Je li nova ozljeda konačni kraj igrača kojeg su nazivali novi Pelé? Osim talenta, nije uložio sebe

Budućnost se činila njegovom. Bio je proglašen novom velikom nadom svjetskog nogometa. Igrajući kao klinac za Santos, ušao je u top 10 na izboru za Ballon d‘Or. Došao je u Barcelonu, i na momente stvarao magiju, koja je stvarala ne samo pitanje, već zaključak: Ovo je dečko koji će prekinuti dominaciju Messija i Cristiana Ronalda. Ovo je budući kralj nogometa...

Iako se u današnjem nogometu olako dijele pridjevi i traže usporedbe, pa je i on dobio nadimak "novi Pelé", taj "hype" koji se stvarao oko njega nije bio slučajan. U trenucima svoje lucidnosti, pogotovo igrajući za "blaugranu", Neymar - a o njemu je riječ - sipao je magiju po travnjaku. Nekima iritantan, ali svima u vlastitoj imaginaciji gotovo pa nenadmašan, pružao jest partije koje su ga mogle staviti na sam vrh.

Neymar, ipak, nije mogao pobjeći od sebe. Brazilci vole biti takvi. Ozljede koje su ga sustigle sigurno idu pod egidu nesreće, ali definitivno i pod svog lagodnog života kojeg je živio. Odlazak u Al-Hilal ovoga ljeta, prije ove ozljede nakon koje je upitno kakav će se vratiti, s obzirom da ima 31 godinu, označio je konačni kraj potencijalne priče o Neymaru - Zlatnoj lopti. A bio je na tragu toga. Talentom, tehničkom superiornošću, vicom - sigurno. Posvećenošću, nažalost - nikako.

Ovaj broj ozljeda koji se spominje u okviru potred ovoga doista može dati konačan opus genijalnom igraču koji nije odlio životnoj "dolceviti". mamila ga je stalno, a on se rado prepuštao sambi, nebrojenim zrakoplovima prema Riju, i uživanju u - životu. Danas, kada svjedočimo padu nogometnih "anđela", koji u Italiji redovito posjećuju kladionicu, teško ga pritom opravdati, ali i osuditi. Brazilci, osnovno, imaju taj gen. Pao je i Adriano, pao je i Ronaldinho, u novijoj povijesti. Nova nogometna besmrtnost ne trpi tipove poput Georgea Besta, dr. Socratesa ili brojnih drugih sličnih boema. Trpi samo vječnu posvećenost, ishranu, individualne treninge, fokus. Nisu mnogi spremni za to. Ali, ne treba im stoga oduzeti genijalnost...

Neymar ju je imao. I imat će, ako se vrati. No Neymar je imao i ima poroke, koje mnogi osuđuju, ali bilo bi zanimljivo sve staviti u tu poziciju i vidjeti koliko bi se oduprli. Uglavnom, činjenično, Neymar je, eto, posljednji Brazilac koji je propustio doći na tron nogometa,jer je uz loptu volio i život. Zapravo, nevjerojatno zvuči da je posljednji put Brazilac Zlatnu loptu osvojio 2007. godine. Bio je to Kaka. Prije njega Ronaldinho. A nakon njih ova dva "monstruma", plus Luka Modrić kao egzemplar suprotnog načina života. I nogometa. OK, i Benzema lani. Uglavnom, kako pišu i Brazilci nakon posljednje ozljede, ovo je konačni kraj. Ideja da će Neymar biti novi "carioca" koji će promijeniti igru i kojem će se diviti kao momumentu pala je. I zamrla. Neymar, doduše, ne smije očajavati; koliko je nogometu dao, i više mu se vratilo. Jer, osim talenta, nije uložio sebe. Da jest, priča bi bila bitno drugačija. Ovako, nakon posljednje ozljede, sjete ga se i Casemiro, i Messi, i ostali u porukama na Instagramu.

On zaziva Boga. U krivom kontekstu, doduše. Istina, ozljede nije zaslužio nitko. No, u kontekstu igre, prioriteti su bili drugačiji. I sam ih je birao. sada čeka operaciju pa rehabilitaciju. I novi povratak, vjerojatno početkom nove sezone. Povratak, međutim, u kojem rijetko tko vjeruje da može biti "oslobađajuća".

Za one realne, ovo je početak kraja jedne karijere koja je mnogo obećavala, ali se nije do kraja ostvarila. Za koju Neymar, pritom, može kriviti samo i isključivo - sebe...