Nakon što je Zlatan Ibrahimović govorio o odrastanju u Švedskoj, razlozima svoje agresivnosti, kako je krao bicikle, uneredio se trenirajući, kako ga je majka znala izbaciti iz kuće jer je previše pojeo, a kod oca u hladnjaku imao samo bolognese, kruh i mlijeko, u drugom dijelu intervjua kod Slavena Bilića u emisiji (Ne)uspjeh prvaka osvrnuo se na svoje najteže trenutke.
- Svi misle Ibra je jak, velik, robot, ali imam veliko srce, jako sam osjetljiv. Platio sam greške koje sam napravio. Nogomet je prljav. Ima puno novca, svi imaju svoj interes. Radio sam velike transfere, potpisao ugovore, agent mi je bio Mino Raiola, koji više nije živ, vidio sam taj svijet ‘ili jedeš ili tebe pojedu‘. Nisam imao nikoga, samo svoje samopouzdanje. Vjerovao sam u sebe toliko da me nitko ne može zaustaviti. Što su više sumnjali u mene, hranili su me, to mi je bilo gorivo.
Ispričao je anegdotu iz srednje škole:
Učiteljci talijanskog sam rekao: Ja ću vas učiti talijanski!
- Učiteljica talijanskog mi je rekla da sam na satu puno pričao, da sam bio divlji i "neće biti ništa od tebe". Ja sam joj rekao "Bit ću profesionalac u Italiji, naučiti talijanski i vratit ću se i ja ću vas naučiti govoriti talijanski!" Nisam dopustio da me itko zaustavi. Ostalo mi je u sjećanju i kako nam je došao jedan mladić sa 17 godina iz Trinidada i Tobaga na probu, trenirao je s nama dok sam ja ‘šarao‘ između prve i druge momčadi. Nakon tjedan dana rekao mi je "Ako ne uspiješ, bit će samo tvoja greška". Zamislio sam se zašto mi to govori, nisam ga ništa pitao, ne poznaje me, nema interes... Ili me napada ili me štiti ili mi daje signal za nešto. Pa sam shvatio da sve ovisi samo o meni.
Malmö je ispao u drugu ligu, a njega je potom kupio Ajax.
- Imao sam 20 godina, Ajax je veliki klub, nisam bio spreman za taj korak. Kupili su me za rekordan novac, pritisak je bio od starta, nema strpljenja, odmah treba rezultat. A ja prvi mjesec nisam imao novca, dok nije došla plaća. Kupio sam si kauč, TV i krevet, a frižider je bio kao doma u djetinjstvu: prazan. Brazilac Maxwell i ja bili smo dosta zajedno, tražio sam u klubu da mi daju dio plaće unaprijed jer nemam novca, odbili su me, pa sam tri tjedna živio kod Maxwella, spavao na madracu na podu.
Tada je osjetio pritisak.
- Bio je turnir na koji su došli Milan, Arsenal i mislim Manchester United. I ja igram protiv Milana pred 45.000 ljudi, ali imam samopouzdanje i publika poludi. Pa protiv Arsenala, pa Uniteda, svi počnu govoriti o novom Van Bastenu... I onda je sve palo. U novom klubu tek kad adrenalin padne, vidiš gdje si i što si i što trebaš raditi. Nisam više igrao dobro, trener Co Adriaanse nije ni razgovarao sa mnom, za razliku od Lea Beenhakkera, koji je puno pričao sa mnom, gdje griješim, što radim dobro, što loše. Adriaanse ti je zadao deset sklekova čim bi stao na treningu, a uvijek smo igrali 11 na 11 i morao si stalno trčati. Ja sam bio umoran i stalno me kažnjavao. Tri mjeseca kasnije zvao sam Malmö "Kupite me natrag!" Ali nisu imali novca. I navijači su zazivali da igra Grk Machlas, moj konkurent, i meni se opet činilo da su svi protiv mene. Bili smo prvi, ali su smijenili Adriaanseja jer nije razgovarao s igračima, bili smo kao u vojsci, mi smo bili supertalenti. Došao je Koeman, zabio sam zlatni gol u finalu kupa pa se malo podigao i krenule su priče da idem u Italiju. Ali ostao sam zbog Beenhakkera, koji se založio za mene. Onda je došao i Van Basten i savjetovao me kako da igram: "Najbolje ćeš pomoći ekipi ako zabijaš golove." I to je zapravo Van Basten naučio od Capella, to nije bila Ajaxova filozofija. Capello je Van Bastenu rekao "Najprije moram maknuti Ajaxov sustav iz tebe, ti si napadač i trebaš davati golove i naučit ću te kako". Tako je i mene u Juventusu. Šest mjeseci svaki dan 50-60 puta pucao sam na gol poslije treninga. Mi u tunel nakon vježbanja, Cannavaro iza viče "Ibra, Ibra!" i zove me natrag na teren. Drugi dan hoću pobjeći, opet "Ibra!" I vraćaj se i pucaj. Kod prethodnika je važna bila suradnja između mene, sedmice, desetke, brza igra, prvi, drugi dodir...
