Kako Englezi više upoznaju Hrvatsku, sve je više vole i cijene. To se odnosi na državu, iako pritom najvažniju ulogu igra turizam, ali i nogomet. Pobjeda 7:0 u Rijeci izazvala je različite reakcije, i dok neki vjeruju kako je naša reprezentacija s tim rezultatom prestala biti dio elitnog društva, makar i njegovih rubova, drugi to nisu vidjeli tako.
- Hrvatska je uvijek Hrvatska. To je jednako kao što je Italija uvijek Italija, neovisno o jednom rezultatu i nekoliko slabijih godina – komentiralo je društvo Engleza kraj Wembleya s kojim smo zapodjenuli tu temu, u srijedu nakon treninga Vatrenih.
Taj kompliment potvrđuje i naš čovjek Danijel Furjan iz Medulina koji 14 godina živi u Engleskoj.
- Posljednjih godina Hrvatska ima sve veći ugled u očima Engleza, a kad se radi o nogometu, to je specijalno od Svjetskog prvenstva 2018. gdje smo ih svladali u polufinalu. Iako su oni nakon toga nas dobili nekoliko puta, to su zapamtili i to je razlog što imaju veći respekt nego ranije.
Furjan je kuhar, oženio se ovdje iako sanja o povratku na rodnu grudu. Na utakmicu su mu iz Medulina stigli brat i prijatelj.
- U mnogim najboljim restoranima kuhari smo Talijani, Francuzi, Poljaci, mi Hrvati kao i Balkanci iz različitih zemalja. Sigurno se ne čudite – smije se Danijel, aludirajući na loše engleske prehrambene navike i standarde, ako se ne radi baš o najskupljim lokacijama, i dodaje:
- Ja sam kuhao za Eltona Johna, Daniela Craiga i razne zvijezde.
Kaže da je James Bond bio zadovoljan.
Aktualni izbornik Slaven Bilić jedan je od značajnijih hrvatskih ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bio je to kao igrač, kasnije i trener u West Hamu i WBA-u. Furjan to pamti.
- Slaven Bilić je jako puno napravio za ugled Hrvata u Engleskoj. To govorim kao netko tko je to doživio. Kad je trenirao West Ham i rezultatima, jer pobjeđivao je najveće, ali i ponašanjem nagnao je Engleze da nas gledaju pozitivnije i ljepše. S West Hamom je skoro ušao u Ligu prvaka, mogli su biti četvrti, malo im je nedostajalo. Bilić je čudo, da smo imali više Bilića u Engleskoj, gdje bi nam bio kraj. Prenio je na Engleze dojam o nama Hrvatima kao otvorenom, srdačnom, emotivnom i temperamentnom narodu, prijateljski nastrojenom. Neki nas Englezi dotad, zbog stereotipa iz prošlosti, nisu takvima doživljavali.
Bilića obožavaju engleski mediji. Vidjeli se to u Rijeci, gdje su Tri lava pratili neki od tamošnjih najutjecajnijih novinara, kao i sada na Wembleyju, a ujedno i on ima golem respekt prema njima. U više navrata bio je komentator na engleskim televizijama. No, to je dvosjekli mač jer kad o nekome imaš dobro mišljenje još više ga želiš pobijediti.
Srijeda navečer, nedaleko od stanice Paddington, brojni su ljudi na hrpi. Što rade? Dijeli se hrana. Vidimo sve rase, čekaju što mogu dobiti. I to je Engleska. Odmah smo povukli paralelu s još jednom Furjanovom pričom.
- U Engleskoj postoje tri vrste ljudi – oni koji imaju, oni koji nemaju i oni koji baš nemaju. Nekad su čak i ovi posljednji mogli naći 500 funti, što im je bilo dovoljno za sedam dana all inclusive ljetovanja u Španjolskoj, koja je bila jeftina. Sada više nije tako. U Engleskoj je sve manje ljudi koji si mogu priuštiti turizam, a sve više gladnih. Ima Engleza koji nemaju za ručak. Ne samo doseljenika, nego i Engleza, što je jako žalosno. Dok su oni koji imaju sve bogatiji.
Oni Englezi koji ne žive najgore egzistencijalne muke i mogu razmišljati o putovanjima u Hrvatsku gledaju s toplinom, a koliko god netko pomislio da smo im u jednom trenutku postali u nogometu mušterije, reprezentaciju tretiraju s poštovanjem. Ne kao u najboljim danima Vatrenih, kao 2018., kad smo stigli na Wembley u Ligi nacija i jedini put bili iznad njih po rejtingu, pa su čak imali i dozu straha. Tada nisu bili bahati.
Dubrovnik, Split, Hvar i drugi otoci među omiljenim su im turističkim destinacijama.
- Bio sam u Dubrovniku i još nekim gradovima. Čim letiš tamo, iz aviona vidiš spektakl – jedan je od engleskih komentara iz puba White Horse kraj Wembleya u srijedu navečer, kad su se na istom mjestu našli i naši i domaći ljudi, a za četvrtak je predviđen za hrvatske navijače. Ali ponovno kao inkluzivno mjesto i za Engleze. Mnogi mladi bili su kod nas na Ultri i sličnim događanjima. Veze su sve šire i dublje, ali istodobno Engleska je sve drugačija. Pogotovo London.
To je država u kojoj ne morate pitati koje hrvatske nogometaše znaju jer svaki tko imalo prati nogomet počet će nabrajati i dugo će trajati. Od Luke Modrića, Davora Šukera, Slavena Bilića, Roberta Prosinečkog, Dejana Lovrena nadalje.
- Znate što Engleze također jako impresionira? Hrvatski navijači. Imam dva prijatelja Engleza koji navijaju za Sunderland i bili su na utakmici s Dinamom. Fasciniralo ih je kako su BBB navijali, njihova energija, pjesma, podrška klubu, a bez pirotehnike i incidenata na koje su navikli kad se pojave navijačke skupine iz naših krajeva. Sunderland je izgubio od Dinama, a najviše su pričali o Boysima. Čak su i zavidni jer malo je kod njih takvog navijanja – konstatira Furjan.
Englezima u nogometu, da bi te poštivali, trebaš pokazati da vrijediš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....