg su domaći igrači ispraćeni burnim zvižducima. Bila je to samo najava onoga što će se dogoditi na kraju sezone. Coventry je ispao, a Lampard za 11 milijuna funti otišao u Chelsea.
Brzo leti to vrijeme, deset godina je gotovo već prošlo od završetka Lampardove igračke karijere, a 14 (među njima dvije Lampardova prethodnika Marka Robinsa) trenerskih era se u Coventryju natiskalo između Strachana i njega. U tom su poprilično dugom razdoblju Nebeskoplavi 17 sezona proveli među drugoligašima, sedam među trećeligašima, a jednu čak među četvrtoligašima. Osam godina nakon te ružne sezone Lampard postao je tek drugi menadžer koji Coventry uvodi u najviši razred. Jedini koji je prije njega to uspio napraviti u povijesti kluba, osnovanog pod imenom Singers F.C. 13. kolovoza 1883. godine, bio je Jimmy Hill 1967. godine. Igrački velikan Fulhama svoj je jedini trenerski posao u karijeri okončao povijesnim uvođenjem Coventryja u elitu.
I Hill je bio poseban tip. Još kao predsjednik Udruženja profesionalnih nogometaša 1961. uspješno se izborio za ukidanje limita od 20 funti tjedno. Bio je inovator, na mnogim stvarima engleski klupski nogomet, danas najjači na svijetu, može zahvaliti baš njemu. Između ostalog, njegov je prijedlog bio i uvođenje tri boda za pobjedu, koje je u Engleskoj prihvaćeno 1981., a danas je standard u cijelom svijetu.
Menadžer Coventryja postao je 1961. i bio je predvodnik Nebeskoplave revolucije. Promijenio je domaći dres Coventryja u tu boju i napisao novu klupsku himnu imena The Sky Blue Song. Ne bi Hill bio Hill da, nakon što je uveo klub iz trećeg u prvi rang, nije podnio ostavku samo dva dana prije početka povijesne sezone. Objavio je u kolovozu 1967. da odlazi na televiziju ITV i šokirao cijeli grad, ali je korektno ostao raditi do pronalaska nasljednika u listopadu. Više kao trener nikad nije radio, počeo je i završio u Coventryju. Nije Hill dočekao vidjeti ponavljanje svog uspjeha, preminuo je 19. prosinca 2015. u 88. godini.
Odavno je bilo jasno da će još jedna engleska nogometna legenda ponoviti Hilla ove sezone, a nakon petka u Blackburnu ostale je još samo matematička potvrda osvajanja prvog mjesta. Bit će prvi, no sigurno je drugi, tako da brige nema. Poharao je Lampard Championship i stiže na scenu kojoj je i sam dao dubok pečat. Samo su James Milner, Gareth Barry i Ryan Giggs upisali više nastupa od Lampardovih 609 u premierligaškoj povijesti, koja je u novom formatu zaživjela od 1992. Njegove su igračke vrijednosti neupitne, no trenerske, bez obzira na trijumfalni pohod s Coventryjem, još nisu. A nije više mlad trener, 20. lipnja proslavit će 48. rođendan.
Počeo je 2018. na klupi Derby Countyja i krenuo furiozno. Izgubio je u finalu drugoligaškog play-offa od Aston Ville i odmah zaslužio poziv Chelseaja, koji je u njemu našao nasljednika Maurizija Sarrija.
- Samo menadžer s velikim potencijalom može organizirati momčad da igra na takav način - svojeg je bivšeg igrača pohvalio Mourinho 2018., nakon što je Derby izbacio njegov Manchester United u Liga kupu.
Nije to bio pravi izbor, ni za njega niti za klub. Iako je veliki Pep Guardiola u lipnju 2020. godine, u teško vrijeme koronavirusa, prije međusobnog dvoboja njegovog Cityja s Lampardovim Chelseajem, naglasio:
- Frank Lampard bio je izvanredan nogometaš i bit će izvanredan trener. Odradio je jako dobru sezonu i užitak mi je gledati njegovu momčad.
