Kad je Lovro Zvonarek odlučio karijeru nastaviti u Estreli Amadori, reakcija je uglavnom bila ista: Ne Dinamo, ne Rijeka, već - Portugal, zaista?
Za mnoge je bilo iznenađenje, jer s jedne strane te zove klub koji je posljednjih godina doktorirao na povratku mladih igrača, kojima daje šansu, a onda ih plasira na više kote, dok te s druge kontaktira klub koji se stabilizirao, prvak je, i nema te u planu da (dugoročno) sjediš na klupi. Rijeka i Dinamo, naravno, o njima pišemo...
Ali, ipak, eto, Iberijski poluotok. Obrve, pritom, nisu zalud podignute kao u Carla Ancelottija. Ali ne zato što je Portugal loša adresa. Upravo suprotno. Posljednjih dvadesetak godina, naime, malo je europskih liga koje su toliko uspješno proizvodile igrače, stvarale vrijednost i na neki način prodavale nogomet svijetu. Dovoljno je pogledati transfere Benfice, Porta ili Sportinga pa shvatiti zašto se Portugal među mladim nogometašima doživljava kao svojevrsna obećana zemlja. Samo što postoji jedna zanimljiva začkoljica: kada su hrvatski igrači u pitanju, ta priča rijetko završava onako kako se očekivalo...
Zvonarek, ujedno, u Portugal stiže nakon nekoliko godina provedenih između statusa velikog talenta i ozbiljnog nogometaša. Bayern ga je sa 16 godina kupio iz Slavena Belupa za 1,8 milijuna eura kao jednog od najdarovitijih igrača svoje generacije. U Njemačkoj nije uspio uhvatiti kontinuitet/priliku koju je tražio, a posudba u Grasshopper nije donijela ono zbog čega se odlazi na posudbu. Uz, dakle, doduše nepotvrđeni konkretni interes HNL-klubova, na kraju je ovaj Čakovčanin izabrao nešto treće. Estrela Amadora, ugovor na tri godine, uz odštetu od 1,5 milijuna eura.
Razlog se par tisuća kilometara dalje čini čudan, ali možda je procijenio da mu treba teren, a ne naslovnice. Klub koji nije u fokusu, okruženje gdje se neće stalno preispitivati njegova vrijednost i bavarski background. Tko zna... Vrijeme će pokazati je li pogodio. Možda je i dio većega plana i promišljene strategije, s obzirom na to da, prema napisima njemačkog Bilda, Thomas Müller, Mats Hummels i bivši Bayernov golman Yann Sommer, zajedno s grupom investitora, planiraju preuzeti Estrelu Amadoru.
"Cilj je stabilizacija i razvoj, a ambicija da klub u sljedećim godinama postane redovit član gornjeg dijela tablice i izbori mjesto među osam najboljih", stoji kao strategija.
Ipak, Zvonarekov transfer ponovno otvara temu koja se u hrvatskom nogometu pojavljuje gotovo svaki put kada netko krene put Portugala: gdje su zapravo svi oni igrači koji su ondje trebali napraviti iskorak? A nije ih bilo malo, pogotovo onih mlađih koji su Portugal vidjeli kao trampolin prema većim iskoracima.
Prema dostupnim podacima u posljednjih nekoliko desetljeća u Portugalu je igralo 58 Hrvata. Neki su, doduše, stigli kao etablirani igrači ostavljajući trag, poput Tomislava Ivkovića koji je baš u Estreli završio karijeru, ali i Petra Krpana, Miroslava Žitnjaka, Tome Šokote...
No povijest pamti i, recimo, Marija Stanića koji je iz Dinama preko Sporting Gijona stigao do Benfice, ali mu je zapravo prijelaz u Belgiju donio kasniji sjajni klupski iskorak do Parme i Chelseaja. Sreću u Belgiji nisu našli ni Robert Špehar, Silvio Marić, Danijel Pranjić, Josip Mišić, Duje Čop..., a ako "fast forwardom" dođemo do posljednjih dana i godina, ispada da je promjenu paradigme trebao ostvariti Filip Krovinović, koji je preko Rio Avea došao do Benfice, igrao je odlično, no njegov proboj do elite spriječila je ozljeda koljena, nakon koje, nažalost, nikad nije dosegnuo tu lakoću igre...
Pored njega, pak, strše recentni primjeri Dominika Prpića, od kojeg se očekivalo da nakon "booma" u Hajduku nastavi rasti u Portu, što se dosad nije dogodilo, Branimira Kalaice koji je, nakon ranog odlaska iz Dinama, kao maksimum dohvatio jedan seniorski nastup za Benficu, Franjo Ivanović je stigao u bogatom transferu iz Belgije u Benficu, ali umjesto proboja, kod Josea Mourinha je dobivao mrvice, čime si je zatvorio i odlazak na Mundijal, dok je Petar Musa stvarao priču, no, realno, tek mu je odlazak u Dallas stvorio preduvjete za daljnji napredak, čime i Dalićev poziv za SP. Do kojeg, dakle, u kontrapunktu, Ivanović nije stigao...
U prijevodu, nijedan od njih nije doživio ono zbog čega mladi igrači uglavnom odlaze u Portugal: eksploziju, korak prema vrhu. Ne znači, naravno, da su njihove karijere propale. Daleko od toga. Neki su napravili sasvim pristojne karijere. Neki su se vratili i ponovno pronašli put. Neki još uvijek žele promijeniti narativ. Ali, činjenično, Portugal im nije postao ono što je, primjerice, postao brojnim Brazilcima, Argentincima ili Portugalcima.
Da, Portugal je liga koja razvija igrače, međutim, to ne radi iz humanitarnih razloga, već iz jasnog razloga zarade. A pritom - konkurencija je nemilosrdna. U istom trenutku za istu poziciju bore se domaći talent od kojeg klub očekuje milijunski transfer, Brazilac kojeg su skautirali dvije godine i stranac koji mora dokazati da vrijedi više od obojice. U tom ringu, nema dvojbe, ako uspiješ, vrata se otvaraju vrlo brzo, ali ako ne uspiješ, jednako se brzo zatvaraju. Portugal je primamljiv, svakako, no ne nudi garancije, već borbu za svaku minutu, nastup, status, koji se kvalitetom i kontinuitetom nadograđuje i kasnije naplaćuje. Portugal je svojevrsni test osobnosti...
I zato je Zvonarekov slučaj zanimljiv. Ne zato što je otišao u Estrelu, već što ju je izabrao sigurno kao teži put u odnosu na povratak "doma", gdje se priče pričaju drugačije. A Zvonarek, ujedno, ima 21 godinu, više nije čudo od djeteta, nije ni projekt, već je u dobi u kojoj mora ne postati, već biti igrač. Ako uspije, Portugal će se pokazati kao savršena odluka. Ako ne uspije, pridružit će se podužem popisu hrvatskih nogometaša koji su prema toj zemlji krenuli uvjereni da odlaze u razvojni raj, a otkrili da je riječ o jednom od najzahtjevnijih tržišta europskog nogometa.
Portugal, naime, doista jest zemlja koja stvara igrače. Nažalost, ne onih - ili barem u mjeri u kojoj se očekivalo - s hrvatskom putovnicom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....