Raiola je došao kao Sopranos
Menadžer mu je bio pokojni kontroverzni Mino Raiola.
- Upoznao sam ga ranije, ali nisam htio agenta, gledao sam ih kao ljude koje zanima samo novac, ne igrač. U Malmöu su me svi tražili, u Ajax sam otišao bez agenta, ali su me zeznuli pa sam shvatio da trebam agenta. Minu sam prvi put poručio da mi se javi kad mi nađe klub, a on mi je preko Maxwella poručio da se gonim. I onda sam tražeći menadžera pitao jednog novinara kako to ide, da me spoji. Rekao mi je da postoje dvije opcije: agencija u kojoj je Beckham ili, bolje za mene, jedan koji je više... ne mafija, ali taj svijet. Mino me dočekao s "Vratio si se, to je dobar znak".
Prepričao je taj sastanak:
- Došao je kao Sopranos, mali, debeli, a ja sam kupio Porsche i Rolex da ga impresioniram, pokažem da sam nešto. A on u običnoj majici i hlačama. Odemo na sushi, on si naruči hrane za petoricu, ja ne jedem puno. I pokaže mi četiri papira. O četiri igrača. Trezeguet 27 utakmica, 20 golova, Vieri 23 utakmice, 20 golova, Inzaghi slično, i izvadi moj i kaže 27 utakmica, tri gola. "Pa kome te mogu prodati s ovim brojkama?!" A ja mu odmah kažem "Da imam brojke kao ovi, ne bih trebao agenta, i moja mama bi me mogla prodati!" Nasmijao se. Ali mi odmah rekao "Nemoj misliti da si me impresionirao autom i satom, brojevi su meni bitni". Odmah mi je uzeo Porsche, držao ga kod sebe doma, sve satove mi je skinuo, dovezao mi je Fiat Stilo i rekao da hodam u trenirci. I da moram raditi dvostruko više, patiti na svakom treningu toliko da ne mogu disati. Njegova mama mi je radila hranu jer dotad sam se hranio u Ikei, pire i mesne okruglice, jer mi je bilo blizu stadiona. Tri mjeseca kasnije prodao me u Juventus.
Raiola mu, kaže, jako nedostaje.
- Mino i ja smo bez ugovora radili 20 godina, rekao mi je da nećemo surađivati čim jedna strana izgubi povjerenje u drugu. Puno smo se svađali, nekad bi me zvao nakon što sam zabio dva gola i govorio mi da sam bio najlošiji, da me trener trebao ranije izvaditi, da nikad više neću igrati nogomet ako još jednom udarim reklamu od ljutnje... I kad bih mu rekao da ga otpuštam, rekao bi mi "Moraš me unajmiti da bi me mogao otpustiti." Provocirao me jer je znao što radi, da me podigne i motivira. Treba ući u glavu igrača. Fali mi, bio mi je najbolji prijatelj, kao obitelj, znao je sve moje tajne, kad sam upoznao Helen, odmah mi je rekao "Ona će biti tvoja". Volio bih da je sad s nama, da zaštiti i moje sinove Maxija i Vincenata. On je bio cijeli paket. Kad me prodao u Milan, nije ni došao na moju prvu utakmicu jer je drugog svog igrača, koji je imao 15 godina, vodio da mu pronađe stan. Nije tražio glamur, da bude poznat. Govorio je "Moj igrač je moje dijete, ne radim za klub nego za igrača". Više je bio s Maxwellom i sa mnom nego sa svoja dva sina.