Radio je Lampard sezonu i pol, bez trofeja, do odlaska 25. siječnja 2021. Pisalo se o sukobima mišljenja s čelnicima i suradnicima, nezadovoljstvu velikog broja igrača. Ostvario je učinak od 52,38 posto pobjeda, u 21. stoljeću lošiji je, ukupno gledajući, imao tek André Villas-Boas. Naslijedio ga je Thomas Tuchel i osvojio Ligu prvaka.
- Naletio sam na ulici na Josea Mourinha taman nakon što sam dobio otkaz. Prišao mi je, zagrlio me i rekao: "Sad si pravi trener nakon što si dobio otkaz" - otkrio je Lampard kako ga je Portugalac na svoj poseban način podržao, iako su se tijekom međusobnih trenerskih dvoboja znali žestoko sukobljavati.
Godinu dana Lamparda nitko nije htio pa ga je angažirao Everton, gdje je radio godinu dana, pa poziciju prepustio Seanu Dycheu. U prvoj sezoni spasio je klub od ispadanja, u drugoj ga je spasio Dyche, jer je Lampard ostavio momčad na pretposljednjoj poziciji Premier lige. Nakon drugog otkaza nije dugo čekao novu priliku, tek nekoliko mjeseci, no ona koju je dobio u travnju 2023. bila je samo privremena. Vratio se u Chelsea umjesto Grahama Pottera, a ne da nije napravio pozitivni pomak, nego je doživio potpuni krah. Završili su 12., prvi put u donjem domu od 1996. godine, a s jednim trijumfom u 11 utakmica, učinkom od 9 posto pobjeda, postao je najlošiji menadžer Chelseaja koji je odradio barem tri dvoboja na klupi u njegovoj povijesti. Plan je bio ostanak do kraja sezone, a nakon debakla bilo je jasno da se taj plan neće promijenitii...
Napokon je Lampardu svanulo godinu i pol dana kasnije. Coventry ga je zaposlio 28. studenoga 2024. umjesto Robinsa, koji je vladao više od sedam i pol godina. Podbačaji u Chelseaju nisu mu uzeli samopouzdanje, preuzeo je momčad na 17. mjestu Championshipa, sa samo dva boda iznad zone ispadanja, a sezonu je završio na petom mjestu i u polufinalu play-offa izgubio od Sunderlanda. No bilo je evidentno da je na putu prema gore, što se, uostalom, vidi na ovosezonskoj ljestvici. Fantastičan uspjeh, ali daleko od toga da su se Mourinhova i Guardiolina proročanstva već ostvarila. Lampard se izvukao iz gliba, s Coventryjem je pokazao da nije trenerski bezveznjak kakvim su ga mnogi smatrali, ali promocija, koliko god velika i važna bila, ne osigurava mu titulu "izvanrednog trenera".
Lampard ima ugovor do 2027., više puta je naglasio kako je sretan u Coventryju i nema naznaka da će on biti taj koji će povesti Nebeskoplave u njihovoj povratničkoj premierligaškoj sezoni. Strašan posao je napravio, no najteži ga tek čeka. Hoće li napraviti novi iskorak ili doživjeti novi udarac ne ovisi samo o njemu, već i o vlasniku kluba Dougu Kingu. Inženjer matematike, koji se obogatio poslovima na raznim poljima (agrikultura, energetika...) i koji je, prije tri godine kad je kupio Coventry City, priznao da je odrastao kao navijač Norwicha, morat će dobro poslovati i u ljetnom prijelaznom roku kako bi njegov klub bio konkurentan u najjačem mogućem društvu. Za to su neophodna prava pojačanja i, uspije li ih Lampard pod Kingovim pokroviteljstvom i angažirati, imat će pravu šansu za uspjeh. Za ovu sezonu zaslužio je samo čestitke, no Lampardova bitka za potvrdu kvalitete njegova rada tek kreće...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....