Prije 12 godina u Maroku su odlučili napraviti nešto značajnije kako bi podigli vrijednost nacionalnog nogometa. Tada su na državnoj razini donijeli političku, kulturološku i sportsku strategiju, a koja je trebala dovesti do onog što se sada bistro nazire. Moćnu marokansku reprezentaciju i promociju države Maroka, njenog načina življenja, stabilnosti i turističke privlačnosti.
Država je nogometu odlučila pomoći milijardama ulaganja u infrastrukturu. Izgrađen je najmoderniji nacionalni kamp vrijedan 65 milijuna dolara. Uložilo se, i dalje se ulaže, u gradnju i modernizaciju infrastrukture. Gradnja Gran Stade Hassan, za 115 tisuća gledatelja, konkretan je i simbolički pokazatelj tog puta. No, strategija nije kratkoročna, naprotiv, svjesni su u Maroku da trebaju još puno raditi i graditi da bi dohvatili razine organizacije i nogometnih dinamika blizu europskima, poboljšali svoju ligu i razvoj talenata.
Maroko, međutim, već bilježi prve plodove ‘new deala‘. U Kataru su prije četiri godine postali prva afrička zemlja koja je dosegla polufinale. Izgubili su tamo od Francuske (0:2), dok su u borbi za treće mjesto ostali bez medalje, jer bolja je bila Hrvatska.
Maroko je sa ženskom reprezentacijom ostvario 2023. prvi plasman na svjetsko prvenstvo. Prošle su godine bili (doduše administrativni) pobjednik finala Afričke lige nacija. Isto tako, njihova je U-20 reprezentacija postala svjetski prvak! Sve se kockice uspješnosti slažu korak po korak, i svakako se prvi veliki iskorak očekuje 2030., kada je Maroko, uz Španjolsku i Portugal, domaćin svjetskog prvenstva. Još jedan prilog o nezadrživom razvoju marokanskog nogometa.
Ono što je za uspješnost A reprezentacije već duže ključni dio te strategije, to je "vratimo talente svojoj zemlji", odnosno privlačenje igrača rođenih izvan granica da zaigraju za reprezentaciju zemlje čije korijenje imaju. Jedan od takvih, koji je ipak ostao nedosanjan, je i Lamine Yamal. No, za Maroko je 2022. u Kataru od 23 igrača bilo 14 rođenih izvan granica. Maroko je tada svladao Belgiju, Španjolsku, Portugal i najavio veliki uzlet. Francuzi, koji su ih tada porazili, imali su čak 17 igrača afričkih korijena.
Marokanska dijaspora broji između 5 i 6 milijuna ljudi, stoga je navedena strategija pokrenula tu kampanju povratka korijenima. Na ovom prvenstvu, na kojem Maroko djeluje još bolji nego 2022., u krugu 26 izbornik Mohamed Ouahbi (i on iz dijaspore, kao i prethodnik Regragui) može računati na čak 19 igrača formiranih u europskim akademijama nogometa te kvalitativno viših razina u odnosu na domaće snage.
Kulturološka i politička ekipa učinila je sve da eliminira sraz "domaćih" i onih iz dijaspore. Danas je to nešto prirodno. Kao što su uspjesi na velikoj sceni postali za Maroko nešto logično...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....