Razgovori s njim uvijek nude drugačiju perspektivu. Nije sklon senzacijama, čvrsto stoji na zemlji, osjeti se da je već preko 20 godina u Njemačkoj, iako je i prije bio poznat kao vrlo prizeman i realan čovjek. Nakon igračke karijere (Rijeka, Dinamo, Greuther Fürth, Arminia Bielefeld, Hertha i Ingolstadt) krenuo se ostvarivati i na trenerskom planu, gdje je već puno desetljeće, osam i pol godina u profesionalnim pogonima i dvije u akademijama. Andre Mijatović (46), o njemu govorimo, trenutačno je preko godinu dana u Herthi, gdje asistira Stefanu Leitlu...
- Ne da nije tema, tko zna što nas čeka, pogotovo u nogometu gdje se stvari mijenjaju vrlo brzo, ali da ti sada kažem kako razmišljam o samostalnoj karijeri, nisam spreman. Dobro mi je, radim sa Stefanom dugo, sada sam u kultnom klubu u kojem sam bio i kapetan, u sredini smo „Zweite“, a to je sjajna liga za raditi. Polako, ali nisam time opterećen - reći će nam Mijatović.
Iako je bio stoper, i to u neka druga vremena, ovaj Riječanin danas ima, zapravo, sjajan, moderni „pregled igre“, zbog čega je idealan sugovornik. Za početak, naravno, u kontekstu teme i preobražaja Bayerna kakvog znamo...
- Ta ideja transformacije nije, slažem se, obrazac Bayerna, ali o njoj klupski „bossovi“ pričaju već dulje vrijeme. Forsiranje klinaca iz Akademije, gdje se stvorio pritisak i Vincentu Kompanyju da slijedi nove agende. Nekoliko je, pritom, ključnih aspekata sadašnjosti: prvo, kadar nije širok, a usto su se događale i ozljede, što je svakako omogućilo prostor; drugo, izuzev Lennarta Karla, koji je dobio kontinuitet i sada je i dio „Elfa“, drugi tek trebaju izboriti značajniju minutažu; treće, upravo su igra i rezultati stvorili okruženje za klince. Da se razumijemo, kada ih gledaš, imaš osjećaj da bi U-17 momčad Bayerna s Harryjem Kaneom i Dayotom Upamecanom dominirala, što je velika zasluga Kompanyja, ali ako uzmemo sve u obzir, ova je situacija svakako atraktivna, ali je li posve realna, o tome bi se dalo pričati.
Ipak, ideja se implementirala u strateški okvir, vezan, jasno, uz igračke potrebe, ali i financijsku strukturu, gdje Bayern razmišlja - njemački.
- Ako se mene pita, Bayern je po financijama, a onda i ostalome najzdraviji klub na svijetu: po tradiciji, trofejima, snazi, svemu spada u neki konačni top 5 svjetskih klubova. Rade pametno i mudro, konačno njihov Kampus stvara profit, neovisno o rezultatima prve momčadi. Nije, doduše, ni realno da svake sezone izbace sedam, osam igrača iz Kampusa vrijednih ambicija prve momčadi, ali jedan do dva su i više nego dovoljni. Ujedno, jasni su primjeri konkretnog rada: Adam Aznou je dečko kojeg su kao dijete doveli iz Barcelone, nadogradili, i uz posudbe i samo 25 minuta u prvoj momčadi prodali ljetos Evertonu za devet milijuna eura plus bonuse, a tu je, recimo, i Malik Tillman, sličnog puta, koji je iz Bayerna otišao u PSV za 12 milijuna eura, da bi ga kasnije kupio Bayer Leverkusen za 35 milijuna. Stvara se sustav koji proizvodi igrače, ali i novac.
Iz naše perspektive, jasno, u prvome je planu i tradicija Hrvata u Bayernu, gdje iza etabliranog Josipa Stanišića nadolaze nedavni debitant Filip Pavić (može igrati i za Njemačku), ali i Ljubo Puljić te - Roko Mijatović, nasljednik Mijatovićeve loze...
- Pavića sam gledao u nekoliko utakmica, dečko ima fizičke predispozicije i ispred svog vremena, a činjenica da mu je Kompany dao minute, i to u LP-u, jasno govori o talentu. Ipak, dečko ima 16 godina i mislim da mu je najveći neprijatelj potencijalni „hype“, jer treba pustiti vrijeme da radi svoje, pogotovo u ovoj, najosjetljivijoj fazi karijere, kada se bliži taj prijelaz iz omladinskog pogona u profesionalce. Ne znam, iskreno, kakav mu je reprezentativni status, igra za njemačke mlade selekcije, ali moram reći da HNS po tom pitanju radi jako dobro, ima pregled, kontakte, nitko, barem iz Njemačke, ne bježi ispod radara. Jasno je da nemamo s obzirom na broj stanovnika širok bazen, i Savez to shvaća ozbiljno i doista zaslužuje sve pohvale, a što će biti s Pavićem, vidjet ćemo, ne znam detalje, ali u njemačkom eteru dominantno egzistira stav da će ostati njihov.
Zanimljivo, i Pavić, ali i Puljić vi njegov Roko su nominalno braniči, specificirano stoperi...
- Za Puljića znam da je došao iz Osijeka 2023., on je 2007. godište, dobro se razvija, igra za Bayern U-23 (druga momčad), ali nisam dovoljno upućen da bih dao neke dublje procjene. Što se mog Roka tiče, on je u Bayern stigao 2022. iz Ingolstadta, imao je postupan i logičan razvoj, no prije osam mjeseci ozlijedio je meniskus, nakon čega je prošao i operaciju, vratio se, ali nastavno na ozljedu događaju se logične posljedice povratka po pitanju određenih (muskulaturnih) problema, zbog čega je i otkazao trenutačni saziv U-19 reprezentacije, kako bi se posve oporavio, ali i završio školu. Sada je maturant.
Tata neće, ali prema mnogima već je i Roko trebao debitirati kod Kompanyja da nije bilo ozljede, a vjeru u njega dokazuje i ugovor koji je potpisao do 2028. godine...
- Bio sam igrač, sada sam trener. Obiteljski smo školu označili iznimno bitnom, jer karijera nogometaša nije predvidljiva, a puno je „groblje“ talenata. Roko bi sada trebao završiti strukovnu školu, koja je uz njemački jedinstveni sustav školstva jedna od najtežih, a ujedno i na cijeni, a nakon toga ideja je da se posve posveti nogometu, kojeg neizmjerno voli. No, ništa na silu. Plan je bio da uz brojne današnje debitante bude dio ekipe U-23, ali nakon ozljede odlučeno je da ipak do kraja sezone provede i igra za U-19, jer ulazak među profesionalce nije jednostavan i lagan, pogotovo u fazi kompletnog oporavka. I igra, jest, povukao je moje gene, stoper je, iako može igrati i zadnjeg veznog. Ali, kažem ti, samo polako, neka mu je zdravlja i neka uživa, neka se testira, napreduje i bori, a za ostalo ćemo vidjeti - zaključit će „insajderski“ report Andre Mijatović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....