Kada su u rujnu prošle godine dva belgijska kluba s pucnjem izletjela iz startnih blokova skupine Lige prvaka – Royal Union je pobijedio PSV Eindhoven sa 3:1, a Club Brugge ‘namazao’ Monaco sa 4:1 – novinari su krenuli istraživati izvore ove nogometne renesanse i zaustavili se na intervjuu Jeana Kindermansa za The Guardian iz 2014. godine.

„Morate znati da je našim mladim igračima zabranjeno uklizavati sve do ulaska u drugu momčad, dakle do U-21 konkurencije. Dopušteno je jedino presijecanje napada, razmišljanje, anticipacija. Glavna motivacija je obrazovanje tehnički vještih nogometaša. Ne želimo da nam stoperi uklizavaju i ispucavaju lopte, nego da razmišljaju na način – kada trebam istrčati, kada se trebam povući? Odgajamo inteligentne igrače, a ne mesare“, objašnjavao je šef Anderlechtove akademije.

Dotad je svoje skaute naučio da zajedno gledaju utakmice Lige prvaka, jer želite učiti od najboljih, nakon čega bi malo ‘brainstormali’ o trendovima u igri i osvježavali svoje razvojne programe. Tako su, ilustracije radi, shvatili da je Barcin koncept sa 70 posto posjeda prevladan, suparnici su se prilagodili i naučili braniti.

„Umjesto da 70 posto vremena držimo loptu u sefu, treba nam 70 posto progresivnih dodavanja“, otkrio je Kindermans u istom razgovoru kako su u Anderlechtu docrtavali strategiju.

Konstantinos Karetsas je proizvod Genkove akademije

TOM GOYVAERTS Belga Via Afp

Milijunska ulaganja

Premda već izvjesno vrijeme u sjeni Club Bruggea, Royalea Uniona, čak i Antwerpena, najpopularniji belgijski klub i dalje se hvali najboljom omladinskom školom u zemlji. Osmorica nogometaša iz Anderlechtova inkubatora predstavljala su Belgiju na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine, a onda ih je u sljedećem naletu četiri godine poslije u Kataru bilo čak devetero.

„Renesansu lige zakotrljale su milijunske investicije u akademije. To su učinili Club Brugge, Royale Union, Anderlecht, Gent i Genk. Ulagalo se enormno u infrastrukturu, trenere, ali i u ugovore mladih igrača koji su stjecali iskustvo u U-23 momčadima koje nastupaju u 2. ligi. Evo vam primjer ‘mojeg’ Genka: već izvjesno vrijeme je na snazi ta mjera da 10 milijuna eura iz godišnjeg proračuna obvezno odlazi za potrebe akademije. Kroz mladu momčad su kao 16-godišnjaci prošli Karetsas, Bangoura, Mirasola, igrači koji su nastupili u četvrtak. Standard Liège to nije činio i zato sada dramatično zaostaje“, objašnjava novinar Marnik Geukens koji je ovaj tjedan pratio Genkovu momčad u Zagrebu.

RONALD GORSIC Cropix

Tempo koji Dinamo ne može pratiti

Iz njegova kuta Genk je utakmicu dobio intenzitetom.

„Dinamo me podsjetio na onaj davni stereotip o balkanskim Brazilcima. U nekim razdobljima utakmice vidjelo se da vaša momčad ima vrlo kvalitetne igrače, ali oni do izražaja dolaze samo dok se igra u niskom ritmu. Kad god bi Genk podignuo tempo, zavladao bi terenom, tako da Dinamo nije stigao ni prekršajima zaustavljati njegove napade.“

Belgijska liga je hit, klubovi su je uspjesima u eurokupovima posljednjih godina doveli do osmog mjesta u europskom poretku, ali daleko od toga da je bez problema. Jedan gorući problem jest najava streaming servisa DAZN da će napustiti petogodišnji ugovor s ligom potpisan u studenom prošle godine, jer ne može pronaći snažne komercijalne partnere. Ugovor je ligi jamčio godišnji prihod od 84 milijuna eura.

„Drugi problem je ukidanje playoffa i playouta. Doigravanja su podigla kvalitetu natjecanja, igrači su brže sazrijevali, jer u playoffu za prvaka sudjelovalo je šest momčadi i svaka je utakmica bila derbi. Ovo je posljednja sezona u takvom režimu, sljedeće godine trebali bi igrati ligu 18“, dodaje Geukens.

Najglasniji u agitaciji za promjenu sustava natjecanja bio je Club Brugge koji je s Ivanom Lekom na klupi upravo ostavio Europu bez daha odigravši furioznih 90 minuta s madridskim Atleticom (3:3). Razlog? Prevelika koncentracija zahtjevnih utakmica u proljetnom kalendaru, jer Brugge računa da svaku europsku sezonu može razvući do travnja. I to unatoč činjenici da kompulzivno rasprodaje svoje najtalentiranije igrače. Samo prošlog ljeta klub je prodao Ardona Jasharija u Milan za 36 milijuna eura, a onda još Chemsdina Talbija u Sunderland i Maxima De Cuypera u Brighton, svakog za po 20 milijuna eura. Jednu od rupa u rosteru pokrpao je njemački U-21 reprezentativac Nicolo Tresoldi kupljen iz Hannovera za 7,5 milijuna eura. Mladić se lako i brzo uklopio, do ovog trenutka postigao je već 12 golova.

U istom prijelaznom roku Royale Union – klub iz portfelja Brightonova vlasnika Tonyja Blooma – prodao je četvoricu igrača za cca 60 milijuna eura. Ogledni primjer klupske politike definitivno je kupovina, ‘opremanje’ i prodaja Franje Ivanovića u Benficu: došao je iz Rijeke u kolovozu 2024. za četiri milijuna eura, a već godinu kasnije otišao prema Lisabonu za 22,8 mil. eura.

Franjino mjesto popunio je igrač koji je do jučer obećavao samo prezimenom, Promise David. Sa 16 golova od početka sezone ovaj 24-godišnjak izrastao je u plakatno lice pametnog klupskog skautinga. Pronašli su ga, naime, u estonskom Kalju Nõmmeu i doveli za samo 400 tisuća eura...