Dominik Livaković bio je najbolji hrvatski igrač u pripremnim utakmicama i to je jako dobro jer uloga čuvara mreže često je krucijalna na velikim natjecanjima. Nekad je bitnije imati raspoloženog golmana i nekoliko igrača koje tek treba probuditi nego obrnuto. Izbornik je govorio o naglasku na obranu koju Hrvatska mora "igrati do iznemoglosti" jer samo na takav način može činiti velike stvari. Dodao je kako defenzivni red sada smatra najjačom snagom. Igrači koji djeluju u toj zoni tek trebaju dati za pravo Dalićevim riječima, ali čak i kad oni kiksaju, kad plan igre nije realiziran na očekivan način, ako imaš "jedinicu" koja poput hobotnice štiti gol, rezultatski si u pravilu u igri. To se savršeno pokazalo na posljednja dva Mundijala gdje su Vatreni upravo na vratarima izgradili dvorac od srebra i bronce.

- Za veliki rezultat treba nam veliki golman.

To je rečenica koju je Danijel Subašić više puta spomenuo citirajući riječi Luke Modrića upućene njemu uoči Rusije. Subašić je bio velik sve do finala, a remek-djelo učinio je u osmini s Danskom. Osam godina kasnije treba ponoviti – Subašić je promijenio povijest, Hrvatsku kojoj prijeti pečat gubitnika pretvorio je u pobjednika obranivši tri jedanaesterca Dancima. Vatreni pod traumom Beča 2008. i vlastitih frustracija niti te večeri u Nižnjem Novgorodu nisu dobro pucali s bijele točke. Zabili su tek tri od pet, u mnogim prilikama to znači poraz, ali taj put dogodilo se slavlje. Iako je postojala silna želja i vjera da se može, pravog samopouzdanja nije bilo. Samo dvojica igrača javila su se da će šutirati s bijele točke, što je dovoljan pokazatelj. Tek jedan više nego u Beču.

DAMIR KRAJAC Cropix

No, Subašić tu nije stao, skinuo je panenku Smolovu u Sočiju i poveo ekipu prema polufinalu, pa i tamo imao kapitalnu obranu Harryju Kaneu spriječivši da potonemo na minus od dva gola. Jedino završni susret nije bio njegov dan.

Zadarska veza

U Kataru je drugi Zadranin, Livaković, u maniri najboljeg učenika reprizirao sve što je on napravio, uništio snove Japanaca u osmini finala također s tri obranjena kaznena udarca, pa s Brazilom odigrao utakmicu života za plasman u polufinale s jedanaest obrana, od toga sedam udaraca unutar kaznenog prostora iz izvrsnih pozicija. Kako je i u završna dva ogleda bio na visini, Livaković je u Dohi odigrao gotovo perfektan turnir, a takvoga očekujemo i na američkom tlu. Vatrenima je danas bitniji nego ikad. To vrijedi već od prve utakmice s Engleskom u Dallasu, a posebno će doći do izražaja kasnije kroz prvenstvo.

- Za mene i za sve dečke reprezentacija je svetinja. Osjećao sam se dobro, nije mi trebao odmor, zato sam od prvog dana na pripremama, spreman za sve – kazao je Livaković nedavno u Rijeci i potvrdio to djelima već s Belgijom i pogotovo Slovenijom.

Cijelu sezonu, računajući i vlastiti novac, uložio je u ovo Svjetsko prvenstvo. Gotovo je pobjegao iz Girone, gdje su nekim čudom mislili da će prvi vratar Hrvatske biti pričuva u klubu koji je na kraju ispao iz La Lige, izvukao se iz Fenerbahçea, iako i dalje ima ugovor s njim, ali na načinu i kvaliteti kako je branio za Dinamo nije se vidjelo da mu je klupski status zapravo neriješen. Sad želi kapitalizirati sve što je odradio. Livaković sigurno, rekao to on ili ne, ovaj Mundijal doživljava kao turnir života. S 31 godinom i dalje je dovoljno mlad za čuvara mreže da konačno napravi transfer u pravi europski klub, a Amerika mu u tome može samo pomoći, no što je za njega jednako bitno – želi potvrditi samome sebi da je dobro napravio kad se odrekao velikog novca. I to ne samo u Dinamu, nego i već ranije u Gironi, s ciljem da bude na pravoj razini na Svjetskom prvenstvu. Mnogi su se spremali za Ameriku, no malo je tko toliko investirao u nju kao Livaković.

Kad se zaviri u povijest nastupa nacionalne vrste na najvećim smotrama, vidi se da su u sve tri medalje, računajući i Francusku 1998. godine, ogromnu ulogu igrali golmani. Dražen Ladić, Danijel Subašić i Dominik Livaković živući su spomenici najvećih djela. Sada, svi zajedno, okupljeni u različitim rolama, imaju odgovornost za konačan domet. Vratar ne može sve sam, kad bi mogao Slovenija bi bila kandidat za finale, gdje bi se možda našla s Italijom, no nema jake momčadi koja osvaja bez vrhunskih djela čuvara mreže. Ladić je pomoćnik izbornika, Subašić trener vratara, a Livaković onaj čije prezentacije trebaju oploditi rad sve trojice i ostatka ekipe.

Livaković je možda najpodcjenjeniji golman u vrhunskom svjetskom nogometu. Po Transfermarktu, koji ga drži na četiri milijuna eura, a pogotovo po klubovima u kojima je igrao u odnosu na razinu utjecaja na iznimne uspjehe Vatrenih. To što ima određene slabosti množi mu se s pet, za razliku od mnogih kojima se gleda kroz prste. Jordan Pickford, Englez koji brani za Everton, po Transfermarktu je na 13 milijuna eura.

Podatak da je Livaković s tim rejtingom tek na diobi od 135. do 160. mjesta među svjetskim golmanima, dovoljno govori sam za sebe. Iako trenutačno nema ni jednog čuvara mreže koji bi išao preko 50 milijuna eura, na vrhu su Barcelonin Španjolac Joan Garcia i Talijan Gianluigi Donnarumma s 45 milijuna eura, a tko je sve ispred Livakovića to je za smijeh do suza. Koliko je nerealno, netočno i nepošteno. No, za razliku od mnogih, Livi je najveći kad se igraju najveće utakmice. Na Svjetskom prvenstvu osjeća se kao riba u vodi. Jaka je karta Zlatka Dalića. Potvrdi li se sve to, lakše će biti sanjati dobar hrvatski turnir. U Ameriku je došao još jednom svima koji ga ne cijene koliko zaslužuje pokazati tko je i što je. Ako se po Sloveniji poznaje...