Tek mu je 18, prije mjesec dana uspješno je položio vozački ispit i maturu, kaže da će nagodinu možda upisati fakultet kao nekakvu "opciju B". Palac gore za svako visoko školovanje, no govorimo mu, a mogla se uvjeriti i nogometna javnost, da mu opcija B neće trebati. Donedavno je za prijevoz na treninge "žicao" Domagoja Antolića i učio za ispite, ali Matiji Subotiću - najmlađem kapetanu ovosezonskog HNL-a - nije trebala ni vozačka dozvola ni diploma da bi školski odrađivao ulogu strojovođe Lokomotive.
Subotić prošlog vikenda u 3:2 pobjedi protiv Istre 1961 nije bio kapetan u izostanku drugih opcija, vrpca će krasiti rame tinejdžera i u nastavku sezone, pa tako i u prvoj domaćoj utakmici na Maksimiru, protiv Gorice u sklopu drugog kola HNL-a.
- Trener Nikica Jelavić na jednoj je pripremnoj utakmici kazao da sam kapetan od sada pa nadalje. Predobar osjećaj, no puno je lakše uz iskusne suigrače poput Posavca, Vešovića, Pajača... Od njih se može mnogo toga naučiti. Nije se puno toga promijenilo, osim što održim neki kratki govor u svlačionici. Mlad sam, još se učim. No, bio sam kapetan i u juniorima pa ne kažem da mi je baš skroz strano. Gorica? Dobra ekipa, prošle sezone dobivali su Dinamo i Hajduk, ali ako ćemo biti pravi i primjenjivati akcije s treninga, vjerujem u sva tri boda. Svakako će biti jako dobra utakmica - govori nam mladić s adresom Gajnica, gdje odmara nakon treninga.
- Većinu slobodnog vremena provodim na kvartu, takav sam tip, volim cuge s frendovima, pogledati tekme... Tu i tamo serija ili dokumentarac. Gejmanje? Ma, ništa od toga. I kad sam prošlog ljeta došao iz juniora u prvu momčad, često bih uživao na Bundeku s Kolingerom, Vešovićem, Trajkovskim, Rogom... Odmah sa "senatorima", bilo je malo čudno, kasnije smo se navikli zezati. Unatoč školovanju, mogao sam kroz sezonu sve uklopiti u dnevni raspored. I profesori bi me pustili s ponekog sata kad je trebalo. Škola, trening, malo vrzmanja po gradu i doma sam već u 18:30, tako je to izgledalo. Da, žicao sam Antolića i Šituma za prijevoz do treninga. Krpao sam se malo, znao je i tata uletjeti. Sad sam se spasio, položio sam iz drugog pokušaja.
‘Moj razvitak zasluga je trenera i stožera‘
Talent mladog veznjaka i hrvatskog U-19 reprezentativca se, pak, mogao primijetiti - na prvu. Prošle sezone odigrao je 32 utakmice u HNL-u (21 start), kada je u travnju prvi put istrčao s kapetanskom trakom protiv Slaven Belupa, postao je drugi najmlađi kapetan u sezoni gledamo li sva seniorska natjecanja pod okriljem UEFA-e! Na momente je i zapanjujuće kakvu je odgovornost spreman preuzeti jedan tinejdžer. Subotić djeluje na svim dijelovima terena, konstantno se spušta nisko na vlastitu polovicu, njega se traži u trenucima panike, dijeli lopte, započinje akcije, praktički u svakom trenu može mirno i staloženo izvući pravo rješenje iz šešira. Ono što nekima zna biti noćna mora, Subotiću je gušt.
- Najviše volim kad sam s loptom, a protivnik nas napada u visokom presingu i čovjek na čovjeka. Da, često me hvale zbog mirnoće. U potpunosti sam se opustio u drugom dijelu prošle sezone, za sve to jako su zaslužni i stožer i suigrači. S trenerom Jelavićem sam surađivao i u juniorima, posebno sam mu zahvalan, tko zna što bi bilo da nema njega. Inače, nakon utakmica pokušavam što manje čitati komentare, mičem se od svega toga da bih ostao miran, čak mi ni roditelji ne govore puno o svemu što se piše. Bolje se osjećam kad sam čist u glavi. Analiziram utakmice sa stožerom, to je dovoljno.
