Adriano Jagušić možda će u budućnosti postati zaglavni kamen velike reforme u Panathinaikosu, poster lice momčad i rekordni izlazni transfer (danas u vlasništvu Fotisa Ioannidisa, koji je ljetos prodan Sportingu iz Lisabona za 22 milijuna eura), ali dotad priliku mora čekati na klupi. Kako među pričuvama aktualnog trenera Rafe Beniteza, tako i na onoj imaginarnoj klupi na kojoj bi mogli sjediti Velimir Zajec ili Tomislav Ivić.
Postoje u bijelom svijetu klubovi tradicionalno skloni hrvatskom talentu poput Bayerna još od vremena Zlatka Čajkovskog i Branka Zebeca ili u bližoj prošlosti Tottenhama, gdje su enklavu zasnovali Luka Modrić, Vedran Ćorluka, Niko Kranjčar i Stipe Pletikosa, ali niti jedan zapravo ne može stati u istu rečenicu s Panathinaikosom. Ta se simpatija zavrtjela sredinom osamdesetih oko Zajecove karizme i četrdeset godina kasnije možemo napuniti roster za sezonu klasnim hrvatskim nogometašima.
Idealna hrvatska momčad atenskih ‘zelenih‘ - u trenutku autorskog manjka nadahnuća nazovimo je Panacronaikos - tako je moćna da bi se danas prošetala do naslova u konkurenciji SHNL-a, a nije isključeno da bi uzela i titulu u Grčkoj ispred svemoćnog Olympiacosa. U rasporedu 4-3-3 momčad bi izgleda ovako: Mario Galinović - Danijel Šarić, Gordon Schildenfeld, Igor Bišćan, Robert Jarni - Aljoša Asanović, Velimir Zajec, Danijel Pranjić - Silvio Marić, Goran Vlaović, Mladen Petrić. Uz ovaj set oštrih noževa u paketu dolazi i bonus u figurama Srđana Andrića, Anthonyja Šerića, Ante Rukavine, Zvonimira Šarlije i Tina Jedvaja (nije isključeno da smo nekog izostavili). Prva jedanaestorica zajedno su skupila više od 430 nastupa za reprezentacije Hrvatske i Jugoslavije.
O Zajecovim grčkim danima sve je više puta napisano. Ne želeći prekršiti obećanje dano predsjedniku Vardinojanisu, iako je u međuvremenu zagrizao Nottingham Forest, ‘Zeko‘ je ubrzo postao ključni igrač momčadi i gotovo pa posinak milijardera u čijem se vlasničkom portfelju godinama nalazio i atenski klub. Kao nogometaš Zajec je sa ‘zelenima‘ osvojio jedan naslov prvaka Grčke i dva nacionalna kupa, a vrhunac je dosegnuo plasmanom u polufinale Kupa europskih prvaka u sezoni 1984/85. Kasnije je kao šef omladinske škole udario temelje velike klupske generacije, predvođene Giorgosom Karagounisom.
Vođa šampionske grčke reprezentacije (prvak Europe 2004) već je klupski nogomet igrao u Interu, kada su dvostruku krunu sa ‘zelenima‘ osvojili Goran Vlaović i Silvio Marić. U svojoj posljednjoj atenskoj sezoni Vlaović više nije bio standardni igrač, ali je zato u prve dvije godine sa ‘zelenima‘ bio pri vrhu ljestvice strijelaca odigravši neke zapažene partije na međunarodnoj pozornici. Oprostio se nakon četiri sezone sa 31 pogotkom na računu. Godinu dana kasnije iz Atene se kući u Zagreb vratio i Marić.
Vratar Mario Galinović u ovom se atenskom zavičajnom klubu izdvaja otpornošću na koroziju, jer je u svlačionici ‘zelenih‘ trajao punih sedam godina. Došao je iz Kamena Ingrada 2004. godine i zadržao se punih sedam sezona. Vrhunac je dosegnuo izvlačeći ‘clean sheet‘ protiv Barcelone (0-0) s Ronaldinhom, Eto‘om i Decom na terenu, te protiv Intera (1-0 pobjeda) za koji su tog dana nastupali Zlatan Ibrahimović, Luis Figo, Javier Zanetti i Adriano. Na kraju sezone 2009/10 Galinović je osvojio grčki ‘double‘, a medalje su tom prilikom doznačene i Anti Rukavini, iako je on već u zimskom prijelaznom roku preselio u Dinamo, tako da je za ‘zelene‘ odigrao samo jedanaest utakmica u prvenstvu.
Galinović i Rukavina nisu samo posljednji hrvatski šampioni u redovima ‘zelenih‘, nego i članovi posljednje šampionske generacije Panathinaikosa uopće. Titula se čeka 16 godina, uz napomenu da je klub ‘projekt titula‘ već odgodio za jednu sezonu budući da u ovom trenutku za vodećim Olympiacosom u prvenstvu zaostaje golemih 17 bodova. Nakon razilaska s mecenama iz obitelji Vardinojanis klub se, za razliku od košarkaške sekcije, godinama gubio u maglama oko modela vlasništva. Eksperiment s narodnom demokracijom nije uspio, ali stvari se u posljednje vrijeme mijenjaju otkako je Giannis Alafouzos, brodovlasnik s otoka Santorinija, čvršće zauzdao klub.
Samo u siječnju Panathinaikos je na posudbu, uz opciju otkupa, doveo argentinskog vratara Lucasa Chavesa iz Boce Juniors, kao i obrambenog igrača Xavija Hernandeza iz Leganesa. Konkurenciju u veznom redu pojačao je Moussa Sissoko, veznjak s respektaiblnom biografijom (Newcastle, Tottenham, Watford) koji je potpisao do ljeta 2027. Šlag na tortu ipak čine 20-godišnjaci, kao dokaz strateškog zaokreta u planiranju građenja momčadi. Prvi se zove Santino Andino i zablistao je kao krilni napadač Godoy Cruza i argentinske U-20 reprezentacije. Na ovaj je transfer klub potrošio 6,5 milijuna eura, dok je mladog hrvatskog reprezentativca Jagušića platio jedan milijun manje, ali darujući mu ugovor do 2030. godine težak 800 tisuća eura po sezoni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....