Još jedan kazneni udarac krojio je i uvelike skrojio sudbinu Hrvatske. Nakon utakmice i izbornik i dio igrača komentirali su kako nije ispravno dosuđen. Nikola Vlašić je, tako, rekao:
- Taj penal sličan je kao na Svjetskom prvenstvu. Ne mogu se oteti dojmu da je bila obrnuta situacija, da ga ne bi svirao. Sudac je dosta situacija koje su bile li-la svirao u njihovu korist.
Čak i kad bi bio u pravu, a sudački eksperti kažu da nije, odnosno da je Ivan Smolčić zaista skrivio jedanaesterac i da je on ispravno dosuđen, i Nikola i svi Vatreni ovo moraju shvatiti kao konačnu lekciju. Na Svjetskom prvenstvu u Torontu, u utakmici s Portugalom, upravo je Vlašić držao Veigu, za to smo kažnjeni udarcem s bijele točke u trenutku kad je ritam utakmice bio na našoj strani. To je možda i prelomilo susret. Sada u Londonu Smolčić je držao i povlačio Quansaha, dakle ponovno stopera, što je još jednom sudac presudio protiv nas. U oba slučaja na intervenciju VAR-a. Zaključak za Vlašića i Smolčića i za sve ostale je samo jedan: okanite se priča i pazite što raditi kod prekida, vidite da vam sude takve jedanaesterce, nemojte im više dati povoda jer sudit će vam ga opet. Ako se dogodilo dvaput protiv suparnika kao što su Portugal i Engleska, zašto ne bi i u trećem navratu. Bi li jednako postupio na drugoj strani, da je trebao kazniti držanje engleskog igrača, svatko može imati svoje mišljenje. Možda i ne bi, možda, no to su hipotetske priče. Praksa je ta da treba biti oprezan.
Smolčić je poslije susreta kazao:
- Ispričavam se za jedanaesterac. Želiš sve najbolje za ovaj grb, daješ sve od sebe i nekad to ode malo na krivu stranu. Radili su blok na Gvardiolu, lopta je letjela iza, vidio sam taj prazan prostor, bilo je malo kontakta. Mogao je, ali i nije morao svirati, ali na Wembleyju se dogodi da ti svira.
I za Vlašićev skrivljeni kazneni udarac, za kojeg bi se moglo reći da je manje bio nego ovaj, a pogotovo za ovaj, koliko god oba bila lagana i nepotrebna, suci će reći da je reakcija VAR-a kvalitetna i sukladna propisima, i zato pamet u glavu. Zna se da se igrača u duelu može primiti, ali ga se ne smije predugo držati kao što je to radio Smolčić.
Druga je stvar što o suđenju hrvatskoj reprezentaciji već duže vrijeme imamo itekako o čemu razgovarati i definitivno nismo zadovoljni. Posebice se to manifestiralo na utakmicama protiv najjačih suparnika. Ponekad se i previše žalimo, nismo objektivni, ali u nekim prigodama bilo je očito da kriterij suđenja nije bio pošten. To se ne odnosi na ovaj ogled s Engleskom, ali bio je takav slučaj u Torontu s Portugalom, kao i na Euru s Italijom. Djelitelji pravde znali su biti nepravedni i nanijeli su nam štetu. Jasno je da se s time ne možemo miriti, ali kad znamo da nemamo kredite kod sudaca, treba biti pažljiv u ovakvim situacijama. Smolčić je dao dovoljno argumenata da nam jedanaesterac i ovaj put prekine ritam kad smo u najboljem tonusu. U Kanadi je to bilo brzo nakon našeg gola, u Londonu odmah, u prvoj akciji Engleske. Pritom je nevjerojatno to što su u oba slučaja korneri teške pogreške Hrvata. U Torontu je Kovačić krivo vraćao loptu Livakoviću te je završila izvan terena, a na Wembleyju je Smolčić loše reagirao i darivao ubačaj iz kuta ekipi Tri lava.
Utakmice poput takvih, osim angažmana po svim pitanjima, zahtijevaju i mentalni. Koncentracija je bitna svake sekunde. Izvađene slike na koji način smo presječeni s Portugalom i Engleskom, kad smo mogli napraviti nešto veliko, neka budu škola. I za to da je svaka lopta bitna i za to da se pazi što se radi kod centaršutova.
Češka je novi test. Oni su također dobri u prekidima i bit će borbi u oba kaznena prostora, zato London ostaje kao opomena. Treba nam dobra utakmica u svim aspektima za pozitivan kraj godine s vjerom da će 2027. biti bolja, a svakako bi po imenima suparnika trebala biti lakša, pa se nadamo da suđenje neće biti značajna tema jer kad su arbitri u prvom planu rijetko to dobro ispadne po nas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....