‘Sav novac bih stavio na Marija Vuškovića, već na proljeće vidim ga u A reprezentaciji‘

Utorak, 15. rujna 2026. godine: Mario Vušković vraća se treninzima. Nakon četiri godine suspenzije, igrač koji je tada bio mlad, a sad će u studenom napuniti 25 godina, što govori da itekako još ima vremena napraviti karijeru, dočekao je da smije izaći na teren s klupskim suigračima, a to je izazvalo totalnu pomamu i ludnicu među navijačima HSV-a koji ga žele pozdraviti i ohrabriti. Trening bundesligaša pomaknut je prvi put na Volksparkstadion. Sjeverna tribina bit će otvorena. Početak je u 15 sati. Teško je predvidjeti koliko će se ljudi točno pojaviti, ali očekuje se da će ih biti puno. To na prvom mjestu govori kako su uvjereni da je Vušković "nevin čučao u tamnici“. Vide ga kao ljubimca, ali i čovjeka koji je doživio tešku nepravdu. Ma, čak i da je uzeo doping, njegova kazna od četiri godine daleko je veća nego što ju je dobio bilo koji nogometaš pozitivan na testu. Zašto?

- Ljudi, ovo nije Disneyev film, nego trening HSV-a koji je iz sigurnosnih razloga preseljen na glavni stadion - upozoravaju pojedini mediji.

Na ovaj je trenutak čekao 1404 dana. Prije izlaska na travnjak morao je obaviti i detaljan liječnički pregled. No, trening ne znači i da je kalvariji kraj. Ne, tek nakon 15. studenoga stječe pravo nastupa, a dotad ne smije davati čak ni autograme, kamoli sudjelovati u marketinškim aktivnostima. Prvi nastup moći će imati 22. studenoga u Bremenu s Werderom. Klub je prema njemu pokazao izvanrednu solidarnost, dao mu novi ugovor, a špekulira se da bi mu navijači mogli prirediti nešto specijalno u 44. minuti treninga jer to je njegov broj. Dres na kojem stoji 44 cijelo je vrijeme bio na tribini, a nosio ga je i mlađi brat Luka dok je igrao za HSV.

Kako bi bio spreman, obratio se za pomoć Jošku Vlašiću. Renomirani stručnjak posvetio mu je sedam mjeseci i uvjeren je da može odmah u vatru Bundeslige.

- Kad vidim kako se tenisači ili nogometaši brzo vraćaju nakon suspenzija, njegova spada u domenu drakonskih kazni. Ako sportašu uzmeš četiri godine, to je kao da si običnom čovjeku uzeo dvadeset godina, računajući koliko sportski vijek može trajati. Platio je visoku cijenu - kazao nam je Vlašić te na pitanje hoće li se vratiti na vrhunskoj razini, odgovorio:

- U utorak ima prvi trening, a ako bi neka kladionica ponudila opciju klađenja da već u četvrtak može odigrati utakmicu na vrhunskom nivou, stavio bih na to sav novac koji imam – rezolutan je Joško te ističe:

- Ne da je spreman, nego je bolji nego ikad u tehničkom, dakle nogometnom smislu, driblingu, primanju lopte, ali i u brzini. Ekstremno se ubrzao i poboljšao agilnost, snaga mu je rapidno išla gore, akceleracija, deakceleracija, u svim elementima otišao je jako daleko. On je sada najbolja verzija sebe i nadam se da će već na proljeće biti dio A-reprezentacije. To je moja procjena.

Sjajno je ako je to zlo iskoristio tako dobro.

- Vrlo rijetko se u životu trenera dogodi kao što se meni dogodilo s njim, da u zrelosti karijere može tako veliko vrijeme izdvojiti kako bi radio s igračem da napravi performanse koje je možda trebao nekad davno napraviti. Mogli smo raditi u kontinuitetu koji nije remetilo ono što klub inače nosi - pripreme i natjecanja. Napravili smo sedam međuciklusa. Ja sam tu šansu da radim s njim na takav način shvatio kao dar.

