Možda nitko i nikad, a da nije Totti ili neki povijesno važni domaći lik, nije doživio takve počasti rimskih navijača. Do posljednjeg trena nitko nije, osim navijača, znao kakav program pripremaju za bivšeg im trenera. Sve je bilo u tajnosti jer su vođe navijača željele da se Jose Mourinho maksimalno iznenadi i uživa u dočeku...
Aktualni trener madridskog Reala izišao je na teren minutu prije početka utakmice s domaćom Romom. Znao je da će nečega biti, ali u startu je dobio samo veliki pljesak publike. Doduše, na predstavljanju momčadi, kad se pročitalo njegovo ime, spiker je kazao "da se onog koji je bio njihov lider, bez obzira gdje je danas trener, nikad ne zaboravlja". Ovacije su bile kratke i intenzivne...
Početna spektakularna koreografija bila je namijenjena, kako i spada, domaćoj momčadi. Na latinskom je poručeno: Bez straha!. I tako su romanisti, i njihov šef Gasperini, i krenuli. Žustro, odlučno, maksimalno motivirano. Djelovali su domaći kudikamo organiziranije i uvjerljivije od skupo plaćenih vedeta Reala Madrida. No, u 8. minuti sve se vratilo na početak. Stadion se pretvorio u odu Joseu Mourinhu - mnoštvo transparenata, neki s iznimnim porukama i počastima svemu što je učinio za Romu u dvije i pol godine stolovanja u Trigoriji. Prvo "akcija" na drugim tribinama, pa onda kao vrhunac posebna koreografija za južnoj tribini ultrasa Rome.
Mourinho je teško mogao zanemariti nevjerojatne emotivne izljeve romanista bez obzira što je utakmica trajala. Poslao im je poljubac, a više je minuta sa svih strana stadiona odjekivalo Jose Mourinho, Joe Mourinho...
Zanimljivo, na dan utakmice je Antonio Cassano, zločesti i zajedljivi dečko talijanskog nogometa, izvrijeđao na svoj način Portugalca.
- Ma, dajte, molim vas, Mourinho se više bavi pričama oko nogometa, a najmanje igrom. To je zato što je ne zna stvoriti. Gasperini stvara igru, a ne Portugalac koji je imao samo sreće da je radio u velikim klubovima gdje su mu kupovali velike igrače.
Tu "sreću", da vas angažiraju veliki klubovi, valjda je Cassano zanemario činjenicu, treba nečime i zaslužiti. Jose Mourinho, voljeli li ga ili ne, posebno njegovu samodopadnost, imao je sjajnu karijeru. Osvojio je 24 trofeja svih vrsta, 4 puta je proglašen najboljim svjetskim trenerom, a u većini klubova gdje je radio navijači su ga obožavali. Mourinho je bio trofejan još u vremenima kad je ovaj sport bio definiran više nogometom, a manje novcem. Njegov Porto je prije 22 godine "posljednji romantičarski pobjednik" pred "diktaturu novca" u Ligi prvaka. I nogometu uopće...
Istini za volju, već odavno njegove momčadi ne igraju dopadljiv nogomet. Jose Mourinho je tip koji je fokusiran na rezultat, to od njega poslodavci traže i on je tome podređen. Estetika igre, spektakularnost, nisu mu prioriteti. Možda se to najbolje vidjelo i u ovom gostovanju na Olimpicu, gdje je Gasperinijeva Roma bila 60-ak minuta "galaktična", a Real je djelovao u podređenom položaju. Momčad u koju su investirane milijarde gubila je 1:3. Navijači Reala su po društvenim mrežama rigali vatru, a naravno da je Mourinho bio u fokusu. Nema sredine, ili ga vole ili ga mrze. No, Portugalac je reagirao nakon sat vremena, kad je Roma bila na vrhuncu, i s dva gola sjajnog Malena povela 3:1. Uveo je Gülera i Endricka, umjesto Dumfriesa i očajnog Viniciusa, koji ne samo da nije ništa značajnije napravio u šetnji Olimpicom, nego je indolentnim pristupom i "petom" inicirao akciju za pogodak domaćina. Brazilac, koji je dobio ugovor koji mu jamči preko 20 milijuna neto plaće, došao je do toga da navijači slave njegovu suspenziju u La Ligi (četiri utakmice), smatrajući da će Real (među inim i u El Clasicu protiv Barcelone) bolje igrati bez njega.
Kako god, Mourinho je taktički korigirao momčad. Uveo je tehnički boljeg Gülera, Valverdea prebacio na desni bok (u sredini s Tchouamenijem tvorio je očajan tandem pivota), a potom je, osjećajući fizički pad domaćih, pridodao Bernarda Silvu, pa Carrerasa i, dakako, Espija.
Roma više nije imala snage, Gasperinijev nogomet je visoko intenzivan, i kad treba uvesti svježe snage, vidi se koja je razlika između bogatog kluba (koji može imati širu klupu) i onog koji to nije. Uz to, Romi su se ozlijedili Kone (puknuo mu je mišić i slijedi duža pauza) i fantazist Dybala. Domaći su se grčevito branili, a onda je uslijedilo nešto što je rijetko viđeno. U roku od sedam minuta Real je nakon tri kornera postigao tri pogotka i potpuno promijenio rezultat!?
Jedan detalj puno će nam kazati o pragmatičnosti i općenito trenerskom pristupu "slavljenog" Josea Mourinha. Naime, u prvih devet utakmica sezone koristio je brazilskog napadača Endricka tek četiri minute! Onda su se javili iz AC Milana, koji bi Endricka željeli u siječnju na posudbu. S istim idejama javila se i Roma. Mourinho je prije utakmice izjavio da "Endrick ne ide nigdje, jer je odličan za Real". Ubacio ga je u 59. minuti i Endrick je, zapravo, bio ključan igrač preokreta na Olimpicu uz gol glavom, iako je najniži (173 cm) "skakač" gostiju. Za razliku od visokog Rüdigera, koji je četvrti gol za pobjedu postigao bez da slavi, u znak poštovanja prema bivšem klubu...
Real je upisao osmu pobjedu sezone, ali u klubu i oko njega priličan je nemir. Barcelona melje sve pred sobom, daje golove kao na tekućoj vrpci, ima deset pobjeda iz istog broja utakmica, a za deset dana na Camp Nou čekaju Real u prvom El Clasicu sezone. Izgubiti u Barceloni za Real bio bi dramatičan trenutak jer su već na minus 6. No, prije Barce čeka ih Sevilla u nedjelju na Bernabeuu. Igra koju prikazuje Real tjera na oprez navijače protiv svakog suparnika...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....