Puno je igrača koji su igrali sa mnom plakalo
Odveo ga je u Juventus.
- Bilo je malo zastrašujuće. U Ajaxu sam bio s velikim talentima, a u Juventusovoj svlačionici Trezeguet, Cannavaro, Thuram, Del Piero, Buffon, Emerson, Nedved... ovo nije moguće! Tjedan dana prije u Ajaxu igrao sam PlayStation s njima.
Ali i tamo je odmah pokazao svoj mentalitet.
- Puno je igrača plakalo kad su igrali sa mnom jer meni nije igra, pritišćem ih, mogu to potvrditi i Rebić i svi drugi, ne zaj***vam se na terenu. Idem u duel, driblam, dajem golove... I vidim u Juventusu Thuram na treningu s kopačkama sa šest čepova, s kojima se uglavnom samo igraju utakmice. Prvi duel, Del Piero prima na prsa, a Thuram dođe otraga i udari ga. Del Piero padne i trava mu u ustima! E, ja pomislim "Ako Thuram tako ide na Del Piera, meni će polomiti noge!" Morao sam biti agresivan u svakom duelu. Za razliku od Ajaxa, tad sam bio pripremljen. I znao sam da sam bolji od Del Piera i Trezegueta.
Uvjeti u Juventusu nisu, kaže, bili ni slični današnjima. Bili su vrlo skromni.
- Imali smo dva terena, trava nije bila ni zelena, nisu održavali travnjak tako. A prvi dan na doručku vidim Capella kako sjedi i čita Gazzettu dello Sport. Pitao sam dečke kako zovu trenera i prišao sam mu kazavši "Buongiorno, Mister". Uopće nije reagirao. Ili me nije čuo ili sam rekao nešto što nisam smio... Nakon deset minuta je samo otišao. Nakon tri mjeseca pitao sam ga kako radi s grupom, kako traži respekt od igrača koji svi misle da su najbolji na svijetu. Odgovorio mi je "Ne tražim respekt, ja ga uzmem". Zato meni prvi dan nije odgovorio. Odmah me stavio na mjesto. Rekao mi je da moram zabijati, sve sam dobro radio izvan kaznenog prostora, ali unutar moram ići agresivno. Pokazao mi je da se slično krećem kao Van Basten i onda mi je pustio kazetu samo njegovih golova. Ja sam u sobi, 20 minuta gledam to i ne čujem ništa. Pa 25 minuta, 30..., "OK, shvatio sam, što hoće od mene?!" Izađem iz sobe da vidim je li Capello tu i vidim da su svi otišli kući. Šest mjeseci njegov pomoćnik radio je sa mnom pred golom, Giovinco i tadašnji talenti dodavali su mi, a ja sam pucao. I nakon svakog promašaja pomoćnik bi me provocirao "Nećeš nikad dati gol", ulazio mi je u glavu. Capello mi je rekao da imam bolju tehniku nego Van Basten, ali moram se tako kretati. I napravio je čudovište.
Poseban je mentalitet Juventusa, kaže.
- Jednom smo se tuširali i dignula se voda. Ja sam bio dobar s predsjednikom Moggijem i otišao sam do njega da mu to ispričam i pitam kako je to moguće u Juventusu. A on mi je rekao "Nisi ovdje da uživaš nego da pobjeđuješ." To je mentalitet Juventusa. Drugačije nego u Milanu i Interu.
Iznenađujuće je govorio o svom najboljem suigraču:
- Patrick Vieira je taj mentalitet. Došao je nakon dugo godina u Arsenalu i gurao me drugačije nego drugi, govorio mi da dajem 10 posto, provocirao me, izazivao na terenu i kad me pitaju tko je najbolji igrač s kojim sam igrao, ja istaknem njega. A igrao sam s Messijem, Ronaldom, Ronaldinhom..., ali uz njega sam napredovao. Drugi su bili ime, ali nisam ja bio bolji igrač zbog njih.
Je li moguće razviti prijateljstvo među konkurentima?