Vidimo da vam je to bio izazov.

- Tako je. Znajući sve okolnosti njegovog slučaja, bio sam još više motiviran. Mario je baš kvalitetan mladi čovjek, ustrajan u radu, ima osobnost, zato ga navijači toliko vole. Četiri godine je ogromno razdoblje, ali jako sam znatiželjan kako će to izgledati. Upoznao sam sportskog direktora HSV-a sa svim pojedinostima, totalnim detaljima, zamolio ga da utječe na struku. Ne trebaju početi s njim kao da je u komi pa ga moraju oživjeti, nego neka ga samo priključe ekipi.

Kako je proveo prethodne više od tri godine?

– Brinuo se o sebi. Imao je ljude koji su mu pomagali, njihov je doprinos bio velik što je mogao kod mene relativno brzo u trening s jakim opterećenjima. Trenirao je i borilačke sportove. Igrao je mali nogomet s prijateljima. Nije bio zapušten. Daleko od toga. Sa mnom je ušao u specifiku nogometne igre i svih kondicijskih parametara koji su potrebni za to. Ni on ni ja ne možemo si zamjeriti bilo što. Napravili smo sve što smo mogli. Naravno, da je došao i ranije, mogao bih upotrijebiti operatore još veće stresnosti. Za ubuduće, kad se ukaže prilika, ostavili smo rad na tome, da se na kraju dođe do maksimalnih operatora koji će još više pokrenuti pozitivnu transformaciju. No, mislim da je i ovako drugi igrač nego što ga je itko poznavao. To će se vrlo brzo vidjeti.

Najavili ste ga već za proljeće u reprezentaciji. Možda za Vatrene na stoperima zaigra bratski tandem Luka i Mario?

– Treba postaviti cilj. Moj jedan dobar prijatelj, nažalost prerano je otišao, govorio je kako je njegov djed bio nadničar kod obitelji s dosta njiva. Na ljeto bi trebao kopati pa je ponio bocu s vodom i malo octa da ublaži žeđ. On bi bacio tu bocu dvadeset metara naprijed i dok nije okopao sve da dođe do vode, nije se smio napiti. Rekao sam mu: "Mario, znam da si prošao pakao, ali ako te taj pakao doveo do mene, možda će ti budućnost biti drugačija nego što bi bila“.

Kako je psihički izgurao sve to?

– Mislim dobro. Nisam čeprkao tu ranu. Treba zarasti, a to će se dogoditi kad ponovno osjeti da je ravnopravan dio ekipe i da može pridonijeti sukladno sposobnostima. Osluškivat ćemo vijesti iz Njemačke. Gledam se u ogledalo, uši su mi narasle, vjerojatno od tog osluškivanja – smije se Joško.

Prvo je bitno da ne bude ozljeda.

– Napravili smo sve, ali i s najsigurnijim autom, ako udarite u zid brzinom 150 kilometara na sat, neće vam pomoći.

Je li se lakše vratiti nakon loma križnog ligamenta koljena i desetak mjeseci stanke ili da si zdrav, a suspendiran na četiri godine?

– Ako biste mene pitali, odabrao bih rupturu prednjeg križnog ligamenta. Iako je to kao da me pitate želim li poginuti u vatri ili vodi. Obično kažu da je to koljeno u boljem stanju nakon rehabilitacije nego drugo. Ovisi o tome kako se posloži proces, koliko straha ostane, koliko je u oporavku bio zastupljen nogometni sadržaj... Jezu mi izaziva to što nije smio igrati četiri godine.

Joško Vlašić neće u Hamburg na prvi trening.

- Ne, razmišljao sam otići na prvu utakmicu, ali gledat ću je na televiziji. Iako, ima još vremena.

Mario Vušković kreće u novu avanturu. Ne brzo kako bi htio, jer još dva mjeseca smjet će samo trenirati. HSV ga treba. U prva tri kola Bundeslige ima tri poraza i razliku pogodaka 0:12. Samo njegovo priključenje možda ih pokrene.