Niko Galešić već je na koncu lipnja potpisao (po)najbolju intervenciju u novoj sezoni, ali izvan travnjaka. Naime, dok smo sjedili na terasi hotela u Brdu kod Kranja, gdje se maksimirski klub priprema za nadolazeće izazove i pohod na Ligu prvaka, razgovor s maksimirskim braničem prekinuo je nemiran komad projektorskog platna sa stupom, čija težina nije bezopasna i koji se u trenu naglo spustio iza leđa našega fotografa, Gorana Mehkeka. Ta se situacija odvijala izravno pred očima Dinamova igrača, koji se ekspresno uozbiljio usred razgovora, skočio, glasno viknuo "pazite!" i tijelom se podmetnuo ispred stupa s platnom, čime je ublažio pad neposlušne opreme i spriječio ozbiljnije posljedice.
- Kako si lagan! K‘o Kelava! - odmah su se nizali komentari susjednih stolova na njegovu refleksnu reakciju, dok je cijela situacija podsjećala na onu scenu iz Kranjčevićeve ulice s Valentinom Miletić i Ivanom Kelavom, kada je bivši vratar u prijenosu na televiziji "obranio" pad reflektora u naletu vjetra, a Galešić je zbog ove "obrane" odmah zaslužio i usporedbe s Dominikom Livakovićem.
Raspoloženje je za stolom dodatno eruptiralo u trenu, a novinar i igrač su se, pak, nakratko izgubili u tijeku razgovora jer je cijela scena bila potpuno iznenađujuća. No, sugovornik je i u prošloj sezoni bio spreman na sve izazove, a iako je do Božića prošle godine bio u drugom planu i skupio samo osam nastupa - od čega su dva bila protiv niželigaša u Kupu - u proljetnom je ambijentu briljirao na različitim pozicijama i u tišini se nametnuo kao važna figura maksimirske obrane.
- Bilo je teško, ali sam dosta toga naučio u tom periodu. Nastavio sam raditi i davao sam sve od sebe, na kraju se to vratilo. Nisam nikada razmišljao o odlasku, bio sam cijelo vrijeme s glavom u Dinamu i znao sam da imam tu kvalitetu, da mogu biti važan dio ove momčadi i to se tako ispostavilo - kaže 25-godišnji branič.
Dok su u sredini obrane standardni bili Scott McKenna i Sergi Domínguez, mjesto mu se otvorilo na desnoj strani, gdje je zaigrao u ruhu beka i - oduševio. Prije toga je samo jednom u karijeri igrao desnoga beka, u dresu Rijeke protiv Varaždina, kada je bio i strijelac...
- Smatram da sam bio bolji kroz svaku utakmicu i moram reći da mi je lijepo igrati na beku.
Tatine riječi
U mladosti je, pak, bio "desetka" i bliže suparničkim vratima, ali onda ga je otac Ante, koji je bio trener u Berlinu, pomaknuo na stopera, a bio je to vizionarski potez.
- Do 17. godine bio sam i prednji vezni i zadnji vezni, ali onda je "stari" rekao: "Ako želiš napraviti pravu karijeru, onda ćeš igrati stopera", ha, ha. Dobro smo odlučili na kraju.
Iako simpatizira Barcelonu, od stoperskih uzora izdvojit će - Realovu legendu.
- Ramos mi je uvijek bio najdraži stoper. Njega sam najviše pratio, on je uvijek bio taj, glavni branič u mom djetinjstvu, iako navijam za Barçu.
Njegovo uzlijetanje u Dinamovoj hijerarhiji simbolizirala je i kapetanska traka u prošloj sezoni, koju je nosio u dvije utakmice: protiv Slaven Belupa i Kurilovca.
- Velika je čast biti kapetan tako velikoga kluba i to je možda jedan od najljepših trenutaka u mom životu.
U prvoj pripremnoj utakmici, protiv Radomlja, srce obrane dijelio je sa Sergijem Domínguezom. Uči li on španjolski ili Sergi hrvatski?
- Ma na engleskom komuniciramo, ali normalno se razumijemo i to se vidjelo već u prvoj utakmici. Osjeti se ta razlika u odnosu na prošlu sezonu, u koju smo krenuli s 15 novih igrača, a sada se odmah vidi na terenu da smo prava klapa i da dobro funkcioniramo.
Kako je bilo odrastati u Berlinu? Za koga se navijalo?
- U Hrvatskoj je to uvijek bio Dinamo, a najviše sam pratio Bundesligu, pratio sam Herthu, Bayern, Wolfsburg... dok su tamo igrali Mandžukić, Perišić i Olić. U Berlinu je bilo lijepo odrastati, ne mogu reći ništa loše, Zagreb je sličan grad što se tiče stanovnika i "žiže" u gradu, tako da sam se brzo naviknuo.
Nijemac u glavi, Hrvat u srcu
Nakon šampionske sezone bio je na godišnjem odmoru s Lukom Stojkovićem u Turskoj, a u razgovoru o ostalim sportovima je, pak, otkrio da je Dinamov tandem zaigrao protiv dvojca iz Atalante u padelu:
- Igrali smo protiv Samardžića i Bakkera. Tko je pobijedio? Mi.
Neizbježna je, pritom, tada bila i tema o turniru u pikadu, koji se u srijedu sprema na Dinamovim pripremama, a Galešića je na zimskim pripremama s turnira izbacio Marko Bošnir, Dinamov glasnogovornik. Branič sada otkriva:
- Marku to neću nikada zaboraviti, a ne znam je li to tajna ili ne žele razgovarati o tome, ali u nedjelju smo već imali pripremni turnir i taj sam osvojio. Očito im to nije leglo, pa govore da je tek u srijedu pravi turnir - u šali poručuje Niko.
Svoje bravure, pak, čeka na terenu u Dinamovu dresu, ali pred suparničkim vratima. Iz Rijeke pamtimo slalomsku vožnju prije pogotka u Koprivnici, kao i "bombu" iz slobodnog udarca s više od 30 metara u Rudešu. Na golgeterskom kontu u Dinamu ima samo jedan pogodak, glavom protiv Betisa u Europskoj ligi. Planira li to podebljati?
- Iskreno, moram reći da nisam zadovoljan golovima u prošloj sezoni, tako da ću morati na tome raditi u novoj sezoni. Što se tiče slobodnih udaraca, vježbamo Stojković, Beljo, ja... Nadam se da ću ih zabiti više ove godine.
Niko Galešić je spoj njemačkog mentaliteta i hrvatskog srca. Kako on opisuje tu kombinaciju?
- Uvijek sam svima govorio da sam Nijemac u glavi, a Hrvat u srcu. To srce pokazujemo svaki put na Svjetskim prvenstvima, da je naša borbenost najvažnija, a njemačka "glava" vidi se u radnoj disciplini.
Razgovor smo okončali sa Svjetskim prvenstvom, za koje kaže da bi se "Francuska i Argentina ponovno mogle sresti u finalu", a njemu će se u Dinamovoj obrani uskoro pridružiti karika s Mundijala, koju poznaje iz Rijeke:
- Čuo sam se s Radeljićem, čestitao sam mu na pobjedi i razgovarali smo nakon te utakmice. Drago mi je zbog njega i, naravno, drago mi je što ćemo opet biti suigrači. I prije smo bili svakodnevno u društvu, tako da će nam biti jako lijepo opet - zaključio je Niko Galešić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....