Dalićev poziv probudio strijelce: jedan napadač mogao bi promijeniti hijerarhiju "vatrenih" za Mundijal

Nije dobra situacija, u problemima smo. Nemamo pravo rješenje. Još uvijek je tu najkvalitetniji Budimir, a on je i najstariji. Mlađi igrači se traže, nisu se nametnuli, nisu pokazali kvalitetu, nisu pokazali da imaju mjesta u reprezentaciji. Treba nam pravi, moćan, jak, brz napadač koji može i pobjeći. Nažalost, nemamo ga...

Ovu rečenicu autorizirao je Zlatko Dalić u nekoliko blagdanskih intervjua, referirajući se, naravno, na Svjetsko prvenstvo i konačni popis, koji doista nikad nije bio ovoliko “otvoren”. Dojam je, naime, da čak desetak pozicija traži autora, a uz mlade igrače, izbornik je primarno gornjim rečenicama istaknuo kritičnost napadačkih opcija. Dalić je, pritom, lukav tip, socijalna inteligencija prvi mu je forte, stoga se i otvaranje garda u istupima, koji mu inače nisu svojstveni, treba tumačiti i kao željeni pokušaj opće mobilizacije i pumpanja motiviranosti u krvotok, kako mladih, tako i napadača. Steći status “senatora”, ujedno, težak je i uspjesima ovjenčan put, no čak i u tome kontekstu baš su “veterani” poput Kramarića, Perišića i Modrića jesenas podizali letvicu, dajući svima primjer kako da ih prate u pripremi još jednog velikog Mundijala...

Mjesec dana nakon Dalićeve prozivke, lako je zaključiti da je Dalićev naum uspio. OK, Ante Budimir nije sporan, jer je konstanta, nije, naravno, ni Andrej Kramarić, no njegova “vatrena” uloga ipak nije vezana usko uz poziciju središnjeg napadača. Svoje “pismo preporuke” zasad je poslao i Petar Musa, koji čeka kraj veljače kada kreće nova sezona MLS-a. No, nakon jesenskog sna, početak nogometnog proljeća počeo je označavati i toliko čekano buđenje: nakon ozljede Petković drži za ruku svoj Kocaelispor, Beljo je u nastavak sezone, barem na temelju dvije utakmice, pokazao da je našao sebe i s devet golova u SHNL-u (14 ukupno) daje naznaku da bi mogao biti na tragu Soudanija, koji je prije osam godina sa 17 golova bio zadnji Dinamov najbolji strijelac lige. Kovačević nakon Celja sada u Ferencvárosu traži nastavak suludo učinkovite sezone, čeka se da Ivanović nađe svoj prostor kod Mourinha, ali se ujedno dočekao i — Igor Matanović.

Zlatko Dalić prozvao je napadače prije mjesec dana

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Dalićevo iznenađenje tijekom Lige nacija, blago rečeno, nije imalo polusezonu za pamćenje; nakon dva gola Stuttgartu u Bundesligi te jednog Fortuni u Kupu, ovaj 22-godišnjak se počeo gasiti, što je izazvalo more upitnika vezanih uz prijelaz iz Eintrachta u Freiburg, težak skoro sedam milijuna eura. Od perspektive, Matanović je u reprezentativnoj hijerarhiji pao ispod crte, no posljednja dva tjedna donijela su veliki preokret.

“Mann der Stunde”, tituliraju ga odjednom njemački mediji. Da, “čovjek trenutka”, prvo je koristio ulaske s klupe, a onda je u zadnje tri utakmice u prvenstvu i EL zadužio mjesto startera, što je ukupno dokazao s četiri pogotka u zadnjim utakmicama (HSV, Augsburg, Maccabi TA i, zaključno, Köln), uz promašeni udarac s bijele točke, koji je mogao dodatno potvrditi statistiku. Ali i ovako, cijeli narativ bitno mu se mijenja; u više analiza njemački analitičari i komentatori presvlače ga iz figure potencijalnog promašaja u središnju figuru Freiburgova napada, koji s njim krči put prema osmini finala EL te, kroz sedmo mjesto, i bundesligaškoj borbi za (nove) europske iskorake. Die Welt, primjerice, klupski ulazak u 2026. simbolizira Matanovićevim “probojem, ne samo statističkim, već i vidljivim utjecajem u igri: izlaskom iz sjene, Matanović je svježa golgeterska opcija, koja nudi i golove, ali i stabilnost...”

Da, Matanović napokon zabija. I ta rečenica ne znači isto za svakoga. Za njega je to olakšanje. Za klub — statistika. A za Zlatka Dalića — rijetka i dragocjena poruka da se na horizontu možda pojavljuje rješenje problema. Matanović je dosad (bio) premlad da nosi teret, a opet “prejak” da ga se štedi ili ignorira. Prilika je pružena, stigao je transfer, ali prilagodba na novo okruženje uzimala je danak: golovi nisu dolazili, samopouzdanje je curilo, etiketa “talenta koji još nije eksplodirao” počela je pritiskati. Upravo stoga, ovaj je period važan.

Ne kao dokaz klase, nego kao dokaz stabilnosti. Kao znak da se napadač vraća osnovama: jednostavnosti, instinktu, povjerenju u sebe. A upravo to Hrvatskoj treba više od svega: napadač koji neće tražiti objašnjenja, nego rješenja. Dalić je, nakon silaska sa scene velikog Marija Mandžukića, realno i objektivno, nikada nije tražio zvijezdu na toj poziciji.

Tražio je funkciju. I ako Matanović uspije pretvoriti ove pogotke u konkretan niz, ako prestane biti tema i postane alat, onda bi Hrvatska mogla imati mundijalsku napadačku hijerarhiju koja ima smisla. Nekoliko golova to ne jamči. Ali ipak, potencijalno mijenja perspektivu. Matanovićev stil igre i set vještina, ujedno, pruža mogućnosti.

Slažući tu famoznu “listu 26”, logično je očekivati da će izbornik tražiti tri napadača. Ante Budimir u tom traganju ne bi smio biti sporan, ali za preostala dva mjesta sada se konačni obračun približava konačnom klimaksu. A činjenica da je nominalno šest potencijalnih kandidata počelo gurati jedan drugoga Daliću napokon vraća boju u obraze.