Lojalnost klubu i prijateljstvo rivala ne postoje
- Konkurenti smo uvijek. Prijateljstvo ne postoji, svatko ima svoj ego. Cavani se ne osjeća dobro ako ne daje golove, a ja sam mogao i asistirati i dobro igrati. I uvijek bih pitao mladog igrača kad dođe ispred golmana dvojica na jednoga, daje li gol ili asistira. Ako kaže da bi dao gol, to nije dobar odgovor.
Pa Šuker bi uvijek dao gol, ubacio se voditelj Bilić.
- Za mene nije velik igrač. Jer ako dodaš, napravit ćeš boljim i ovog suigrača. I idući put će on doći s loptom pred golmana, hoće li ti dodati? Zidane je svih deset drugih igrača napravio da su kao Zidane. Tko zabije, mali je igrač, tko asistira, velik. Ja sam htio biti kompletan, što nije onaj tko misli samo na sebe.
Takav je bio Bokšić, opet se Bilić vratio na svoje igračko doba.
- On nije dao puno golova. Ali tada se nije puno zabijalo, tada je desetak golova bilo kao danas 25, 30.
Nakon afere klađenja i izbacivanja Juventusa u drugu ligu, Zlatan je otišao.
- Tada sam rekao da neću ostati jer želim Ligu prvaka i Serie A. Lojalnost? Puno je igrača otišlo, nije riječ o odanosti nego o karijeri. Samo bih izgubio godinu dana. Što je odanost u nogometu? To ne postoji. Poštujem one koji su po 20 godina u klubu, ali ja želim napredovati, okušati se u svim najjačim ligama.
Otišao je u Inter.
- Bilo je Inter ili Milan. Ali Inter 17 godina nije bio prvak i meni je bilo važno gdje mogu ostvariti veći utjecaj. Baggio i Ronaldo su bili tamo i nisu uspjeli, to mi je bio veći izazov nego Milan. I tri godine smo bili prvaci, napravio sam nešto za povijest. I bio sam najbolji igrač i strijelac lige.
Rekao sam predsjedniku da nam ne daje premije
Je li Moratti najbolji predsjednik kojeg je imao?
- Nakon derbija protiv Milana neki su igrači otišli k njemu tražiti premije. On je imao veliko srce pa je dao, a ja sam otišao reći mu da to ne radi. Jer ako daješ premije za jednu pobjedu, igrači gube glad za pobjedama, pa ima 38 utakmica i u svakoj moraš biti gladan. A kad osvojimo trofej, daj premiju koliko god želiš.
Vodili su ga najveći treneri: Capello, Mourinho, Guardiola, Ancelotti, Mancini...
- Barcelona je i bez mene bila mašina, nije bila bolja sa mnom. Mancini je bio dvije godine pa Mourinho, s kojim sam odmah kliknuo. Bio je moderni Capello: disciplina ista, ali manipulirao je igračima, a javni nastupi bili su nešto novo. Ušao je u glavu igračima, pripremio te i svi kažu da su bili spremni poginuti za njega. On me podigao, učinio boljim. Nitko nije tako pripremio utakmice. Capello mi je mijenjao mentalitet, Koeman mi je dao šansu da vratim samopouzdanje, Guardiola nije imao takav odnos s igračima, ali za nogomet je manijak, 24 sata je u nogometu, disao je, jeo, spavao nogomet. I imao je odgovor za sve. On je mijenjao nogomet. Rekao je "Kad izgubiš loptu, imaš tri ili pet sekundi da je uzmeš natrag, ako ne uspiješ, vraćamo se." Ancelotti je menadžer stare škole, jako dobar, kao otac, prijatelj, nitko nije imao problem s njim, i tko nije igrao, svi su bili zadovoljni. Pitao sam ga jednom kako rješava taj problem dva podjednako odlična igrača na istoj poziciji, rekao mi je da obojici govori da su najbolji u momčadi i tako ih motivira. Kad smo bili na večeri, oko 22 sata, jeli, pili pivo, i jedan kaže "Ajmo pozvati Carla". On je došao, bio s nama i nakon 45 minuta rekao "Vi idite dalje, ja idem kući."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....