Silvijo Čabraja: Suparnici mu ne mogu ništa!
Po pitanju Matije Subotića vrijedilo je okrenuti i broj Silvija Čabraje, koji uživa sa suprugom u Sinju i dodaje da je odbio neke ponude otkad je napustio Vukovar 1991 jer mu se nigdje ne žuri.
- Povukao sam ga na treninge sa seniorima, tada još nije ni stasao. Matija ima izrazito ispravnu glavu, potencijal, nogometnu vještinu... Slobodan je igrač, pronalazi prostor, zna se kretati između linija i prema naprijed, iznositi lopte. Nadasve, Subotić je veznjak koji igra svojom glavom i vidi nogomet! Prepoznaje igru, kako svoje, tako i protivničke ekipe, ima dobru percepciju, osjećaj za prostor. Fizički je moćan i maksimalno koristi tu kvalitetu. Suparnici mu praktički ne mogu ništa! Pritom je pristojan i lijepo odgojen dečko. Teško je govoriti o granicama, no Subotić će biti izrazito kvalitetan veznjak - siguran je iskusni trener.
Možda je ipak primijetio da se u ponekim hrvatskim medijima, gledajući stil igre, znala zavući i usporedba s Mateom Kovačićem. Možda i zato što je Kovačić davnih dana (2011.), u dresu Dinama, kao 17-godišnjak istrčao s kapetanskom trakom.
- Ma, to samo može biti jedan veliki motiv! Bilo bi sjajno doći do takve razine, to je vrh, od toga nema dalje, naravno da to želim dostići. Uzori? Modrić broj jedan, zatim Rodri i Vitinha.
Subotić je, dojam je, sam sebi najstroži sudac.
- Kad odigram lošu utakmicu, teško mi je spavati prvu noć. Analiziram, gledam što bih mogao drukčije... Onda čekam drugu utakmicu da sam sebi dokažem da sam mogao bolje i zatim se sve posloži. Mnogo se toga posložilo u posljednjih godinu dana, imam dojam da se sve dogodilo nekako nabrzaka. Prošlog ljeta otišao sam na pripreme u Nizozemsku, tamo sam malo više igrao i odjednom je krenuo proboj.
Pamtim tri vezane pobjede protiv Hajduka i onu protiv Dinama
Prvu seniorsku utakmicu za Lokose Subotić je odigrao i ranije, u siječnju 2025., promovirao ga je Silvijo Čabraja.
- Sjećam se, ušao sam u 80. minuti i noge su mi se tresle. To je bilo pred kraj sezone, nisam više nastupao jer smo se u juniorima borili za ligašku titulu i Kup pa sam tamo bio potrebniji. Osvojili smo tada dvostruku krunu, tri vezane pobjede protiv Hajduka i dalje su mi među omiljenim uspomenama. Treneru Čabraji i danas sam jako zahvalan, omogućio mi je da sa 16 godina treniram sa seniorima, da debitiram, podržavao me i puno hvalio. Jako je utjecao na moje samopouzdanje, tada sam shvatio da mogu biti dobar nogometaš. Seniorske utakmice? Najdraža je prošlosezonska pobjeda protiv Dinama. Moram priznati da je bilo treme pred onakvom atmosferom Bad Blue Boysa.
Vrijeme je, ipak, za izgraditi nove uspomene.
- Volio bih da se borimo za Europu. Naravno, ciljam i na golove i asistencije, no prvenstveno da čitava ekipa bude na razini. San mi je jednog dana zaigrati u jednoj od liga petice i u Ligi prvaka. Od toga nema dalje! - završit će veznjak razgovor, podjednako ugodan kao i izvedbe na travnjaku, uz dodatak da će upisati tečaj engleskog da bi ga usavršio. I bez toga sigurno zna za izraz ‘player to watch‘. Englezi tako nazivaju mladiće zamjetnog potencijala. Premda mu prizemnost to ne dopušta kazati, nema nikakve sumnje da Matija Subotić, koji se u Lokosima kali od 2017. (nakon Ponikvi), pripada upravo takvom društvu - onih čiji razvoj vrijedi i treba posebno pratiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....