Počeo s uličnim nogometom, za Hajduk odigrao 121 utakmicu, a sada dosegao visine! Jedan prizor će se pamtiti

Toulouse FC, Ligue 1. Na kraju to i jesu neke visine koje je Niko Sigur zaslužio dostići nakon 121 utakmice u dresu Hajduka. Ovo je ljeto bilo sasvim realno da se da ruka ruci i da si Bijeli i Niko međusobno zahvale. Na kraju je to bilo za 4 milijuna eura, što je isto korektno, s obzirom na sve okolnosti i put koji je imao uspona i padova. Grizao je i belgijski Genk, ali presudila je Sigurova želja da se okuša na najvećim razinama. A liga petice to jest. I tamo je i mjesto jednom kanadskom reprezentativcu s nastupima na Svjetskom prvenstvu, realno.

Kad takav korak dođe s 22 godine onda je jasno da je Sigur u profesionalizam zakoračio baš rano. I zakoračio je na način kakav su zakoračili mnogi igrači koji su nekad nešto u karijerama napravili. Godina je 2022., dakle uopće ne tako davno. Igrao je novi igrač Toulousea tada ulični nogomet u Kanadi, a onda je pozvan na probu u U-19 ekipu Radomlja. Napomenut ćemo odmah da je to klub s kojim je Hajduk tih godina imao konkretnu i uspješnu suradnju. I, naravno, nedugo potom je Sigur zadovoljio na tom probnom periodu.

Šest mjeseci kasnije događa se ključan trenutak u kojem stiže poziv Hajduka da se priključi mladoj momčadi do 19 godina. Dakle, da postane dio Hajdukove omladinske škole. Omladinske škole koja je tada taman započinjala priču koja je u travnju 2023. godine s juniorima dobila svoj najveći mogući vrhunac. Dio te generacije u kojoj su igrali Pukštas, Prpić, Luka Vušković, Brajković, Hrgović, Capan, Antunović, Skoko i mnogi drugi bio je i Niko Sigur. On je za momčad Marijana Budimira odigrao pokoju prvenstvenu utakmicu, ali za ono ključno nije imao pravo nastupa: završnicu Lige prvaka mladih.

Išao je Hajduk u Ženevu bez Sigura, a to su bili trenuci u kojima je kadar Ivana Leke, tada trenera prve ekipe, oskudijevao desnim bekovima. Posljedično je Kanađanin dobio poziv da se priključi treninzima. Bilo je to uoči utakmice protiv Varaždina koja je na rasporedu bila 22. travnja 2023. godine.

Ivan Leko upitao je mladog i malo kome znanog Sigura:

- Momak, možeš li igrati desnog beka?

Odgovor je stigao istog trena.

- Mogu, treneru, nema problema, igrat ću sve što treba.

Došao je kao anonimac, a odlazi kao standardni reprezentativac Kanade

ALEX SLITZ Getty Images Via Afp

I nakon nekoliko dana se dogodio i taj debi protiv Varaždina, pobjeda, a Niko Sigur je oduševio mirnoćom i pribranošću, izgledao je kao da ima stotinu takvih utakmica u nogama. Od tamo seže i onaj legendarni Sigurov dnevnik u kojem je pisalo "Za vikend ćeš debitirati, ostani mirne glave i ne kolebaj se ako nešto i ne pođe po planu. Vjeruj u sebe."

Paralelno s time su se Marko Livaja i ekipa na treninzima pitali "tko je ovaj i kako do sada nije s nama trenirao", a Sigur je nakon takvog hajdučkog početka prošao cijelu priču od 121 nastupa, a koja je imala uspone i padove. Igrao je desnog beka, zadnjeg veznog, čak i krilnog napadača i zapravo se tek kroz prošlu i ovu sezone pokazalo da je on primarno zadnji vezni. Kao takvog su ga Francuzi i kupili.

A nedugo nakon tog starta u Hajduku, Sigur je zaigrao i za mladu reprezentaciju Hrvatske kao desni bek. Kako i ne bi, tada je sve obarao s nogu, pa tako i ljude iz saveza. Na kraju je ipak seniorsku reprezentativnu priču ispričao, i dalje je priča, kroz Kanadu, a vrhunac su nastupi na Svjetskom prvenstvu.

Ima i ta Kanada svoje značenje za Sigurovu hajdučku priču. Naime, on je taman krenuo tamo participirati kada je na klupi Hajduka sjedio Gennaro Gattuso. Sigur se probijao i stvarao status kod Jessea Marscha, ali mu je istovremenu patio status u klubu. Gattuso je tada to objašnjavao pod krinkom dugih putovanja i tisuća kilometara koje je Sigur prolazio. Minuta nije bilo, a to je sigurno frustriralo Kanađanina kojemu je u jednom trenutku postalo važno samo da igra, pa makar i na krilnoj poziciji. Bio je to period kada je linija otišla prema dolje, ali nije jedini kojemu se to dogodilo pod paskom Talijana.

Već je tada, nauštrb nastupa za Kanadu, za Sigura bilo interesa. Spominjali su se bundesligaši, nizozemski i belgijski klubovi, premijerligaši... Na kraju je birao između Genka i Toulousea i naravno da je izabrao ‘ligu petice‘, jer tamo takav igrač i pripada.

Igrač neslomljivog karaktera i pun samopouzdanja, kojeg protivnici mrze, a suigrači obožavaju. Drugačije je to jednostavno građen karakter. Karakter koji je znao da će jednog dana doći do ovih visina. I na kraju je ispao momčina. Ispao je momčina jer je na utakmici protiv Rakówa Hajduku za kraj dao cijelog sebe, vidno šepao na proslavi transfera Rokasa Pukštasa nakon plasmana u Konferencijsku ligu.

I ostat će zapamćena ta slika Nike Sigura. Od Hajduka se oprostio na pravi način, a nećemo zaboraviti da su mu neki i zamjerili tri tjedna odmora koja je uzeo nakon Svjetskog prvenstva. Mislilo se tada da više neće odigrati nijednu utakmicu za Hajduk.

Nije ih zaista odigrao još puno, ali ova jedna, posljednja protiv Rakówa, vrijedna je kao i svih 120 prije iste. A Sigur na odlasku kaže da odlazi s nekim pitanjima na koja nema odgovor. Pita se je li uzeo klub i grad zdravo za gotovo, je li ovo pravo vrijeme za rastanak i je li Hajduku dao dovoljno...

Ma, jesi Niko, slobodno se fokusiraj na Toulouse. Hajduku si donio četiri milijuna eura i plasman u Konferencijsku ligu. I ostat ćeš zapamćen kao "ratnik" koji je pred transfer žrtvovao svoje tijelo u utakmici generacije ovoga Hajduka. I uspjeli ste. I ti i Hajduk.