Osim što će sportski fanatici to ljeto 2009. pamtiti po jamajčanskom "sinu vjetra" koji je utrku na 100 metara istrčao za 9,58 sekundi, nogometni zaljubljenici pamtit će ga i po tektonskim promjenama koje su zadesile Santiago Bernabéu. U predsjedničku stolicu ugodno se smjestio Florentino Pérez, a nije trebalo proći dugo da krene slaganje mozaika novih "galácticosa". Najzvučnija imena koja su tih dana sletjela u španjolsku prijestolnicu su Cristiano Ronaldo, Kaká, Xabi Alonso, ali i jedan 21-godišnji francuski klinac. Taj mladić zove se Karim Benzema, a sada bi na pragu 35. godine, prema svim najavama, trebao službeno postati najbolji igrač svijeta.
U ponedjeljak će prestižna Zlatna lopta dobiti novog vlasnika, a veliko bi iznenađenje bilo da taj vlasnik ne postane upravo on. Iako je godinama prije transfera terorizirao obrane francuske lige u dresu Lyona, dolazak u "kraljevski klub" ipak je par stepenica viši izazov. Odšteta od 35 milijuna eura, koliko je Real tada platio za njegove usluge, u današnje se vrijeme čini kao "sitnica", pogotovo uzme li se u obzir kakva je njegova ostavština u Madridu. Bio je to jedan od najboljih poslova koje je Real napravio u svojoj povijesti.
Javna je tajna posljednjih godina kako je za trofej Zlatne lopte potrebno spojiti individualna postignuća uz klupske i reprezentativne uspjehe, jer što vrijede statistika i vrhunske prezentacije, ako momčad gubi? Najbolji primjer za to je veličanstvena 2018. godina našeg Luke Modrića koji se s Realom popeo na krov Europe, a "vatrene" odveo na koračić do titule najboljih na svijetu. Benzema je svoju kartu za odlazak u nogometnu besmrtnost kupio stavivši na svoja leđa dobar dio sezone Madriđana koji su u konačnici stigli do, mnogi će reći, nikad teže izborene titule europskog prvaka, a jednako uspješnu sezonu imali su i u nacionalnom prvenstvu.
Pozornica je prethodnih 14 godina bila rezervirana uvijek za dvojicu najboljih. Messi i Cristiano Ronaldo izmjenjivali su se pred fotografima sa Zlatnom loptom, a tu je tradiciju nakratko prekinuo naš kapetan. Portugalac i Argentinac gotovo su svake sezone isporučivali minimalno 50 golova uz klupske trofeje, a uobičajeno bi bilo da nagradu dobije onaj čija je momčad bila bolja te godine. Bilo je to doba najljućeg rivalstva Reala i Barcelone, a ti su dvoboji nerijetko bili i direktni okršaji za Zlatnu loptu.
Posljednji golgeter s titulom najboljeg na svijetu, prije famoznog dvojca, bio je Andrij Ševčenko 2004. Kako se vremena mijenjaju, najbolje se može vidjeti u toj sezoni Ukrajinca koji je bio autor 28 golova uz "tek" trofej talijanskog prvaka, a Benzema je u prethodnoj zabio njih 44 i odveo klub do novog pehara Lige prvaka i La Lige. Ništa dominantniju klupsku sezonu dvije godine ranije nije imao niti brazilski Ronaldo. Mršava sezona s milanskim Interom možda mu i ne bi donijela, tada već njegovu, drugu Zlatnu loptu da na Svjetskom prvenstvu suparnicima Brazila nije utrpao osam pogodaka u njihove mreže.
Dobar raskorak između nogometne prošlosti i sadašnjosti može se vidjeti i u osvajaču Zlatne lopte iz 2001., Michaelu Owenu. U tada prethodnoj sezoni, postigao je 24 pogotka, a njegov Liverpool osvojio je FA kup, Liga kup i Kup Uefa. Tri, barem nominalno, natjecanja koja nemaju prizvuk nacionalnog prvenstva i Lige prvaka, a niti individualna statistika nije mu bila pretjerano senzacionalna.
Tko bi rekao kako će Benzema, koji je dio svog madridskog mandata bio i nepoželjan među navijačima, postati klupska legenda i najbolji igrač svijeta? Pogotovo ako se uzme u obzir da je i dio tog mandata bio alternativa za Gonzala Higuaína koji je prije koji dan najavio završetak karijere. Madridska je publika, kao i inače, znala biti oštra prema Benzemi koji je samo prije tri-četiri godine znao biti ispraćen zvižducima, a sada ga slave kao spasitelja, a od ponedjeljka vjerojatno, i kao najboljeg igrača svijeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....