Hoće li dvije utakmice protiv Thuna okrenuti karijeru Lukasa Kačavende (23) i usmjeriti je uzlaznom putanjom? Dojučer otpisan, a nakon dva europska okršaja protiv švicarskog prvaka prometnuo se, zajedno s Franom Topićem, u junaka Plavih. Energija, odlučnost i hrabrost spomenutog dvojca promijenili su zbivanja na terenu i u Thunu i u Zagrebu, njihovim je ulaskom s klupe na obje utakmice Dinamo dobio izgled momčadi koja silno želi uspjeh i na kraju je taj uspjeh i ostvario.
Podsjetimo, naime, da je i na prvoj utakmici u Thunu izjednačujući pogodak Zajca, četiri minute prije kraja, stigao nakon oduzete lopte Kačavende, potom ju je dodao Topiću, koji je „rolicom” asistirao Zajcu. Na maksimirskom je uzvratu, pak, Kačavenda iznudio isključenje gostujućeg kapetana Bürkija u 67. minuti i nakon toga je Dinamo zagospodario travnjakom, Beljo je smanjio na 1:2, a Kačavenda je, poslije Topićeva udarca iz kuta, izjednačio i donio produžetke. Bili su Kačavenda i Topić nositelji visokog presinga kojim su mučili gostujuću obranu, unijeli su „vruću krv” u do tada anemičnu plavu momčad inicirajući rezultatski preokret i konačnu pobjedu za prolaz u 3. kvalifikacijsko kolo za Ligu prvaka.
Prošlu je sezonu Kačavenda proveo na posudbi u austrijskom LASK-u. Bila je to posudba s s opcijom otkupa, ali Austrijanci nisu aktivirali tu klauzulu (odšteta bi bila oko milijun i pol eura), pa je Kačavenda napustio Linz i ovoga se ljeta vratio u Maksimir. Iako je bilo najava o novom odlasku na posudbu (uz neke inozemne klubove spominjala se i Rijeka), Kačavenda se ipak priključio pripremama Plavih. Dobio je još jednu priliku da u posljednjoj ugovornoj godini ipak pokaže da je igrač kakav Dinamu treba...
I krenuo je odlično, na prve dvije pripremne utakmice Plavih (protiv Radomlja i Brinja) bio je među najboljim igračima, zabio je i tri gola, a trener Mario Kovačević nakon tih utakmica je rekao:
- Sretan sam zbog Lukasa. Nije dugo bio s nama, ali vidjelo se kako odlično funkcionira sa Stojkovićem, to su akcije još iz Lokomotive. Kačavenda je „osmica” kakvu trebamo, samo da bude zdrav, spremit ćemo ga da bude pojačanje – ponudio je tada jake riječi zadovoljni trener.
I u prvim službenim utakmicama protiv Thuna, Kačavenda je, zamijenivši blijedog Vidovića, kojem je Kovačević dosad neograničeno vjerovao, apsolutno opravdao te trenerove riječi i konkretnim je učinkom pokazao da mu je mjesto u Dinamu.
Nogometni put Lukasa Kačavende izmiješan je slatko-gorkim iskustvima. Malo je koji mladi igrač tako zabljesnuo poput Kačavende i postao hit i izvan hrvatskih, granica, ali je istodobno i malo koji talent imao toliko peha s ozljedama. Kačavenda je svojedobno bio Dinamov pionir, ali nije želio sjediti na klupi, pa je preselio u Lokomotivu i na Kajzerici se afirmirao. U prvu ga je momčad, kao 18-godišnjaka, na sugestiju tadašnjeg trenera juniora Silvija Čabraje, pogurnuo trener Samir Toplak na proljeće 2021. godine, te su sezone Lokosi jedva ostali u ligi...
- Da nisam stavio u momčad Kačavendu i da nisam nastavio forsirati Roka Šimića, ispali bismo iz lige! Njihova nas je energija spasila i donijela nam je ostanak. I kad sad sve pogledam iz ove perspektive, ponosniji sam na sebe kao trenera zbog toga što sam promovirao Kačavendu, nego zbog ostanka u prvoligaškom društvu – rekao nam je u jednom razgovoru Toplak, kojeg je na klupi zamijenio Silvijo Čabraja.
A pamtimo i jednu Čabrajinu rečenicu:
- Kad moram sastaviti momčad bez Kačavende, osjećam se kao da mi je netko odrezao desnu ruku...
