Nevjerojatan kraj bivšeg Vatrenog: ‘Zbog ozljede sam trebao pauzirati mjesec dana, a pretvorila se u horor‘

Mile Škorić završio je karijeru sa 35 godina, nevoljko, nuždom jer koljeno nije dalo da nastavi, ali njegova je priča nevjerojatna jer nije zadobio tešku ozljedu koja bi govorila da je kraj, već je sve krenulo od artroskopije.

- Vrijeme je za odmor – dočekao nas je Mile koji u igračkom opusu ima i sedam nastupa za hrvatsku reprezentaciju.

Legenda Osijeka jedini trofej ima s Rijekom, naslov prvaka 2025. godine, iako je zbog ozljede odigrao samo tri utakmice. Bilo je pitanja zašto ga toliko dugo nema, ali on bi sve dao da je mogao igrati. Štoviše, forsirao se preko mjere i samo pogoršao stanje.

- Apsolutno bih i dalje igrao da mogu. Meni je to bila prva ozbiljnija ozljeda u karijeri, iako ni ta nije trebala biti ozbiljna nego čišćenje meniska i mjesec dana pauze, a pretvorila se u horor i debakl. Još dvije-tri godine bih bio aktivan.

Stigli ste u Rijeku u zimu 2025. da budete prvaci.

- U trećoj utakmici protiv Istre 1961. sam se ozlijedio. Odlomio mi se komad meniska. To je čišćenje, artroskopija, rekli su mi da za mjesec dana igram. Međutim, nakon rehabilitacije, kad sam izašao na teren, stalno me siječe. Nije to tupa bol, s takvom sam boli igrao, nego sjeklo me kao nožem. Otišao sam ponovno na magnet, kažu neka upala. Kao, udara kost u kost. Iako je već i hrskavica malo oštećena, prvi stupanj. Pijem protuupalne tablete, s gelom mi napne taj dio, da bude kao jastučić, da ne udara kost u kost. Pokušam trenirati, ali i dalje je sve isto. Kao, treba možda malo duže, pa neka pijem tablete protiv upale još deset dana. Prekoračim to debelo i pijem 16 dana, samo da probam riješiti. I ništa. Opet ništa. Idem kod jednog doktora, da mu sad ne spominjem ime, izbo me 15 puta injekcijama. Umirao sam od bolova, oticalo je. I ništa, još jednom ništa. Idem kod drugog liječnika, fokusira se na hrskavicu, pokušava s matičnim stanicama. Ništa. Uzmem blokadu, i dalje ništa. Što god pokušam, nema poboljšanja. Na svoje inzistiranje odem na još jednu artroskopiju da me otvori, da nije ostalo nešto što nije napravljeno na prvoj, ali ne. Kirurg kaže da je nešto doradio, ali nije to bitno. U globalu je sve u prvoj napravljeno kako treba. Malo mi je počelo biti bolje, kako sam prošao sve živo i taj gel i tablete, ali kad izađem na trening, tri-četiri minute sam super, kao da ništa nije bilo, a onda me kod nekog pasa presiječe. Stalno tako i nikako proći. Znao sam igrati s brufenom, ali kad me presiječe jednostavno pokleknem. Zamislite da mi se to dogodi na utakmici, padnem i primimo gol. Ne bi bilo fer prema kolegama. Pokušao sam sve, nije išlo – opisao je Škorić kalvariju kakvu je prošao te naglasio jednog čovjeka:

- Moram se zahvaliti Radomiru Đaloviću. Borio se za mene, nalazio mi doktore, sve pokušavao. Igrali smo za oba trofeja, ali našao je vrijeme i energiju da se toliko angažira za mene. Veliko mu hvala.

MARKO MRKONJIC Cropix

Dakle, nikad niste do kraja otkrili razlog boli?

- Ne. Obišao sam nekoliko doktora, kažu da se sve malo pomaknulo u stranu. Kako sam pola godine pokušavao trenirati, tako je i hrskavica već otišla na četvrti stupanj oštećenja. Trošila se. Koljeno mi je pod konstantnom upalom. Valjda me to siječe. Treći doktor mi je rekao da jačam mišiće, radio sam i to, međutim bez rezultata.

Za današnje doba medicine to zvuči neobično.

- Nevjerojatno. Mislio sam da će biti rutinska operacija. Čuo sam za jedan primjer igrača koji je imao iste probleme, boljelo ga, ali nakon deset mjeseci mu se smirilo. Ja ne znam više kako i što pokušati. Nema ni smisla, imam 35 godina. Probao sam sve, nisam štedio ni vrijeme ni novac. Imao sam veliku želju vratiti se i odužiti Rijeci koja mi je ukazala veliko povjerenje. Ali eto...

Koliko ste zadovoljni karijerom? Koju ocjenu biste si dali na skali od jedan do deset?

- Petica. Srednje.

Niste prezadovoljni?

