Konačno, napokon, zasluženo! To su tri riječi koje najbolje opisuju Matea Kovačića i Ligu prvaka nakon subotnjeg velikog finala. Hrvatski reprezentativac uzeo je svoju četvrtu Ligu prvaka i tako dostigao najvećeg hrvatskog nogometnog velikana Luku Modrića. Međutim, ova četvrta će mu svakako ostati u najljepšoj uspomeni, jer zaigrao je posljednjih petnaestak minuta! Po prvi puta u finalima Lige prvaka.
Prve tri titule u dresu Reala iz Madrida osvojio je ‘bez borbe’. Nije igrao, nije osjetio slast, strast i adrenalin takvog događaja. Zinedine Zidane nije ga nikad uvrstio u momčad, pred finalima mu je vrata zalupio pred nosom. Naravno, velika je stvar osvojiti kao igrač Ligu prvaka, biti u pobjedničkoj momčadi, ali kad ne igraš niti minute u finalu, uvijek negdje ostaneš zakinut. Kad nakon svega na kraju karijere pospremaš uspomene i sjećanja, sjetiš se svog velikog uspjeha, ali koji ipak nekako izgleda tuđi. Jer nisi igrao, drugi su na terenu uzeli titulu umjesto tebe.
Ovoga puta Kovačić je stvorio uspomenu koja ostaje za sva vremena, tih petnaestak minuta koje mu je dao Thomas Tuchel su - bezvremenske minute. Kao i fotografija na kojoj Kovačić zaogrnut hrvatskom zastavom s ogromnim smješkom podiže pokal pobjednika visoko u zrak.
Taj smijeh, to oduševljenje bilo je šire i veće nego kad je osvajao s Realom. Jer ovdje je stvarno osvojio u velikom finalu. Još je nešto vrlo bitno za Kovačića u ovoj priči. Nije ga Tuchel gurnuo u igri kad je sve bilo riješeno, nego u tim posljednjim minutama kad je City jurio poravnanje. Time je Nijemac pokazao koliko vjeruje u Kovačića, poslao mu je snažnu poruku da će na njega u budućnosti računati kao na jednog od krucijalnih igrača. Kao što je to i bio do ozljede.
Ovog puta netko ‘odozgo’ se smilovao, pa uz pomoć Tuchela Kovačića poslao na travnjak da konačno u svom četvrtom pokušaju osjeti moć velikog finala Lige prvaka. Kovačić je to zaslužio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....