Prva utakmica nogometnih reprezentacija Hrvatske i Poljske odigrana je 22. veljače 1996. na riječkoj Kantridi. Kod domaćih je navijača već intoniranje himni izazvalo određene nedoumice. Naime, poljska "Mazurka Dąbrowskog" neodoljivo im je sličila jednoj melodiji koju su nakon Domovinskog rata željeli što prije zaboraviti. Vjerojatno nisu imali spoznaja da su utemeljitelji bivše države bili prisvojili melodiju poljske himne, a tekst pjesme "Hej, Slovaci" pjesnika Samuela Tomašika malo preradili u "Hej, Slaveni" (za Ilirskog preporoda postojala je i verzija "Oj, Hrvati").

Utakmica protiv Poljaka (2-1) trebala je izborniku Ćiri Blaževiću poslužiti kao priprema za skorašnji Euro, na kojemu se Hrvatska reprezentacija prvi put predstavila nogometnom svijetu. Međutim, i nakon utakmice s Poljacima ostalo je mnogo nedoumica. Viđeno je najilustrativnije dočarao turski izbornik Fatih Terim (s njegovom je vrstom Hrvatska otvorila turnir na Euru) kazavši:

- Janjetina je bila nešto bolja od igre hrvatske momčadi!

Raritetna pojava

I drugi je susret s Poljacima imao dimenziju pripremnog ogleda, 1998. u Osijeku uoči Svjetskog prvenstva u Francuskoj. U raskošnoj pobjedi (4-1) dominantna je figura, s dva pogotka, bio Mario Stanić, a ugodnu su večer na Gradskom vrtu upotpunili Zvone Boban i Alen Bokšić. Činjenica da od četiri gola u njegovu dvorištu nijedan nije postigao najbolji hrvatski strijelac Davor Šuker doživljena je kao raritetna pojava.

Za Stanića je utakmica s Poljskom bila povratnički nastup nakon 13 mjeseci izbivanja s terena uslijed loma noge. Nepuna dva mjeseca kasnije upravo je on upisan u anale hrvatskog nogometa kao prvi strijelac "vatrenih" na svjetskim prvenstvima (protiv Jamajke).

Za svog izborničkog mandata pokojni se Otto Barić suočio s bolnom smjenom generacija. U njegovo je vrijeme reprezentaciju napustio i posljednji igrač izvorne momčadi "vatrenih" - Alen Bokšić. U potrazi za novim kadrovskim rješenjima Bariću je trebala poslužiti i prijateljska utakmica s Poljskom u veljači 2003. Međutim, u Splitu je bilo toliko hladno i burovito da se na tribinama poljudske ljepotice zateklo jedva tisuću najvećih nogometnih ovisnika. Statistički, to je utakmica s najmanje svjedoka u povijesti hrvatske reprezentacije. Usput, i rezultat je bio prigodan: 0-0.

U razmišljanjima čelnika HNS-a reprezentacija Poljske stekla je reputaciju idealnog suparnika za pripremno razdoblje. Tako je s Poljacima dogovoren prijateljski susret i neposredno prije Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj. Šturu nogometnu priču začinio je samo jedan pogodak. Poljski. Strijelac Eusebiusz Smolarek. Igrač koji je ime dobio po portugalskom golgeteru Eusebiju. Nadjenuo mu ga je Wlodzimierz Smolarek, jedan od najboljih poljskih nogometaša svih vremena. No susret u Wolfsburgu imao je i svoju uvertiru: zbog crijevne su viroze čak sedmorica hrvatskih nogometaša (Olić, Balaban, Šimić, Šerić, Didulica, Pršo i Tomas) zatražila liječničku skrb.

Bilić i "punica"

Prvi dvoboj natjecateljskog karaktera između Hrvatske i Poljske odigran je na Euru 2008. u Austriji i Švicarskoj. Hrvatska je pobjedama protiv Austrije i Njemačke već bila izborila plasman u drugi krug, pa je poljski izbornik Nizozemac Leo Beenhakker sugerirao Slavenu Biliću da u sastav na mjesto centarfora uvrsti svoju punicu!? Bilić mu je posredstvom medija uzvratio da je rastavljen. Umjesto punice zaigrao je Ivan Klasnić, strijelac jedinog gola u pobjedi 1-0. Bilić je za susret s Poljskom u sastav uvrstio sedmoricu novih igrača i dosegao rekord. Slučaj poput hrvatskog nije zabilježen u povijesti europskih (a ni svjetskih) prvenstava. U prve tri utakmice turnira hrvatski je izbornik od 23 kandidata za momčad iskoristio - 22. Bez nastupa je ostao samo treći vratar Galinović. Uz fascinantan skor - tri pobjede.

Iako je Hrvatska u kvalifikacijama za spomenuti Euro pobjedom na Wembleyju (3-2) izbacila Englesku, podosta je otočkih novinara pratilo "Bilić Boyse". Naime, ždrijeb kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi (2010.) ponovo je spojio te dvije reprezentacije.

Nakon fascinantnog početka Bilićeve momčadi, engleski su novinari duhovito konstatirali: prema onome što smo do sada vidjeli na turniru, u finalu Eura vjerojatno će igrati Hrvatska 1 protiv Hrvatske 2.

Od susreta u Klagenfurtu 2008. pa do rujanskog ogleda Lige nacija na osječkoj Opus Areni (gol Modrića za 1-0), reprezentacije Hrvatske i Poljske nisu se sučeljavale.