Damir Maričić nekadašnji je igrač Hajduka, Dinama i Zagreba te dugogodišnji dopisnik Sportskih novosti iz Basela. U protekle dvije sezone često je uživo na St. Jakob-Park stadionu gledao Marina Šotičeka, sastajao se s njim, dao mu pokoji savjet, a nakon što je mladi hrvatski reprezentativac odigrao prve dvije utakmice za Hajduk te pobrao komplimente, pitali smo ga zašto se nije nametnuo u Baselu i kako vidi njegov potencijal.
- Oduševljen sam kako je krenuo u Hajduku. Više sam puta s njim razgovarao u Baselu, kao da je igrao u nekom grču. Rekao sam mu: "Budi malo bezobrazniji." Ima jako lagan korak i brz je, ali kad bi prošao igrača, kao da je stalno bio u dvojbi hoće li šutirati ili neće. Izuzetno mi je drago što je sad u Hajduku pucao nakon što bi si stvorio prostor. Šego je vikao na njega zašto nije dodao, nije to u redu ni lijepo od njega. Meni je baš bilo milo što nije pretjerano dodavao jer upravo to mu je bio problem u Baselu. Često bi dodao i kad je trebao pucati. U Hajduku sam kod njega konačno vidio odlučnost. Nakon što je promijenio adresu poslao sam mu čestitku, napisao sam: "Marine, došao si u veliki i ludi klub, želim ti sve najbolje, budi malo odlučniji jedan na jedan i pucaj." Je li me poslušao ili nije, nije ni bitno, bitno je da je nastupio s boljim gardom i većim samopouzdanjem nego u Baselu.
Stigao je tamo iz Lokomotive 2024. godine, imao je jaku konkurenciju, ali u drugoj sezoni, kad bi logičan bio uzlet, zapravo je padao u statusu. Zašto?
- Konkurencija su mu na početku bila dva dobra krila, Otele i Traore. Povremeno je dobivao minutažu, zabio je i neke golove i činilo se da imaju plan za njega. Stavljali su ga na desno krilo, kasnije i na devetku, a rekao mi je da se najbolje osjeća kao lijevo krilo. Točno gdje ga je Garcia u Hajduku stavio. Prvi trener bio mu je Fabio Celestini, osvojili su Kup i prvenstvo.
Imao je 28 nastupa u ligi, ali samo pet od starta, zabio je četiri gola i dodao dvije asistencije, jedan pogodak dao je i u Kupu. U drugoj sezoni ostao je bez gola. Također je i u prvenstvu imao 28 nastupa, od toga pet u početnoj postavi.
- Drugi trener bio mu je Ludovic Magnin, kod njega je nešto igrao, ali potom je stigao Stephan Lichtsteiner koji kao da ga je totalno izbrisao. Marin je izgubio sigurnost i dobro je da je otišao, dok je Lichtsteiner trenutačno prvi kandidat u švicarskoj ligi za otkaz. Kod njega je bio u trećem planu. Zato sam baš toliko zadovoljan onime što je odigrao u Varaždinu i Vilniusu.
Kakve su insajderske informacije, kako su ga vidjeli direktor i ostali čelnici koji su ga doveli? Dojam je da ni u jednom trenutku nije imao pravu podršku. Zašto je to bilo tako?
- Istina je to. Nije imao podršku u klubu. Marin je jako korektan i dobar dečko, djelovao je nesigurno, nedostajao mu je netko tko bi stao iza njega. Stigao je s 20 godina i Celestini ga je često stavljao, to je za start bilo u redu. Basel je veliki klub, imaju najluđu publiku u Švicarskoj, kao Hajduk u Hrvatskoj. Čudi me što Lichtsteiner nikako nije računao na njega. Nešto je tu bilo. Trener je dobar sa sportskim direktorom Davidom Degenom.
Znači li to da sportski direktor nije bio zadovoljan sa Šotičekom?
- Vjerujem da su više očekivali, međutim postao je brzo ljubimac publike. Navijači su bili za njega. Nikad ništa loše o njemu nisam čuo, štoviše, jako pozitivno.
Jesu li ti igrači koji su dobili prednost bolji od njega?
- Otele je otišao u HSV, te se vratio, Traore više nije u Baselu, pa kad gledam sadašnji kadar, čudim se da trener nije računao na Šotičeka. Ovo mu je s Hajdukom ispalo super. U domaćem je okruženju, to će ga podignuti i vratit će se na pravi način. Djeluje mi kao da je odmah dobio veliko samopouzdanje. Lijepo je građen, ima dobar stil, ima veliku perspektivu. Ključno mu je samopouzdanje. Vjerujem da će ga Split primiti super.
Ako nešto kod Šotičeka može biti pod povećalom, to je tehnika. Dobra je, ali nije uvjerio da je elitna.
- Iskreno ću reći, neki put se zapetlja. U četvrtak je bio siguran s loptom. Mlad je, može popraviti određene stvari. U Baselu je bio nedorečen u završnici. Zato sam mu i govorio da bude hrabriji. Kao stranac, moraš zabijati da bi te priznali. Zna proći dvojicu, pa onda od trećeg izgubiti loptu. Iskustvo će mu pomoći. Kad ne osjećaš da ti trener vjeruje, teško je.
Jeste li utjecali na njega da prihvati Hajduk, budući da to prije dvije godine nije želio?
- Ne vjerujem da u tome ima mojeg utjecaja, ali jedan moj prijatelj odmah je napravio montažu kako stojim kraj njega dok potpisuje za Hajduk – nasmijao se Maričić.
- Lani me je nazvao novinar Slaven Alfirević i rekao kako je on čuo da je Šotiček hajdukovac. Nakon toga sam razgovarao s njim i kazao mi je da su u njegovoj obitelji svi dinamovci. Mogao bih ga usporediti s Ivanom Rakitićem utoliko što je i Raketina obitelj strogo dinamovska, a on je na kraju postao gorljivi hajdukovac.
Maričić je kao novinar prvi upozorio hrvatsku javnost na Rakitića, dok je još igrao za Švicarsku.
- Šotiček bi u Baselu izgorio da je ostao. Lichtsteiner ga sigurno ne bi stavljao. Govorio sam mu da je u Splitu sve pozitivno luđe nego u Zagrebu. Radi njega sam više puta išao na Basel nego što bih inače. Treba raditi i igrati što više. U Baselu kao da je bio u strahu. Zakinut je bio, nedostajao mu je netko tko bi stao iza njega. Pomogao mu je koliko je mogao Adrian Leon Barišić, dok je bio u Baselu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....