Hajduk je, na moju žalost, još jednom poražen u deliktnom trenutku, jer se u jeku dominacije „bijelih“, to jest sjajne serije od devet pobjeda (pet u prvenstvu) i dva remija, očekivala, pa i tražila potvrda pozitivnog niza i to baš na Rujevici u Jadranskom derbiju, protiv Rijeke kao nastavak nadanja da je ovo ona sezona za ostvarenje sna o naslovu prvaka.
Momčad Gonzala Garcije ne samo da je propustila tu priliku nego su „bijeli“ doživjeli pravi debakl. Rezultat od 0:3 odzvanja žalosno, dapače odjekuje brutalno, jer je splitska momčad od početka djelovala vrlo uvjerljivo, znatno razigranije, rastrčanije, kombinatornije, neumornije…
Nemojmo se lagati...
Međutim, sve to je na neki način iščezlo, isparilo poslije prvog gola domaćina, pogotovo onog drugog u sudačkom vremenu na kraju prvog poluvremena. U stvari, bez obzira na vodstvo od 2:0 za Rijeku, pomislio sam da bi možda moglo doći do preokreta, ono kada je Toni Fruk u 51. minuti propustio priliku za 3:0. Ipak odmah zatim domaćini su zaokružili nedostižni rezultat i to opet poslije druge fatalne greške Rona Racija. Tu moram spočitnuti izostanak reakcije trenera Garcije, prigovoriti mu obzirom da je Raci odmah poslije fatalne nesmotrenosti kod prvog gola, zaradio žuti karton, trebalo ga je skloniti s terena…
Ovo je ipak, nemojmo se lagati, težak udarac ambijentu Hajduka, kako igračima, tako i navijačima, premda bi se moglo vjerovati da se sve može ispraviti, nadoknaditi, jer je tek odigrano osmo kolo, pa poslije stanke zbog obveza reprezentacije, dolaze dva ispita na Poljudu protiv Dinama i Lokomotive….Ljudi moji, muka mi je komentirati ovaj sunovrat, nije vrijeme za bilo kakva prozivanja, poslije ovakvog razočaranja ipak je neuvjerljivo pokušavati tumačiti kako se trka za naslovom može nastaviti.
Od početka sam bio fokusiran na igru obrane Hajduka, koja je u posljednjih nekoliko utakmica djelovala blindirano. No, na Rujevici su se pokazale slabosti stoparskog para, njih je ovaj mladi Englez Adu-Adjeiji propisno namučio, oni nisu znali kako s njim izaći na kraj. Pustimo te plusove u igri Marešića, to kako on zna proigrati, proturiti loptu za navalne akcije, jer je evidentna njegova manjkavost u defanzivnim zadatcima, a posebno sam deprimiran na račun igre Racija, koji je na minulim utakmicama ostavljao vrlo solidan dojam.
Ruka Matjaža Keka
U otvaranju, sve do 35.minuti, sve je izgledalo kao naručeno: Hajduk je djelovao moćnije nasuprot domaćina čiji su mi se igrači doimali kao „dizelaši“, koji teškom mukom nekako odolijevaju, održavaju rezultatsku ravnotežu. No, na kraju se zapravo vidjela ruka trenera Matjaža Keka, njegova sposobnost da nađe načina kako se suprotstaviti protivniku, a to je igra defanzivnog bloka i mogućnost realizacije, pa i na račun ipak neshvatljivih propusta obrane Hajduka.
Poslije svega što smo vidjeli, premda je dvoboj po intenzitetu i uloženoj energiji, barem donekle bio zanimljiv moram podsjetiti: Hajduk je u derbijima pod vodstvom trenera Garcije tijekom prošle sezone imao negativnu bilancu. Jednu pobjedu (Rijeka u Splitu 1:0), tri neriješena rezultata i četiri poraza, uz dodatak da je izgubljen i dvoboj protiv Rijeke u četvrtfinalu kupa
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....