Prije više od dvije godine Aleksander Čeferin, predsjednik UEFA-e, ovako je uzvratio na ostavku "onog" bliskog mu suradnika, koja je bila ponukana inicijativom da se promijeni Statut koji bi mu omogućio još jedan mandat...
- Prije otprilike šest mjeseci odlučio sam da se neću kandidirati za novi mandat 2027. Umoran sam od samoprozvanih moralnih autoriteta… Znate o kojoj osobi govorim, ona ne zaslužuje moj komentar. Samo jedna rečenica o njegovu jadnom vapaju o moralu: on je bio jedna od rijetkih osoba koja je znala da se neću kandidirati 2027. Budite sigurni da većina ljudi u nogometu nije poput nekih klaunova. Razlog odluke? Svaka organizacija nakon nekog vremena treba svježu krv, ali razlog je i udaljenost od obitelji. Moja obitelj je prva znala moju odluku - rekao je.
U četvrtak, 8. listopada, u Berlinu, na UEFA-inu summitu, Čeferin je izjavio:
- Zahvaljujem savezima na povjerenju. Posljednjih godina borili smo se u raznim izazovima kao jedinstvena momčad. Ostaju još važni ciljevi koje treba realizirati i zato sam prihvatio njihov zahtjev da ostanem predsjednik. Zahvaljujem i obitelji, bez njihova razumijevanja ne bih mogao tako odlučiti.
Eto, predsjednik UEFA-e, koji tu dužnost vrijednu 3,4 milijuna godišnje plaće (ukupno dosad oko 22 milijuna) obavlja od 2016., ipak je, reformirajući svoju startnu reformu (ograničavanje mandata), odlučio da mu se obavlja i četvrti mandat. Bit će tako predsjednik od 2027. do 2031. Oni koji na odgovornim institucionalnim funkcijama u djelima ne prate svoje riječi, u suštini ne zaslužuju poseban komentar. Kad se uhvate fotelja i posljedičnih privilegija čine sve da ih zadrže i više nego što bi mogli.
Na istoj matrici je Gianni Infantino, bivši UEFA-in kadar, kojem je na putu osvajanja predsjedničke funkcije u FIFA-i, također 2016., pomogao i Čeferin, krenuo u osvajanje također četvrtog mandata! Njegovo je djelovanje skuplje, primici su mu prošle godine iznosili oko 5,5 milijuna (ukupno 32 do sada). Deset godina kasnije, pred četvrti im mandat upravljanja dvjema globalno najmoćnijim institucijama nogometa, Infantino je najomraženija osoba iz svijeta nogometa. Na drugoj strani, Čeferin je stekao podršku svih 55 članica jer je uspio zaustaviti ostvarivanje najveće prijetnje nogometu, odnosno sramotnu ideju odvajanja bogatijih klubova na štetu cijelog nogometnog pokreta.
Čeferinova je administracija bila uspješna u tome, kao i u očuvanju temelja europskog nogometa (kao lidera svjetskog), a to su sportske zasluge kao faktora funkcioniranja. Nije popularno, možda ni uputno za demokratizaciju nogometa da postoji unisona podrška jednom predsjedničkom kandidatu, čak i od saveza (najveći je engleski FA) koji su bili najglasniji kritičari Čeferinove promjene Statuta 2024. No, to možda i najbolje ukazuje koliko je Europa svjesna da mora biti jedinstvena, kako bi se kako-tako "obranila" od Infantinove sulude ideje pretvorbe nogometnog sporta u goli i beskrupulozni biznis.
Bit će to, dakako, veliki izazov za UEFA-u i Čeferina. Infantino zna, kao bivši kadar, kako funkcionira neprijateljska mu UEFA, a sada je ovladao i FIFA-inim krvotokom. Svoju snagu gradi na glasovima ostalih konfederacija, s kojima je uspostavio interesne linije, kao što i UEFA funkcionira unutar sebe. Njezin problem, kao najveće nogometne snage svijeta, jest što nema dovoljno glasova da se nametne u masovnijem FIFA-inom sustavu odlučivanja. Zato Infantino limitira njezine članice na SP-u i na svakom drugom polju.
Umjesto u utvrđene tri runde, Infantino i Čeferin će se ‘pokefati‘ u četvrtoj dionici. Obojica govore da se bore za interes i napredak nogometa i treba vidjeti tko će imati jače argumente. Kako im nije strano jedno govoriti i drugo raditi, ključno za djela koja slijede jest što misle u kontekstu te borbe. Zanemarimo li pitanje (ne)dosljednosti i (ne)principijelnosti, nogometno gledano, navijamo za Čeferinovu doktrinu, jer Infantinova je "prodaja nogometa"…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....