- Nisam. Glupo je pričati o sebi, ali mislim da sam bio potencijal i talent za veće stvari. Nogomet ti na kraju da koliko si zaslužio, međutim moj je problem što kao mlađi nisam dovoljno ulagao u sebe, nogomet mi nije bio u prvom planu. To moram priznati. Definitivno nisam ispunio potencijal. Vrlo mlad sam potpisao profesionalni ugovor u Osijeku, bio u selekcijama reprezentacije... Bio sam tvrdoglav, nisam slušao starije. Sve mi je bilo bitnije od nogometa, mislio sam da mogu na talent. Nisam redovno spavao, nisam se hranio na pravi način, nisam živio kako bi trebao profesionalac. Kasnije jesam, ali s takvim pravim sportskim životom krenuo sam tek sa 25 godina. A na kraju, moglo je biti i lošije. Morao sam napraviti malo bolju karijeru, ali ipak imam razloga i za zadovoljstvo.

To da niste bili pravi profesionalac značilo je izlaske i što još?

- Loš stil života. Izlasci, ali ne samo to. Preskočio bih doručak, nakon jakog treninga umjesto na odmor otišao bih na bazen, visiš po kavama... Nisam nogomet toliko ozbiljno shvatio, a nije me imao tko usmjeriti. Kad bi netko i pokušao, bio sam tvrdoglav. Nisam ulagao u svoje tijelo pa kasnije nisam mogao pratiti tempo. U nižim kategorijama sam bio dominantan, mislio sam da je to dovoljno, a poslije sam vidio da nije. Nisam zapeo da bih probijao limite.

Bili ste i vezni igrač.

- Počeo sam u Cibaliji kao stoper, kasnije su me prebacili na veznog. U Osijeku sam igrao i veznog, i bočnog, i krilo, i stopera. To je također bio problem. Na kraju, ipak, igrao sam u dva od četiri najveća hrvatska kluba, za reprezentaciju, vani u Kini. Eto, peticu bih si dao...

Kako ste shvatili da trebate postati pravi profesionalac?

- Nekako je to došlo s ulaskom Mađara u Osijek. Stigao je s njima i novac, tada sam vidio da se isplati potruditi, da se klub stabilizirao. Dotad sam se svačime bavio izvan terena jer primanja nisu bila redovna. Nemaš za platiti stan, nemaš doslovno za kiflu, a onda sam progledao da kao nogometaš moram živjeti normalnije. Za neke stvari bilo je kasno, ali ispunio sam želju i zaigrao za reprezentaciju. Kad sam se uozbiljio, nešto sam postigao.

S Osijekom ste bili doprvaci, u doba Nenada Bjelice. Po čemu ćete pamtiti taj najveći dio karijere proveden među Bijelo-plavima?

- Ako bih rekao jednu stvar, to je ostanak u prvoj ligi u utakmici s Hrvatskim dragovoljcem. To je bila prekretnica, bili smo već vani, kad je završilo, utrčao je "cijeli stadion" na teren, bilo je suza, ljudi su se veselili kao da smo osvojili. Osim toga posebno pamtim debi i sve velike pobjede, pogotovo Europu i rušenje PSV-a. Dodat ću što nije vezano za klub, ali jest za Gradski vrt – nastup pet minuta za reprezentaciju s Walesom.

Tko vam je bio najdraži trener?

- Ne mogu reći jednoga. Volim Nenada Bjelicu, Zoran Zekić mi je puno pomogao, Ilija Lončarević me uveo u prvu ekipu i dao mi šansu.

Mle Škorić

DAMIR KRAJAC Cropix

A najdraži suigrač?

- To se zna – Antonio Perošević.

Također je bio talent koji se nije dovoljno realizirao.

- Tako je. Bio je slična glava meni. Otkako sam došao u Osijek, skompali smo se i danas smo najbolji prijatelji.

Inozemstvo ste iskusili u Kini. Kakve su uspomene? Drugačija je to kultura.

- U prvom klubu je bilo financijskih problema, ali u drugom je sve bilo super. Što se tiče uvjeta, kao da sam u Real Madridu, a i Kina ima ljepote. Ostat će drage uspomene.

Je li bio nerealizirani transfer zbog kojeg vam je žao?

- Bilo je to dva puta, u oba navrata s Legijom iz Varšave. To je veliki klub, bilo je blizu, ali nije se dogodilo.

Iz reprezentativne karijere kazali ste da posebno pamtite pet minuta s Walesom zato što se igralo u Gradskom vrtu, ali nama je više u sjećanju 17. studeni 2020. i utakmica s Portugalom u Splitu kad ste igrali protiv Cristiana Ronalda.

- Tih sedam utakmica za Vatrene meni je kao 57, kad pogledate u kakvoj sam reprezentaciji bio, kakva su to imena i zvijeri. Bio sam s njima na Euru i puno ciklusa kvalifikacija i Lige nacija, skoro dvije godine. Obilježila me ta utakmica protiv Portugala jer stigao sam naknadno, nakon što sam tri dana ranije igrao u Kurilovcu osminu finala Kupa, te se pisalo da sam strpao Ronalda u džep. Ne volim to govoriti jer nisam strpao ja Ronalda u džep, zasluga je cijele ekipe što je u toj utakmici bio bezopasan, ali na kraju smo izgubili 3:2. Naravno da mi je bilo drago čuti pohvale za moju igru, no to je kolektivan sport.

