Riječani su na reprezentativnu stanku otišli u najboljem mogućem raspoloženju. Tri pogotka Hajduku i velika pobjeda u Jadranskom derbiju donijeli su osjećaj da momčad Matjaža Keka polako dobiva obrise onoga što trener želi. U takvoj večeri uvijek je nezahvalno izdvajati pojedince, posebno nakon utakmice u kojoj je i Kek naglasio da je pobijedila Rijeka kao momčad, ali trojica su ipak ostavila nešto dublji trag. Igor Vekić, Tiago Dantas i Daniel Adu-Adjei bili su svaki na svoj način ključni ljudi pobjede.
Brojke će reći da je Rijeka zabila tri gola, ali prije nego što je utakmica otišla potpuno na njezinu stranu trebalo je preživjeti i nekoliko vrlo ozbiljnih pokušaja Hajduka. Tu je svoju najbolju utakmicu u riječkom dresu odigrao Igor Vekić. Slovenski vratar u četiri prvenstvena nastupa primio je samo dva pogotka, po jedan protiv Osijeka i Lokomotive, ali baš je protiv Hajduka pokazao koliko može značiti ovoj momčadi.
Vekić bez panike i nesigurnosti
Skupio je sedam obrana, a nekoliko njih bilo je daleko od rutinskih. Sjajno je reagirao nakon Šegina udarca glavom prije poništenog pogotka Dalissona, zatim zaustavio vrlo neugodan pokušaj Fayada pred kraj prvog dijela, a siguran je bio i u nastavku kada je Hajduk pokušavao uhvatiti kakav-takav povratak u utakmicu. U 85. minuti još jednom je pobijedio Dalissona kada je hajdučka „devetka” praktički izašla sama pred njega.
Nije bilo panike, nepotrebnih odbijanja ni nesigurnosti koja se brzo prenese na posljednju liniju. Vekić je branio ono što je morao, ali i ponešto što se ne podrazumijeva. Upravo takve utakmice grade povjerenje obrane u vratara, a Rijeka je protiv Hajduka iza svojih leđa imala čovjeka koji joj je davao sigurnost baš onda kada ju je trebala.
Ako je Vekić donosio mir iza, Tiago Dantas sve više daje ton riječkoj igri. Portugalac je iz utakmice u utakmicu prisutniji, sigurniji s loptom i, što je još važnije, konkretniji. Nakon derbija je na učinku od dva prvenstvena pogotka i dvije asistencije, što vrlo dobro opisuje koliko se njegov utjecaj na riječku igru povećava.
Protiv Hajduka dobio je potvrdu kroz pogodak, ali način na koji je do njega došao možda još bolje opisuje njegovu večer. Nekoliko minuta ranije završio je na travnjaku s puknutom arkadom, glava mu je zamotana, više od minute čekao je uz aut-liniju dopuštenje za povratak, a čim se vratio presjekao je loptu Raciju i nekoliko sekundi kasnije bio u završnici akcije za 1:0.
Kek želi ovakvog Dantasa
Nije to bio samo pogodak veznog igrača koji se slučajno našao visoko. Dantas je prepoznao trenutak, nastavio trk i nakon odlične lopte Adu-Adjeija hladnokrvno završio akciju. Sve više izgleda kao igrač kojem odgovara ono što Kek traži – puno kretanja, brzo donošenje odluka i stalno nuđenje između linija. Još postoje faze utakmice u kojima ga nema dovoljno, ali tendencija je jasna: Dantas raste, a s njime dobiva i riječka igra.
A najveća promjena možda se ipak vidi kod Daniela Adu-Adjeija. Od napadača se prvenstveno traže pogoci i on ih donosi, ali protiv Hajduka pokazao je da njegov doprinos više ne stane samo u završnicu. Nakon osam kola ima četiri prvenstvena pogotka i tri asistencije, a čak je kod sva tri riječka gola u derbiju imao posljednji ili pretposljednji dodir.
Prvo je pravodobno gurnuo Dantasa u prostor za vodstvo. U završnici prvog dijela nakon Frukove lopte nije forsirao udarac, nego je podignuo glavu i mirno pronašao usamljenog Vignata na drugoj strani za 2:0. A onda je u 58. minuti napravio ono što se od napadača ipak najviše traži. Iskoristio je Racijevu pogrešku, izborio se za loptu, izašao sam pred Silića i pogodio za 3:0. Jedan gol i dvije asistencije – epitet igrača utakmice teško je mogao otići u druge ruke.
Adu-Adjei više je od strijelca
Još važnije od tri izravna sudjelovanja kod pogodaka jest dojam da Adu-Adjei počinje razumijevati kako mora igrati u ovoj Rijeci. Ne čeka više samo loptu u kaznenom prostoru. Spušta se, traži duele, napada izgubljenu loptu, otvara prostor drugima i sudjeluje u tranziciji. Protiv Osijeka zabio je dvaput i asistirao, protiv Hajduka okrenuo brojke – pogodak i dvije asistencije. U dvije velike domaće pobjede tako je izravno sudjelovao u čak šest riječkih pogodaka.
Tri junaka, tri potpuno različite uloge. Vekić je zaustavljao ono što je moglo promijeniti tijek utakmice, Dantas je zabio pogodak koji je otvorio derbi i još jednom potvrdio rast forme, a Adu-Adjei bio je izravno uključen u sva tri gola.
Najvažnije za Keka ipak je što nijedan od njih nije djelovao kao izdvojeni bljesak, nego kao dio momčadi koja sve jasnije zna što želi. Velika pobjeda protiv Hajduka zato Rijeci nije donijela samo tri boda i mirnu reprezentativnu stanku. Donijela je i potvrdu da Kek u rukama ima sve više igrača koji ne čekaju da netko drugi riješi utakmicu – nego je sami počinju rješavati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....