Sve je izgledalo idilično, Kačavenda je bio „vruća roba”, stizale su Dinamove, ali i inozemne ponude. Najprije je, u prosincu 2021. godine, Lokomotiva odbila Dinamovu ponudu od 4,5 milijuna eura, klub s Kajzerice tražio je pola milijuna više! Dva mjeseca kasnije, javila se Genoa, ponudila je Lokosima ukupno, s bonusima, sedam milijuna eura, ali i ta je ponuda bila odbijena. Tih su dana za Kačavendu zanimanje pokazivali i Milan, Fiorentina, Wolfsburg i Eintracht, a na ljeto se javio i francuski Troyes.
I gotovo je sve bilo dogovoreno s Francuzima, Lokomotiva bi na ime odštete dobila šest milijuna eura, plus još milijun u dodatnim bonusima. Ali, tri dana prije odlaska na završne razgovore u Francusku, u Kačavendinu karijeru umiješao se crni prst sudbine...
Na pripremama Lokomotive u Nizozemskoj, naime, pukli su mu križni ligamenti koljena i ta je ponuda Troyesa propala. Operacija, pa višemjesečno liječenje, potom je opet zaigrao u Lokomotivi i onda je došla ponuda Cluba Bruggea, nudili su Belgijci četiri milijuna eura Lokosima, plus postotak od sljedećeg transfera i bonuse.
Međutim, opet su se pojavili problemi s koljenom, bila je neophodna nova operacija jačanja ligamenata i Brugge je odustao od transfera. Prije tri godine Dinamo ga je doveo na posudbu s opcijom otkupa ugovora, da bi ta opcija bila i realizirana i Plavi su Lokosima na ime odštete platili 750.000 eura. U to je vrijeme, podsjetimo, Kačavenda još uvijek bio na oporavku nakon druge operacije.
Kad se vratio na travnjak, nije imao previše prilika, najviše je igrao kod Nenada Bjelice, no ubrzo je na klupu stigao Fabio Cannavaro, koji nije „doživio” Kačavendu. Kao ni Mario Kovačević prošloga ljeta i mladi ofenzivni veznjak otišao je u Austriju u potragu za izgubljenom formom. Međutim, ni u LASK-u se nije naigrao, nastupio je na ukupno 18 utakmica, jednom je bio strijelac i dvaput asistent. Ni jednom nije bio starter, a proveo je lani na terenu ukupno 614 minuta...
Za usporedbu, Kačavenda je kao junior, u svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni, na posljednjih deset prvenstvenih utakmica odigrao za Lokomotivu 733 minute, sedam puta je odigrao svih 90 minuta. A sezonu potom, kod Silvija Čabraje, bio je ključni čovjek momčadi, odigrao je ukupno 34 utakmice i na travnjaku je proveo čak 2936 minuta! Kad se zbroji sva minutaža u četiri kasnije sezone (2857 minuta), od kojih je gotovo dvije proveo na liječenju, bio je na travnjaku manje nego u toj sezoni u kojoj je bljesnuo...
Je li, dakle, pred Kačavendom ona prava povratnička sezona, u kojoj će opet iskazati sve svoje vrline? Zdrav je i spreman za novo dokazivanje, ne samo na utakmicama, nego i na svakom treningu. Lani je bio razočaran kad je morao napustiti Maksimir, nije mu bilo lako, ali prihvatio je klupsku odluku. Vratio se nakon „mršave” austrijske sezone, pun želje i motiva i zasad se itekako nametnuo treneru Kovačeviću koji mu jednostavno mora dati adekvatnu minutažu.
Dinamo je klub njegovih emocija, to mu je svakako i dodatni motiv u nastojanju da izbori plavi dres. Sad su mu 23 godine i jednostavno mora igrati kako bi se pokušao vratiti u onu formu koja ga je i lansirala među najtraženije europske mlade nogometaše. Teška ozljeda koljena i dvije operacije zaustavile su očekivani razvoj jednoga od najvećih hrvatskih nogometnih dragulja i sad je praktički opet na početku. Ovo mu je neprijeporno posljednja prilika u Dinamu, novom je povratničkom stazom zakoračio čvrsto i odlučno i nastavi li tako, bit će pravo pojačanje Plavih...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....