Nogomet ovog formata je vrh. Vjerojatno iznad toga, u spektakularnosti utakmice dva velika suparnika, teško može ići. Dobro je netko kazao, neutralni gledatelji, koji nisu navijači Manchester Citya ili Real Madrida, mogli su uživati u senzacionalnih 90 minuta. Čisto nogometno nadigravanje, "par prekršaja", taktičko nadmudrivanje, brzi prodori, kontranapadi, nadigravanje postavljenih obrana, ambijent vrh po engleskom načelu štovanja nogometa i suparnika te dobar sudac. Koji je sve o sebi kazao kod četvrtog gola domaćih, kada je lucidno pustio prednost u trenutku kada su svi mislili, uključujući igrače Reala, da će suditi prekršaj Kroosa na ivici šesnaesterca. Vjerojatno su u madridskoj momčadi bili nesretni što se nije dosudio slobodan udarac u opasnoj im zoni…
Manchester City je pobijedio 4:3, a na kraju su svi, na čelu sa Pepom Guardiolom bili neraspoloženi.
Real Madrid je izgubio 3:4 ali su njegovi akteri na čelu sa Carlom Ancelottijem djelovali zadovoljno.
Tako je to u nogometu, najčešća je sintagma španjolskih TV komentatora u večeri na Etihadu. Kad je domaćin brzopotezno bacio na konopce očajno postavljeni Real u prvih desetak minuta (2:0) govorili su da je nogomet takav, kažnjava dekoncentraciju i slab ulazak Madriđana u utakmicu. Kada je Karim Benzema postigao sjajan pogodak za 2:1, uzviknuli su povišenim tonovima, takav je nogomet, ne iskoristiš mnoge šanse (City) i lopta te kazni. Kad je domaćin povisio na 3:1, nogomet je takav jer ne možete na ovim razinama igrati sa takvom obranom, koja čini početničke greške i nitko nikog ne čuva. Pa kada je Vinicijus Junior pobjegao Fernandinhu i postigao top gol u kontri, super brzim prodorom i mirnom realizacijom, "nogomet je takav" jer je pokazao da nikad vezni ili stoper neće biti dobar bek, pogotovo ne u modernom nogometu. Naposljetku su ostala još dva "takav je nogomet".
Kad je domaćin postigao četvrti pogodak TV komentatori su tiho i razočarano naveli da ne može momčad biti tako dekoncentrirana u obrani, te da Toni Kroos nije rješenje za ovakvu utakmicu, pogotovo ne na šestici. I kada je senzacionalni Karim Benzema postigao gol panenkom za 4:3, iz kaznenog udarca, a pucao ga je nakon nedavna dva uzastopna promašaja na prvenstvenoj utakmici, to je definitivno nogomet kakvog volimo. Klasa, vic u trenutku kada je panika na brodu velikog Reala…
-Imamo aktivan rezultat, ali morati ćemo paziti da ne radimo greške kao večeras – kazao je Carlo Ancelotti, možda i najveći gubitnik ove priče na Etihadu – mi smo živjeli na ivici ponora, ali smo se snagom karaktera koju ova momčad ima, vratili. Očekujemo City na Bernabeu i sa podrškom 80 tisuća naših navijača, biti će to druga utakmica…"
Hoće li? Da bi se to dogodilo, prije svega, Carlo Ancelotti morao bi biti u trenerskoj formi. On to u posljednjim mjesecima baš i nije. Krive procjene snage Reala u dvobojima sa velikim suparnicima, bez obzira što su rezultatski u Ligi prvaka uspješno apsolvirane, ukazuju da je vremešni Talijan možda izgubio korak sa aktualnim linijama vrhunskog europskog nogometa. Uz to što je i dalje kao osoba iznimno korektan, a kritičari bi kazali i odveć mekan prema igračima (prvi među njima je Florentino Perez), Ancelotti ponavlja greške. Kao protiv PSG-a, koji ga je nadigrao u 3 od 4 poluvremena, kao protiv Barcelone (0:4), kao protiv Chelsea u Madridu (do 0:3), tako je Real vrlo loše izgledao u Manchesteru zato što nije mogao pratiti ritam igre suparnika. Nije Real slaba momčad koja nema potencijala da bi odgovorila vrlinama tih suparnika. Činjenica da su prošli dalje u Ligi prvaka usprkos taktičkim i tehničkim greškama dovoljno ukazuje na individualnu kvalitetu Blancosa, koja postaje ubojita kada se poklope sa kompaktnosti kolektiva i maksimalnim ritmom. No, nije realno očekivati da ćete se pogotovo u natjecanju kao što je Liga prvaka, stalno provlačiti uz veliku sreću i individualne doprinose. Pogotovo ne na razini polufinala, kada na drugoj strani imate odličnu momčad, koja po imenima nije tako glamurozna, ali je kao kolektiv vrlo ubojita te primjer kako se prate trendovi modernog nogometa.