Mario Tokić se hvali kako je ugasio Lionela Messija, a Mile Škorić je strpao u džep Cristiana Ronalda.

- A da... Ne bih tako govorio, to je takva veličina, ispalo bi od mene neozbiljno. Ekipa ga je zaustavila, nije puno napravio, ali s mnogo nesreće, Marko Rog je dobio crveni karton, izgubili smo. U zadnjoj minuti Livaković je uhvatio loptu iz kornera, pao Lovrenu na leđa, ispala mu je lopta i Rúben Dias je zabio za 3:2. Iako smo igrački, iz moje perspektive, bili bolji. Da je barem ostalo neodlučeno, bio bi mi veći užitak. Ovako je ipak gorak okus.

Nikako nam ne ide protiv Portugala, eto ni sada na Svjetskom prvenstvu. Uvijek bude nešto...

- Portugalce mazi sreća protiv nas. Ne znam što bih rekao. Nevjerojatno.

Kako gledate na tehnologiju u nogometu?

- VAR je puno pomogao, ali nogomet postaje znanstvena fantastika. Još malo, igrač će morati prvo završiti fakultet da bi mogao igrati. VAR je dobar, iako se može bolje koristiti, međutim neke dodatne stvari već su vrlo upitne. Da ne govorim o tim odmorima usred poluvremena koji traju tri minute. Onda brojenje kod auta... Pusti draž nogometu, kakav je bio.

Je li Hrvatska na Svjetskom prvenstvu napravila manje nego što je mogla?

- S obzirom na očekivanja – da, ali igrali smo protiv Portugala. Hrvatska je postavila takve kriterije da je to neuspjeh. Igrački smo bili dobri, no svašta se izdogađalo. Super je što Hrvatsku svi gledaju kao favorita i misle da treba otići do kraja. Mala smo zemlja, moramo težiti boljem, ali svako kvalificiranje je velika stvar. Na kraju su se u finalu susreli Španjolci koji su, po meni, igrali najbolji nogomet i Argentina koja je, očito, tu gdje treba biti i ima izvanzemaljca Messija.

Kako tumačite da Messi hodajući pobjeđuje? Na SP-u je do finala imao prosjek 6,85 kilometara po utakmici, od toga sprinta najvišeg intenziteta vrlo malo, 50-80 metara. Većina od toga je baš hodanje.

- Zato što je najbolji igrač svih vremena. Jedino on to može. Drugi igrači trče za njega jer znaju što će napraviti. I dalje ima kvalitetu, a nije toliko izgubio na brzini kao Ronaldo. Za današnji moderan nogomet moraš biti životinja, jedina iznimka je Messi.

Koliko se nogomet promijenio od vašeg početka do danas?

- Dosta. Igra se 30-40 posto većim intenzitetom. Puno je više trenera, analitičara, drugačija prehrana.

ANTE CIZMIC/CROPIX Cropix

Vratimo se na Rijeku, proslavili ste naslov, to vam je jedini trofej u karijeri.

- Naravno. Bilo je zločestih komentara kao "a je se naigrao", ali kako ću se naigrati kad sam bio ozlijeđen. To mi malo smeta zato što je nogomet kolektivan sport. Da nisam bio ozlijeđen, igrao bih više, tu mi medalju nitko ne može oduzeti, osvojio sam hrvatsko prvenstvo. Kup mi se ne piše jer nisam igrao. Đalović mi je rekao da me vidi i u veznoj liniji, budući da sam ponovno to igrao u Kini. Žao mi je najviše zbog ljudi iz Rijeke koji su me izvrsno primili, svi redom, htio sam im se odužiti. Osjećao sam se u klubu fenomenalno.

Zlatko Dalić je otišao s mjesta izbornika.

- Hvala mu na prilici koju mi je dao. Iako sam debi imao kod Ante Čačića. Odlučio je otići, došlo je do zasićenja, a i bilo je prema njemu puno negative. Čovjek je drugi i treći na svijetu. Želim Slavenu Biliću da bude prvi na svijetu. Nadam se da se varam, ali ne znam kad ćemo ponoviti takve domete. Možemo pričati o Daliću što želimo, definitivno je najuspješniji izbornik.

Kako danas vidite klub Osijek?

- Nisam već dugo u klubu, čitam iz medija. Ne znam što se događa, vidim po tablici da nije dobro. Tko i kako vodi klub, ne znam. Osijek je moj klub, uvijek mu želim sve najbolje.

Kakvi su vam daljnji planovi?

- Prvo ću se dobro odmoriti, glavu na pašu, a volio bih potom ostati u nogometu. Nisam još upisao za licencu. Zanima me skauting. Da me sad pitate koji bih posao, taj bih. Možda se u budućnosti bacim i u trenerske vode. Ja sam od onih koji kažu – nogomet za cijeli život.

Imate li specijalan gušt koji ćete si sada priuštiti, a niste mogli dok ste igrali?

- More. Mjesec dana mora, izležavanje, sunčanje. Imam apartman u Vodicama.