U četvrtak u Maksimir stiže najtrofejniji belgijski klub čiju su bogatu povijest pisali i hrvatski nogometaši. Najdublji trag svakako je ostavio Luka Peruzović, koji je u Bruxelles stigao 1980. i ostao do 1986. Osvojio je Peruzović, centralni branič po vokaciji, s Anderlechtom tri naslova prvaka, Belgijski superkup, kao i Kup UEFA 1983. godine. U dvije finalne utakmice bili su bolji od Benfice čiji je trener bio legendarni Šveđanin Sven-Göran Eriksson. Peruzović je 1993. s Anderlechtom osvojio naslov prvaka Belgije i kao trener.
Bio je prije Peruzovića u Bruxellesu nekadašnji vratar Hajduka Zdenko Vukasović, za vrijeme njegove ere još jedan hajdukovac Mićun Jovanić, kasnije i Željko Pavlović, Ivica Mornar, Antonio Milić, Ivan Santini i Marko Pjaca. Većinom bivši igrači Hajduka, ali osim Pavlovića i Pjace, članovi Anderlechta bili su još neki dinamovci. Australski Hrvat Eddie Krnčević početkom 80-ih igrao je za zagrebački, a krajem 80-ih za briselski klub, slično kao i vratar Ranko Stojić. Današnji pomoćni, prošle sezone i privremeni glavni trener Anderlechta, Francuz Jérémy Taravel, od 2013. do 2016. bio je igrač Dinama.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća igrači iz Jugoslavije bili su omiljena investicija belgijskih klubova. Nakon Nizozemske i SR Njemačke, iz nje su uvozili najviše strane radne snage. U sezoni 1985./86. u elitnom belgijskom razredu igrala su šestorica Hrvata, uz Peruzovića i Milan Ružić, Damir Desnica, Marinko Rupčić, Srećko Juričić i Branko Tucak. Budući da se u inozemstvo tada iz SFRJ moglo ići tek nakon napunjenih 28 godina, a broj stranaca bio je ograničen na tri, ta, tada rekordna, brojka nije bila nezanemariva.
U sezoni 1988./89. ta se brojka popela na devet. Australac Krnčević, kojeg ne računamo kao dio tog društva, bio je prvi strijelac prvenstva s 23 pogotka, a svjetla reflektora na sebe su privukla dvojica hrvatskih napadača. Bivši napadač Dinama Ivan Cvjetković u svojoj je drugoj sezoni za St. Truiden zabio deset ligaških golova, a Josip Weber stigavši iz Hajduka čak 15 u premijernoj za Cercle Brugge.
Bio je to početak krasne veze Belgije i Webera, koja je 1994. rezultirala brakom i s osam Weberovih nastupa za reprezentaciju (6 golova) te godine, od čega četiri na Svjetskom prvenstvu u SAD-u. Weber, koji nas je nažalost napustio 8. studenoga 2017. sa samo 52 godine, igrao je za hrvatsku reprezentaciju 1992. na njenoj australskoj turneji pa potom promijenio nogometno državljanstvo. Weber je od 1992. do 1994. triput zaredom bio najbolji strijelac lige, a potom zaslužio i transfer iz malog Cercle Bruggea, u kojem je briljirao i Branko Karačić, u veliki Anderlecht. Da, i on je dio one liste Hrvata u Anderlechtu, samo što kad je tamo došao već je nogometno postao - Belgijac. Zabijao je i tamo, ali je već 1995. doživio tešku ozljedu koljena i karijeri je došao kraj.
Sa 151 pogotkom, Weber će dugo ostati najbolji hrvatski strijelac u elitnom razredu belgijskog nogometa. Ako je Peruzović odškrinuo vrata Hrvatima, onda ih je Weber do kraja otvorio. Nanjušili su Belgijci da u Lijepoj Našoj strijelci niču kao gljive poslije kiše i krenuli u bogatu berbu. Mario Stanić je u sezoni 1995./96. bio prvi strijelac lige s 20 golova, a sezonu kasnije, također u dresu Club Bruggea, s 26 i Robert Špehar. Hat-trick je zaokružen u sezoni 1997./98., kad je za Genk 22 zabio Branko Strupar. Priča igrača koji je došao iz niželigaškog Španskog u Belgiji se pretvorila u bajku. I on je poput Webera dobio i prihvatio poziv Belgijskog saveza te za Crvene vragove upisao 17 nastupa zabivši pet pogodaka. Igrao je za Belgiju krajem 90-ih i Gordan Vidović, Hrvat iz Sarajeva...
Belgija je i tada, kao i sada, služila kao odskočna daska za najjače europske lige, s tim da su njeni klubovi dovoljno dobro plaćali da se nikome iz nje nije žurilo. U prvom desetljeću ovog stoljeća broj Hrvata u Belgiji popeo se na desetak po sezoni, u sezoni 2005./06. čak do 18. Ivan Leko, još jedan hajdukovac, postao je hrvatski rekorder u Belgijskoj ligi s 223 nastupa za Club Brugge, Germinal Beerschot i Lokeren, Tonči Martić jedna je od legendi ugaslog Royal Excelsior Mouscrona, Vedran Runje Standarda iz Liegea u kojem su bili i Milan Rapaić i Robert Prosinečki. Tomislav Mikulić u belgijskoj eliti branio boje čak četiri kluba, a mreže suparnika punili Zoran Ban, Ivica Mornar, Boško Balaban...
U Belgiji je važan napredak u svojoj karijeri napravio i Ivan Perišić. Bio je kao mlad na posudbi u Roeselareu, a od 2009. do 2011. u Club Bruggeu u kojem je u sezoni 2010./11. postao peti hrvatski igrač s titulom najboljeg strijelca prvenstva. Zabio je 22 pogotka.
Strašno efikasan bio je i Ivan Santini, koji je u 101 ligaškom nastupu za Kortrijk, Standard i Anderlecht postigao 51 pogodak i na vječnoj ljestvici smjestio se odmah iza Webera i Strupara, ali krajem 2010-ih važnost hrvatskih igrača počela je osjetno padati i ta je situacija kulminirala u sezoni 2023./24. kad su u belgijskim prvoligašima bila tek dvojica Hrvata, Matija Frigan i Stipe Perica. Potom su u sljedećoj tamo pravi posao napravili Luka Vušković i Franjo Ivanović pa je interes opet pao. Ove sezone ni jedan igrač kojem je hrvatsko državljanstvo primarno, u Jupiler Pro ligi nije upisao ni minute! Niko Horvat, 18-godišnji mladi reprezentativac Hrvatske, koji je rođen u Belgiji, a bio je u omladinskoj školi Borussije Mönchengladbach, nikad u nekom hrvatskom klubu, bio je jednom na klupi Waregema. Uz Leku, trenera prvaka Club Bruggea, Stvari malo izvlači tek Mateo Biondić, važan član Union SG-a. No njegove su veze s Hrvatskom tek povijesne, obiteljski naravi, budući da se radi o Nijemcu s hrvatskim korijenima rođenom u Lemgu, koji nikad nije upisao službeni nastup ni za jednu mladu reprezentaciju domovine svojih roditelja. Okrenuli su se Belgijci nekim drugim, malo bržim tržištima...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....