Gdje griješi Carlo Ancelotti?
Analitičari su ovaj put jedinstvenog stava. Optirajući za igru sa tri napadača, ostavljanje tri vezista na milost i nemilost razigranog Guardiolinog tima, kojima krila slabo pomažu u defenzivi, Ancelotti se odrekao čvrstine bloka protiv suparnika koji je to jedva dočekao. I kao kruna zablude, koja se pokazala takvom i u prošlim spomenutim utakmicama, Toni Kroos, pogotovo u vezi sa tri igrača, ne može igrati šesticu. Oni koji nemaju limitator u stavu jasno su istakli da Kroos zapravo ne može odgovoriti potrebama ovakve brzine utakmice. Iako je to malo preteška teza, činjenica je da mu trener nimalo nije pomogao time što ga je postavio na zadnjeg veznog. Ulasci domaćih vezista kroz sredinu bili su stalni i Nijemac nije imao rješenja kako da zatvara brojne rupe u bloku. Nije on taj. A pokazalo se i ovaj put, ako nema prostora i visoko ga napadate (kao i Real uopće) onda izostaje i njegov forte, a to su sigurni pasovi između linija. Jedina veća greška od tog taktičkog izbora, na štetu kudikamo fizički moćnijeg Camavinge, jest što Ancelotti to nije promijenio do kraja utakmice! Ukoliko je već želio zadržati Kroosa, trebao je staviti Camavingu, Valverde gurnuti desno umjesto prelaganog Rodryga, pa bi u liniji 4 vezista imao više šanse ukrotiti goropadne domaćine…
Real je na Etihadu trebao biti uvjerljivije poražen i sreća je ovaj put bila iznimno darežljive prema Madriđanima. Mogli bi kazati i prema Ancelottiju, iako nam se čini, sukladno analitičkim komentarima u španjolskim medijima, kako ponavljanje taktičkih grešaka, poglavito nakon debakla sa Barcelonom, i na ovoj razini, pojačavaju odmak prema treneru Reala. Sasvim je sigurno da će ključno za njegovu sudbinu biti uzvrat. Činjenica da Real ima vrlo težak zadatak obraniti svoj gol u utakmici u kojoj će morati napadati i izlagati za kontri. Man City je u tome sjajan, a Guardiola pokazuje, za razliku od Ancelottija, da prepoznaje tijekom igre što mora korigirati da bi njegova momčad nametnula svoje vrline. Real ne treba otpisivati nikad, pa ni ovaj put, koliko god dojam sa Etihada govorio u prilog moći Citya. Na Bernabeu, kažu akteri, uvijek se igra neka druga vrsta utakmice. A ovaj Real je pokazao da se zna vratiti sa ivice ponora. Doduše, sreća te može pomazati više puta, ali ne može baš uvijek. Ancelotti će morati biti uvjerljiviji nego ikad u pripremi (n)ovog spektakla…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....